• Ana Savković

EmphasiZiNg Books! Art and Poetry / Visual Revelations


Proserpine, 1882. Artist: Dante Gabriel Rossetti

Izvor: Unsplash, preuzeto https://unsplash.com/photos/nenWeBmX9mY (01.02.2020.)

Korelacija između književnosti i umjetnosti vidljiva je još od davnina. Grčka i rimska mitologija, legende, svete knjige poput Biblije inspirirale su mnoge slikare da ih reproduciraju i reinterpretiraju na platnu. Bratstvo prerafaelita savršen je primjer takve poveznice. Udruženje slikara osnovano 1848. godine imalo je snažan utjecaj na viktorijansku umjetnost, a oni su sami inspiraciju pronalazili u ranoj talijanskoj umjetnosti te srednjovjekovnoj književnosti i umjetnosti. Djelovali su samo nekoliko godina no postali su jedan od najutjecajnijih britanskih umjetničkih pokreta a cilj im je bio stapanje književnosti i umjetnosti.

Osnivači Bratstva bili su John Everett Millais, Dante Gabriel Rossetti i William Holman Hunt, a pridružili su im se Thomas Woolner, Frederic George Stephens, James Collinson i William Michael Rossetti. Inspiraciju su pronalazili u Bibliji, Danteu, Shakespeareu, Tennysonu i Keatsu čije su dvije pjesme, Isabella, ili lonac s bosiljkom i Večer uoči svete Agneze, "operirale kao katalizator utemeljenja Bratstva", kako ističe Tatjana Jukić u knjizi Zazor, nadzor, sviđanje: dodiri književnog i vizualnog u britanskom 19. stoljeću. Jukić se usredotočuje na sjecišta književnosti i vizualnosti u britanskom 19. stoljeću, fokusirajući se upravo na prerafaelite a iz štiva saznajemo kako je (prema Huntu) upravo fascinacija Keatsom spojila trojicu začetnika Bratstva - Hunta, Millaisa i Rossettija. Naime, Rossetti je inicirao prvi susret, oduševljen Huntovom slikom Bijeg Madeline i Porphyra tijekom pijanke na slavlju - Večer uoči svete Agneze u Kraljevskoj akademiji. Slika ilustrira kraj Keatsove pjesme a platno je bilo izloženo popraćeno tekstom 41. strofe:

They glide, like phantoms, into the wide hall; Like phantoms, to the iron porch, they glide; Where lay the Porter, in uneasy sprawl, With a huge empty flaggon by his side: The wakeful bloodhound rose, and shook his hide, But his sagacious eye an inmate owns: By one, and one, the bolts full easy slide:— The chains lie silent on the footworn stones;— The key turns, and the door upon its hinges groans.

Nakon što je Bratstvo osnovano, prvo platno izloženo s inicijalima PRB bili su Millaisovi Lorenzo i Isabella inspirirani epizodom Keatsove Isabelle,ili lonca s bosiljkom. Millaisova slika ilustrira početak Keatsove pjesme a platno je bilo izloženo popraćeno tekstom prve i 21. strofe:

Fair Isabel, poor simple Isabel! Lorenzo, a young palmer in Love's eye! They could not in the self-same mansion dwell Without some stir of heart, some malady; They could not sit at meals but feel how well It soothed each to be the other by; They could not, sure, beneath the same roof sleep

But to each other dream, and nightly weep.

These brethren having found by many signs What love Lorenzo for their sister had, And how she lov'd him too, each unconfines His bitter thoughts to other, well nigh mad That he, the servant of their trade designs, Should in their sister's love be blithe and glad, When 'twas their plan to coax her by degrees To some high noble and his olive-trees.

