• Ivan Hozjan

Srce: Ivan Hozjan


Ivan Hozjan rođen je 1992. u Zagrebu. Završio je studij ukrasnog bilja na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Njegova poezija može se iskopati u piratskim objavama, na portalu Kultipraktik i u zborniku Homo climaticum 2018.

Ovdje se predstavlja, kako kaže, s "pet pjesama napisanih iz perspektive drugih ljudi ili objekata. Neke se bave tematikom paranormalnog."

BLACK KNIGHT SATELLITE

Ponavljam li putanju oko pola tvog planeta Dulje nego što tvoja vrsta poznaje pismo I obilježava obljetnice religijskih simbola Oko kojih se trenutno kačite Možeš li potvrditi da nisam skup signala Sabranih iz različitih pravaca Ili slučajno otkriće greške U percepciji vremena koja sadrži Početak i kraj Strah od prestanka postojanja I nedostatak utjehe za osjećaj starosti Na četrdeseti rođendan Mizeriju koju nova pomutnja Može povećati za eksponent Čije iščitavanje izbjeljuje nadu Da ćeš ikada doći do kraja I rješenja koja vidiš u kraju Vjeruješ da znaš koji je tvoj kraj Mašeš njegovom zastavom Tijekom svake tekme U kojoj se trudite rasturiti neki tuđi kraj I osvojiti priznanje šire percepcije tvoga kraja Kojoj pripada i onaj kojeg upravo Šikanirate na terenu A znaš li slučajno gdje je moj kraj Ili misliš da sam više krajeva Koje možeš razdijeliti u timove Pozvati na neko zajedničko prvenstvo I strepiti od nokauta u prvom kolu

OE HIKARI

Siluete koje vidiš ljudi pripisuju demonima Koji tvoje manire odvode u neprihvatljivo Ne shvaćajući da su te siluete Njihove pojave filtrirane kroz splet Tvojih oštećenih živaca Zato izbjegavaš prihvatiti postojanje Zločestih demona koji te špotaju Zbog isprekidanog ritma pokreta I loše tempiranih otisaka Tvoje rukavice na šalterskom staklu Pa radije čavrljaš s pticama i klavirom A bića sebi sličnijih proporcija Mimoilaziš kao stupiće uz pješački prijelaz Dok tata artikulira tvoj glas I dovodi ti prijatelje iz svjetova Koje ni sam ne vidi Tako objašnjava demonima Da si dobro dijete koje drugačije gleda I nisi zaslužio da te plaše

SRCE

Morao sam ispasti dečko herc Iz Piatnikove serije 1197 Jedino J zakinuto za bradu i brkove I najmutaviji pogled u špilu Anemičnim licem i riđom kosom Reflektiram izmučenost kakvu Ni kiseli osmijeh krivogubog Jokera Ne izaziva dok mi krade poziciju Između desetke i dame Posljednjih dana često ima potrebu Dokazivati da nisam nezamjenjiv Dok se borim za dah pri dnu Koje rijetko napuštam prije kraja

Ponekad mi se nokat zarije u čelo I završim u lepezi jedine sudionice Bez dozvole da me položi na stol Pritisne me uz pikovog dečka Da mi nabija komplekse bujnom bradurinom Koja ga je skoro kvalificirala za kralja I pripija uz njega dok partija traje Nervozno me savija znojnim palcima Otkrivajući bjelinu ispod gornjeg sloja S naborima od sline novorođenčeta Koje je okusilo ljubičastu beretku I natjeralo brojeve s kojima se ne slažem Da češće skrivaju moje blentavo lice Od fokusa očiju koje me traže

ANDY

Čula si da glumim tvog oca u filmu Ali i na setu, u intervjuima i dućanu Mole me da prestanem jer sam neugodan Plašim ljude i ometam snimanje Oni ne razumiju da uživljavanjem U ulogu života u svakodnevnom životu Publici preciznije približavam njegovu genijalnost A pritom poentira i moja genijalnost Da dostojnije nastavi njegovu praksu U budućim projektima

Nisi uspjela upoznati svog oca van filma I sad tražiš mene u njegovom ruhu Da njegovom dikcijom izrazim Njegovu ljubav prema tebi I zagrlim te kako on nikad nije Rado ću to učiniti Jer osim tvoje pustoši u prostoru Predviđenom za roditeljsku ljubav Popunjavam i svoj rezime Emotivnim pečatom koji mi može pomoći Da se i sam osjećam bolje u svome tijelu I omotam aurom empatije Koju mi nisu pokazali tuđi pogledi i dodiri Kad je bilo najpotrebnije

ZONA TIŠINE

Signali se ne slažu najbolje s pustinjom Manje odašiljača bori se za manjak ljudi A nekim područjima nije nužan jak vjetar Da se walkie talkieji međusobno ogluše Makar njihovi posjednici vide Jedan drugome logotip firme na košulji Skloni su i smirivanju ugašenih uređaja Da ih ne bi uznemiravali signalima Jednom kad se upale Pa se promatračnice i meteorološke postaje Sele dalje od njihovog eskapističkog komfora

Kad se posjetioci izgube u otuđenju od signala Šalju im Doppelgängere u žutim kabanicama Da ih izvuku van i nestanu s horizonta Prije nego što čuju zahvalu Ponekad ih svjetlost s neba pokuša Udaljiti od ljubičastih opuncija i gorućih oblutaka Premda češće počnu bježati u krivom smjeru I zauvijek zašute stopljeni sa zonom tišine

#IvanHozjan

101 views

ZVONA i NARI - Library & Literary Retreat - Vrčevan 32, 52204 Ližnjan, Croatia - + 385 99 232 7926 - zvonainari@gmail.com - (c) 2011.-2020.