Sadašnjost i budućnost; odnos znanja i spoznaje u filozofiji sa duhovno spoznajnim znanostima
Autor: mr. Sanjin Šahmanović, Instut za istraživanje i razvoj potencijala- Ergon
Sažetak:
Problem u spoznaji između društvenih, prirodnih i duhovnih znanosti sve manje je značajan u novim postmodernim istraživanjima koje su prešle jednu dionicu koja nije zanemariva, među ostalim naukama koje objašnjavaju ljudski razvoj, socijalizaciju, ponašanje, kogniciju te nova stremljenja koja pretenduju da od čovjeka naprave novi stroj koji će gubiti osnovni božanski naum i sve što je svojstveno vrsti Homo sapiensa ili Ademovskoj slici bića božijeg na zemlji, kojemu je dato upravljanje i baštinjenje zemaljskih plodova i zakona koje mu je podario stvoritelj svjetova. Upravo um ono što je prvo stvoreno nije dovoljno iskorišten za spoznaju i krajnju svrhu ljudskog postojanja već za naivno poigravanje sa njegovom uzvišenom ulogom na ovom svijetu te manje izvjesnim, ali i već dokazivim svijetovima oko nas.
Ključne riječi: Spoznaja, korisno znanje, ezoterizam, metodologija, nauka
Pronalazak ili slijeđenje puta
Između duhovnosti i spoznaje nema značajnijih razlika ili ih ne bi smjelo biti, ukoliko to možemo postaviti u ovakav omjer, bolje je kazati ako nema jednog onda ne bi trebalo biti ni drugog naglašavajući nemetrijsku kauzalnost, stoga što spoznaja po duhu je više čovjekolika nego što se čini. Uvijek um razabire i smješta informacije kroz filtar duha i razuma kao osvjedočenog jastva koje se krije iza zastora. Međutim kako funkcionira znanost i duhoznanstvene discipline danas, zašto su površno shvaćene posebno kod širih masa proizvodeći površnost u „duhovnom pregnuću“ ili zadobijajnju duhovne spoznaje tj. ravnoteže između materijalnog i onostranog. Ljudi uopšteno koriste duhovne vježbe ili tehnike utvarajući da su nešto postigli, a kamoli spoznali o sebi ili svijetu u kojem žive, napose i drugim našim čulima ili manje izvjesnim svijetovima.
Oblikujući taj svijet žive duhovnosti praćem raznim turbulencijama duhovni put vjernika i profanih tražilaca ili praktičara je umnogome različit utoliko i nepremostiv za dalju raspravu.
Stupnjevitost nije očita mada je suštinska razlika golema, dok učenik tražilac puta (muršid) prepušta ovaj suodnos u sufijskoj tradiciji šejhu ili učitelju u nekom od tarikata, s druge strane prakticirajući neke od tehnika redukcionistički nastupa bez značajnijeg upliva u spoznaji.
Postavlja se pitanje čemu tehnicirati ako zaista ne obuhvatimo naš „spoznajni aparat“ ako ga tako možemo nazvati. Datost ovakvih intuitivnih ili čulnih senzacija predstavlja samo korištenje radi korištenja izvan predmeta tj. faktičnosti ili jamačnog znanja kako se naziva u Kuranu. Taj most ili nepremostiva provalija za čovjeka je uvijek dihotomizirana „kaljuža“ između kojih bira, međutim pogrešan odabir uvijek ima konzekvencu u vjerskom smislu.
Kako zapravo shvatiti da prirodne i društvene nauke su put ka duhovnim i obratno, u tom proturječju one postaju neodvojive jer su dijelom duha (spoznavajućeg), kojeg imamo kao oslonac.
Primjerice tajna ili skrivena znanja nedostupna našoj egistencijalnoj biti u predajama ili svetim knjigama uvijek su predmetom ili obuhvatom „duhovne zbilje“ kao totaliteta, ne akcidenti u tom nastajanju ili neke subjektivizacije nad totalitetom koji se ne razumije jednoznačno već naporom praćenjem puta i praksom dobija formu izvjesnosti.
U islamskoj tradiciji i filozofiji pominju se stepeni znanja i uvjerenja da bi ljudi lakše usvojili takvo znanje ono je gradirano kao što su Ilmul jekin spoznaja putem naših šest čula, ajnul jekin znanje usvojeno putem spoznaje i otkrivenja, spominju se još dva stupnja međutim ova dva su pomenuta zajedno u suri Tekkasur, 4-7 ajet.
Ne samo da ezoterično znanje obuhvata ilm već obuhvatnost Allahovog stvaranja ukazuje i na znanstvenu spoznaju koja obuhvata metodologiju kojom se služimo u prirodnim naukama tako da spoznaja i znanje gradirano vode stvoritelju na bilo kojem polju uz odabir metode, puta ili tarikata. Kuran je tako nepregledan i obuhvatan da pero ljudsko ne može ispisati kako kaže jedan od ajeta sve ono što se iznosi u Kur'anu.
Ruh i nefs značajni su u hermenautici islama zbog osnovnog suodnosa pojavnog i mogućeg, u tom dopunjavajućem odnosu ruh prožima biće, formira i gradi nefs kao prirodu koju obuzdavamo harmonizirajući jastvo od njega i kroz njega.
Rumi u Mesneviji kaže:
„Znaj da je znanje tragač jekina, a jekin (sig. znanje) je tragač viđenja i direktnog poimanja“.
