• Vera Vujović

Izmišljaj: Vera Vujović


Izmišljaj Vere Vujović u konkurenciji je za ZiN nagrade.

Vera u svojoj biografiji ističe: Autorica je poezije i proznih tekstova objavljivanih u radijskim emisijama i časopisima za kulturu (Poezija, Zarez, Re, ProFemina, metafora.hr). Objavljuje književne prijevode s francuskog i engleskog jezika. Za Hrvatski radio i časopise prevodi poeziju (Mary Oliver, Naomi Shihab Nye, Li Young Lee, Aloysius Bertrand).

Objavljene autorske zbirke poezije: 'Tintana olovka' (Funditus d.o.o., Zagreb 2014.) i 'Godina nakon Egipta' (Naklada Breza, Zagreb 2014.) Nagrađena je Kiklopom za dječju knjigu godine 2006. (''Nikola Tesla – Snovi koji su nam donijeli struju'', Kigen 2006.), koncepciju i tekst obilježen poetskom preciznošću i minimalizmom autoričina izričaja.

Izmišljaj

‘…I think I’ve made you up inside my head’ Sylvia Plath, Mad Girl’s Love Song

Da,

pisala sam po tebi; sa svakim treskom vrata tik pred nosom, sa svakim gorućim grumenom enigme koji si mi bacio niz osvrt; da, na sve sam bila raznesena strane i pribirala se u stožac srčike, u svoj snop ubrzanih dahova, nakon što te sanjam. Da, sjeno saturna i neptunski duše, površje iznad voda, mislila sam da ti jedini dopireš do dubine. S plinskom svjetiljkom u ruci kad prolazio si ulicama toliko snova kojima sam te sanjala punih opalog lišća srama. Tako sam molila za život u tvojoj svijesti, kao da me nisi htio priznati svojom, to sam osjećala; da smo isto! Pa nam je korijen jedan i svaki dan da jednako isprepleteno u život sišemo njegov goraki i njegov ekstatični sok; na kapi pod jezikom. Ali

sam te ja, dragi duše – izmislila. Izmislila sam tvoje ovalne vjeđe koje se zakreću oko svijetlećih očnih riba, tvoj kikot, tvoj zlobni isprekidan dah-klepetaljku kikota, izmislila sam ti leđa konja i zmije, dodir koji pozna pliticu ključne kosti i sva ostala mjesta gdje je kucavica blizu površini. Ali to je došlo kasnije. Isprva sam ti izmislila patnju, smotanu među retke kao svilena pređa, i sve devetnaesto stoljeće zapravo, u uzdisajima, visovima, vrijesu i samoći. Izmislila sam ti moć, suzdržanost i tajne / niz podudarnosti koje je izbacivao krater prerijetkih susreta/ iz kojih si uvijek bio i tu i odsutan, prevelik za dokučivanje a unaprijed meni nedosežan. Iz kojih bih pobjegla kao mali mah ribljim repom. Izmislila sam težinu na svojim žilama; tjeskobna i srceparajuća otkrića. Pisala sam te u danima spasonosoga transa i u pisanju sam te dosezala i nastanjivala nakratko, taj duh.

Vidjela sam te i drukčije. Vidjela sam te i kao duha izronjena iz mora mrežom prekasno, izmišljotino moja, kao duha čija je tisićljetna srdžba sablasno hladna, vidjela sam te i kao baš- čelika i mnogo drugog što si kasnije svojim glasom mi otkrio sam prvi put. Nakon godišnjih doba kad sam u zimu pokucala na vrata. Duše, ja ti više nemam što izmisliti. Ostavljam ti sav svijet, dimenziju nastalu da te može primiti i ujedno da bih u nju mogla ispuštati ogranke i oblike svoje boli, zbog nepripadanja tebi. Kojeg sam, Duše, izmislila.

I daleko daleko u prostoru, ja, nekad tvoj izdanak, pod svojim budnim sklopljenim vjeđama kada ti kažem riječ, sve što ti više jesi je lutka, lutak, iz kazališta za djecu, koji ponavlja isto, koji dobiva batine od žandara palicom, koji se samo navlači na ruku i sažimlje životnu silu trbuhozborca.

Duše, tako bih voljela da sam ti mogla udahnuti život.

#VeraVujović #Izmišljaj #ZiNnagradezaknjiževnost

ZVONA i NARI - Library & Literary Retreat - Vrčevan 32, 52204 Ližnjan, Croatia - + 385 99 232 7926 - zvonainari@gmail.com - (c) 2011.-2020.