Pjesma Sjene Iris Spajić bila je u konkurenciji za ZiN nagrade.
Iris o sebi: "Rođena sam 23.9.1993. u Osijeku. Apsolventica sam prevoditeljskog studija u Osijeku na Odsjeku za njemački i engleski jezik i književnost. U slobodno vrijeme bavim se pisanjem kratkih priča, dramskih komada (uglavnom monologa) i poezije te čitanjem književnih i stručnih tekstova na hrvatskom, njemačkom i engleskom jeziku. Ljubav prema književnosti, pisanju i umjetnosti općenito stekla sam još u djetinjstvu provodeći vrijeme u kreativnom neredu kolaža, bojica, tempera, olovaka i hrpa papira zajedno s roditeljima i starijom sestrom. U srednjoj sam se školi ozbiljnije počela baviti pisanjem te sam pohađala nekoliko radionica kreativnog pisanja pod vodstvom Miroslava Mićanovića. Na Fakultetu sam sudjelovala na radionicama pisanja drame i kratke priče. Dobitnica sam različitih nagrada – dvije nagrade Gjalski za srednjoškolce, nagrade Vladina ureda za ljudska prava te Građevinskog fakulteta Osijek – a sudjelovala sam i na državnoj smotri LiDraNa, West Herzegovina Festu i Aprilskim susretima. Budući da uživam u književnosti, voljela bih se baviti književnim prevođenjem te se nastojim usavršavati u tom polju kroz radionice književnog prevođenja, primjerice Europski književni kolegij u Straelenu, književni kolegij na Premudi te radionici prevođenja poezije Ingeborg Bachmann pod vodstvom Arnoa Dusinija na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Osim pisanja, uživam u volontiranju, plesu i putovanjima."
Iris o svojoj poetici: "Pisanje je, uz ples, važan dio mog života i stopila sam se s njim. Svakodnevno bilježim misli i „zamrzavam“ događaje i ljude u svojim bilježnicama, na papirima, računalu, i u krajnjem slučaju rukama, a kasnije te misli oblikujem u priče, pjesme, dramske monologe ili ih ostavljam u njihovom primarnom fragmentarnom obliku. Radovi su preslika mojih zapažanja, samokritike, društvene kritike, filtracije nakupina različitih vrsta emocija i događanja. Inspiraciju nalazim u svakodnevici, a produkt te inspiracije najčešće bude nešto čime sam trenutno najviše zaokupljena. Tekstovi su pisani u obliku struje svijesti, naizgled bez strukture i smisla, no čak su i ti fragmenti zapravo cjelina, svojevrsna priča unutar priče. Tekstovi su najčešće usmjereni na pojedinca i njegov način nošenja sa stvarnosti. Stoga su „likovi“ često ogoljeni, sluđeni i izloženi pogledima koji njihovom unutrašnjem svijetu uopće ne odgovaraju."
Sjene
Ti ćeš recitirati poeziju,
a ja ću piti rum iz čaše za koktele.
Naslonit ću se na tebe
nespretno
prikrivajući želju da te
poljubim.
Haljina žute boje otkrit će haltere
koji se grčevito drže za čarape
poput pauka koji muči plijen.
Ja ću razmišljati o
značenju poezije, a ti o
golom tijelu
što se krije ispod žute haljine.
Prstima
ćeš dodirivati moje
loše ispeglane kovrče.
Dan će progutati plamen u
prljavom kaminu.
Stihovi će se utopiti u
ostacima ruma.
Haljina neće otkriti previše.
Tek dovoljno da napišeš
pjesmu.