„Zaista pokajanje se iz nepostojanja ne može pokazati, kada ono vidi revnost onoga, čije prisustvo donosi“.
„Smrt tijela u samodisciplini život predstavlja; patnje tijela ovog uzrok su vječnosti ruha“.
Dodirne tačke između paralelnih svjetova ili bubble worlda premda to nije ekvivalent, dotiču duhovno-spoznajne odrednice naročito u modernoj fizici koja nizom eksperimenata već pokazuje da prirodne znanosti dopunjuju ili ekspliciraju pojave i realnosti koje nisu dostupne našim osjetilima (kvantna stvarnost, visoke energetske frekvencije, bozoni i dr.)
Refleksija puta
Radi poređenja gnostičkih praksi i metoda sa društvenim ili preciznije biheviralnim znanostima uzet ćemo Husserlov fenomenološki pristup koji obuhvata dva podprocesa koja su postala i dijelom modernih kvalitativnih istraživanja. Metodologija je možda neprikladan pojam za postupak koji uključuje dvije strane međutim odražava puninu odnosa o kojem je riječ. Metoda se sastoji od ezoteričnog koje nije apriori univerzalno stoga što objekt zaključuje o subjektu ili je subjekt sam odraz ovog puta što navodi na introspekciju, dokidjući formu radi dosezanja same suštine tj. bitka.
Prvi proces odnosi se na „stavljanje u okvire“, to podrazumijeva sve što individuu veže sa tradicijom, kulturom, idejama, predrasudama stavlja se u „ograde“ da bi se došlo do same suštine stvari koja jeste sama po sebi. Takav mentalni proces mada ovdje uspostavljen od strane pojedinca ili u posebnim uvjetima (ekperimentalni ili neeksperimantalni) za istraživanje putem ponavljanja ili pregnuća kroz različite metode i prakse uz tzv. eidetsku redukciju u drugoj fazi istraživač ili sam pojedinac u poređenju koje i nije premostivo premda objašnjava put koji uz manje ili više napora te ezoteričnog proćiščenja i stvarnog redukcionizma uz faktor vremena dovodi do same suštine ili spoznaje koju možemo nazvati istinom.
Postavlja se pitanje kako stižemo do cilja za koji držimo da smo dosegli tj. kako možemo biti sigurni da smo upravo stigli do same suštine ili nekog oblika uzvišenog, oslobođenog ovosvjetskog i onoga što ga karakterizira naročito u našem egu i egzistencijalnom bitisanju od koga se apstrahira.
Kao metajezik li stvarnost koju svjedoči tražilac puta, reflektuje se i na drugim mjestima mnogo decidnije, naročito u alegorijama pisane riječi u Kura'anskom i novozavjetnom tekstu gdje se prikazuje život i djelovanje Isa a.s. i drugih poslanika. Kombinacijom riječi i tumačenja čitalac nastoji donijeti zaključak o samoj pojavi, ali i poruci koja je sadržana u datoj situaciji tako da paradoksalno svjedoči „onostranom“ u predodžbi koja nastoji pomiriti licemjerno (egzoterično) poimanje i ezoteričnu poruku koja je sama suština.
Tu dolazimo do vjerujućeg znanja koje više ne mora biti dio procesa već je dio znanja po sebi kojemu nije potreban korelat da bi ostvario cilj, već ga izvodi iz jamačnog uvjerenja čiste imanencije duha poimanog, koje posjeduje urođeno znanje (temperament, sposobnosti) koje otuđeno životnim putem zamagljuje njegovu pojavu kroz ovladavanje egom i željama koje bivstvuju.
„Transcedentalna metodologija“ koja aptrahuje metodu nije uvijek jednoznačna tj. nije uspostavljena u znanstvenom postupku, premda tražioc puta treba biti maksimalno otvoren za primanje poruke kao gnosis specialis u njegovom pregnuću.
Abstract
The problem of cognition between social, natural and spiritual sciences is less and less important in new postmodern researches that have passed one share that is not negligible, among other teachings that explain human development, socialization, behavior, cognition and new aspirations that pretend to make a new one from a human a machine that will lose the basic divine purpose and everything that is characteristic of the type of Homo sapiens or Adem's picture of God's beings on earth, which is given the management and inheritance of the earthly fruits and laws given by the creator of the worlds. It is the mind that was first created that is not sufficiently used for the cognition and ultimate purpose of human existence, but for naive play with its sublime role in this world and less certain but also provable worlds around us.
Key words: Cognition, useful knowledge, esotericism, methodology, science
Literatura:
Chittick, C., William (2005): Sufijski put ljubavi, Rumijeva duhovna učenja, Naučno-istraživački institut Ibn-Sina, Sarajevo
Mevlana, Dž.,Rumi (2004); Mesnevija III, Buybook, Sarajevo
Frithjof, S., (2008); Razumijevanje islama, El-kalem, Sarajevo
Schimmel, A., M., (2001). Odgonetanje božijih znakova, El-kalem, Sarajevo
Akert, R. M, Aronson, E., Wilson, T.,D. (2005). Socijalna psihologija, Zagrebačka škola managementa, Naklada Mate d.o.o., Zagreb
Filipović., M. (2004); Historija bosanske duhovnosti, duhovni život u prahistoriji knjiga 1, Svjetlost, Ssarajevo
Pat., D., & Alexander, (1989). Biblijski priručnik, Mala enciklopedija, Duhovna stvarnost, Zagreb
Mišćević., N., (2003). Filozofija jezika, Naklada Jesenski Turk, Znanost u džepu, Zagreb
