• Ljiljana Vujić Tomljanović

Još sanjamo: Ljiljana Vujić Tomljanović


Pjesme još sanjamo, pored parka i sumnja Ljiljane Vujić Tomljanović u konkurenciji su za ZiN nagrade.

Ljiljana u svojoj biografiji ističe: "Rođena 25.02.1958. u Međuvaođu nadomak Prijedora (BiH). Školovala se u Bos. Gradišci, Banjaluci i Sarajevu. Živi i stvara u Bos. Gradišci. Objavila 11 knjiga poezije i jednu knjigu eseja. Ima tri neobjavljena poetska rukopisa. Radove je objavljivala u tridesetak časopisa i novina, a mnogi od njih uvršteni su u zbornike i izbore poezije, kao i u nekoliko antologija. Prevođena je na engleski, njemački, holandski, bugarski, slovenački i ruski jezik. Dobitnica je mnogobrojnih nagrada i priznanja, među kojima i počasna nagrada u Tokiu za haiku poeziju. Član je Udruženja književnika Srpske i član Udruženja Srbije."

A o vlastitoj poetici, autorica kaže: "Moja je poezija tamno-svijetlih tonova i ironične intonacije. Motivi bola i strepnje čine je bipolarnom - spojem u nepomirljivoj protivrječnosti. Paradoksalnost je prisutna kao unutrašnje uho pjesme te definiše vrijeme u kojem živimo kao doba bez vrjednosnih načela, sistem nevrjednosti koji se presvukao i ukorijenio u značenje neprolaznosti. Ova poezija navodi čitaoca na preispitivanje vrijednosti i svrhe svijeta takvog kakav je. Poziva na otpor jedinke (pisca) i na borbu ka uzvišenom cilju - odbrani i slobodi stvaranjat e potrebi za povezivanjem među ljudima. Postoje ipak trajne istinske vrednote koje su zatomljene, marginalizovane, ili izjednačene sa prolaznošću."

još sanjamo...

predizborno vrijeme

po stubištima prosulo

mnoštvo tuđih glava

da se ne bismo dosjetili

da imamo svoje

zgrćemo lišće

ukopavamo se

duboko

kao u zemunice –

to Istorija

prevrće svoju kupusaru

a sanjali njene visine

fabričkim dimnjacima

salama halama

ulicama parkovima trgovima...

u oblacima

spremali nam mjesto

duboki su visinski snovi

još sanjamo nove početke

pored parka

sunce je zaspalo u sjemenki

nekoj još neotrivenoj

ona je zastava

za njom i kroz trnje

s povezom na očima

mučeni kroz blato

i sve vanredno što se desi

surovost je u mekom ovitku

ne nećemo govoriti o zločinu

nego o žrtvovanju

pardon – o ljubavi

koja se ovdje zove smrt

iako ne postoji

a tu pored parka

gdje žrtve leže

nema nikog koga znaš

dok se u međuvremenu

djeca smiješe i sliježu ramen

sumnja

O, Ti, blagoslovena...

Ti, koja na uho istinu zače.“

Sveto pismo

kroz školjke

izopačeno nebo začesmo...

i lije Mudrost ispod pera

sliku neprebola ono što smo bili

ono što neprestano

u nama nedostaje i

svjedoči o

neopravdanosti sumnje

u Riječ nad riječima

po imenu Ljubav

u pitkoću i slast bez kušanja

#LjiljanaTomljanovićVujić #ZiNnagradezaknjiževnost #poezija

ZVONA i NARI - Library & Literary Retreat - Vrčevan 32, 52204 Ližnjan, Croatia - + 385 99 232 7926 - zvonainari@gmail.com - (c) 2011.-2020.