• Katarina Sarić

Kora: Katarina Sarić


Katarina Sarić, rođena je 1976. godine na Cetinju. O sebi autorica kaže:

"Na Filozofskom fakultetu u Nikšiću diplomirala filosofiju, a potom jezik i južnoslovenske književnosti. Na Fakultetu za političke nauke u Podgorici, završava postdiplomske studije iz socijalne politike i socijalnog rada.

Piše socijalno angažovanu poeziju, prozu i esejistiku namijenjenu za izvođačke performanse.

Nastupala je na mnogim regionalnim festivalima od Trga pjesnika, Grad – Teatar, Barskog ljetopisa do Sarajevske zime “Buka i bijes”, “Festival Gornji-grad” Zagreb, “Orfej na Dunavu” Domus “Viminacijum”, itd.

Tekstovi su joj zastupljeni na svim važnijim portalima u regionu kao što su Buka, Lupiga, Strane, Hiperboreja – kulturna čitanka, Prometej, Abeceda nezavisne kulture, itd.

U prevodu na engleski jezik, poezija joj je objavljivana na platformama Vox poetika, Versifi community, međunarodnoj antologiji novih glasova “East meet West Anthology“ editor Sunita Paul India, 2018. “Epoque press”, Brighton i Cheltenham UK u seriji “Ezine Edition” 2018. “United P. C. publisher” Great Britain, Amazon i Waterstones, iste godine.

Izbor iz političko-erotske poezije objavljuje u specijalnoj izdavačkoj kući za avangardna i ekscentrična djela svjetskih umjetnika “ Black Scat Books” California. Uvrštena je izborom iz socijalne poezije u ediciju “Artifact Nouveau” 2019. kao materijal za čitanje na seminarima i kursevima Delta Koledža, okrug San Joaquin, Kalifornija."
Objavljena djela:
,,S one strane svjetlosti” – roman, “Književna zajednica Mirko Banjević”, Nikšić, 2011.
,,Caligat in Sole” – filosofsko-fragmentarna trilogija, “Narodna knjiga”, Podgorica, 2012.
,,Nađa, uspori, zgazićeš pticu!” - drugoplasirani roman na konkursu atinske izdavačke kuće ,,Monoceros books” za balkansko područje, 2014.
,,Amputirani” – roman, ,,Akutna ženska sedmica” – zbirka priča, ,,G-đice Teatralne” – zbirka poezije, sajt za književnost “Amazon”, 2017.

,,SvejAdno mi je i ostale dijagnoze socijale” – poetska zbirka, JU Narodna biblioteka Budva, uži izbor za nagradu “Đurin šešir” Beograd, 2018.

,,Kamijada i Kamiseja” – pobjednička zbirka na konkursu “Rom produkcija” Beograd, 2018. “Društvo romskih književnika”.

,,Moja Indija, OM journay” – roman-putopis, “Rom produkcija” Beograd, 2019.

PRONAĐENA

Naći ćeš me u zavežljaju u hodniku u kojem nema svjetla Upucala sam sijalicu one posljednje noći u ovoj kući u kojoj sam čuvala majku u ormaru

Mirisale su dunje pečene za očev put u Rusiju na stepeništu neplaćeni računi za struju naramak drva i dva izbijena zuba

Ne znam da li ćeš moći podići me karlica mi je srasla s betonom

Slika ovog hodnika urasla je dlaka u jajetu mog embriona tražiću od tebe da mi budeš tata

Hoćeš li moći da mi razdvojiš noge stonoge razbiješ lice ljubavnice ubiješ pauka iz mraka Ja imam snagu Edipa oči sam izbola pletećom iglom pretečom grčkih patosa igrala sam se još kao mala hibrisom i snom A ti si bio velik i strašan prije elektronskog loma ovog stoljeća sloma nervnog Elektrinog i nekih nacionalnih mitova jeftinijih od smeća crnih vreća popakovanih pred kišu ovih kaljača u hodniku Šta ti se to moglo dogoditi a da meni već viđeno nije - Niko ne smije da vas bije da te tako izlomi sliko moja odbjegla na zid

Živ uzidan u onaj miholjski muvama popljuvan ram crvljiv sram retuširan

Naći ću te u ovom istom hodniku obješena o porodično stablo portretno skinuti s najviše grane

U istoj onoj noći kad upucam ovu sliku kad mi opet svane noć u dan kad mi dug ispane

KORA

Kad protegne se ispod kore ona kojoj sinovi utrobu pocijepaše i mine strah od žene majke života Ja sakupiću rubove naborane haljine i sašiti novo srce za svečanu priliku da paše kao saliveno uz ovo lice i sliku oboljelu od anemije - vazduha treba izliveno rudarsko okno pretopljeno je u posljednji ciklus alhemije presušen je plač iz kolijevke

Kad izbaci more posljednje kosti pitomih fosila ja sjedjeću na obali prebirajući krše u pozi djevojčice s razglednice u kliše zaglavljene i obavezno snene u bijelom s jednom šiškom preko čela prebačenom naizgled ovlašno poziraću u slavu nevinosti i ponovnog rođenja a zapravo ću željeti da vrisnem odušno i pocijepam taj ram - vazduha mi treba ispod Heraklovih stuba grčkih tragičara koji slave oceubistvo silovanje majke zemlje žene pravdajući ga neznanjem umro mi je sram i niko nije došao na sahranu otišao je u spam

Kad ustane i protegne se ona prašnjava silovana pocijepana pogrebena zemlja majka žena u posljednjem kriku epske završnice koja ostaje bez daha

Kad odu i otac i brat i drug ja vratiću se na ono naše mjesto ispod gvozdenog mosta otkopaću nam davno urezana imena iz betona prenijeti u Afriku

ih ja postaću prsten vremena stih što zatvara krug daleko od zemlje naših predaka


0 views

ZVONA i NARI - Library & Literary Retreat - Vrčevan 32, 52204 Ližnjan, Croatia - + 385 99 232 7926 - zvonainari@gmail.com - (c) 2011.-2020.