Osim Keasta, prerafaeliti su inspiraciju pronalazili i u Bibliji. John Everett Millais bio je inspiriran kršćanskom svetom knjigom kad je naslikao djelo koje se smatra jednim od njegovih najvećih radova te remek-djelom ranog prerafaelitizma. Krist u kući svojih roditelja (poznato i pod nazivom Stolarska radionica) prikazuje Josipa, Mariju, Isusa, svetu Anu, Ivana Krstitelja kao dječaka te čovjeka za kojeg se pretpostavlja da je Josipov naučnik. Čuvena slika prepuna je simbolizma što je bilo karakteristično za prerafaelite. Neki od simbola na slici su detalji poput Isusove ruke koja krvari jer se porezao na čavao (buduće razapinjanje) ili Ivan Krstitelj koji nosi posudu vode za ispiranje rane (buduće krštenje).

Bratstvo je osnovalo i časopis The Germ (Rosettijeva ideja) u kojem su iznosili svoje radove i ideje o književnosti i umjetnosti, a nakon dva broja promijenili su naziv časopisa u Art and Poetry: Being Thoughts towards Nature Conducted Principally by Artists. Prema njihovim riječima, tiskanima na kraju svakog broja (sveukupno četiri broja), njihova misija bila je:

With a view to obtain the thoughts of Artists, upon Nature as evolved in Art […] this Periodical has been established. Thus, then, it is not open to the conflicting opinions of all who handle the brush and palette, nor is it restricted to actual practitioners; but is intended to enunciate the principles of those who, in the true spirit of Art, enforce a rigid adherence to the simplicity of Nature either in Art or Poetry […].

Do kasnih 1850-ih prerafaelitska je umjetnost stekla štovatelje i bila je cijenjena a pojavila se i "druga generacija" prerafaelita koja je uključivala Williama Morrisa (o engleskom autoru, umjetniku i dizajneru pročitajte više u ZiNgeru na: https://www.zvonainari.hr/single-post/2019/03/22/Weekly-ZiNgers-The-Noble-Knight-In-Defence-of-Guenevere) i Edwarda Burnea -Jonesa. Burne-Jones napravio je ciklus slika The Legend of Briar Rose (Legenda o Trnoružici) koje prikazuju trenutak u priči o Trnoružici a ispod svake od četiri originalne slike, naslovljene The Briar Wood, The Council Chamber, The Garden Court and The Rose Bower, nalaze se stihovi Morrisovih pjesama:

"Here lies the hoarded love, the key To all the treasure that shall be; Come fated hand the gift to take And smite this sleeping world awake."

Čuvena Millaisova slika Ofelija inspirirana je Shakespeareovim Hamletom a prikazuje Ofeliju koja pjeva prije nego se utopila u rijeci. Ofelija je utjecala na stvaralaštvo slikara Johna Williama Waterhousea, koji je 1886. godine posjetio Millaisovu izložbu i postao svjestan prerafaelitskog pokreta. Tema mnogih Waterhousovih slika bila je tragična sudbina mlade žene, između ostalog i njegovog remek-djela Gospa od Shallota za koju je inspiracija bila istoimena Tennysonova pjesma utemeljena na legendi iz doba kralja Arthura.

"And down the river's dim expanse / Like some bold seer in a trance... / With a glassy countenance / Did she look to Camelot."

Slika prikazuje gospu kako ulazi u brod i plovi niz rijeku prema Camelotu i svojoj smrti. Waterhousova je slika prepuna simbola; lanac koji gospa drži u ruci simbolizira njen strah, ugašene svijeće koje nagovještaju da je na kraju puta i svog života. Slikara su također, poput ostalih prerafaelita, inspirirale povijesne priče, srednjovjekovne balade i romance, Shakespeare (prikaz Mirande na slici Oluja) te mitovi klasične antike (slike Najada i Hilas i nimfe).

No od svih članova Bratstva, upravo je "otac prerafaelita" Dante Gabriel Rossetti (o pjesniku i slikaru više možete pročitati u ZiNgeru na: https://www.zvonainari.hr/single-post/2019/05/10/Weekly-ZiNgers-The-Blessed-Damozel-Sonnets-of-Farewell) svojim stvaralaštvom najviše nastojao naglasiti neraskidivu vezu između književnosti i umjetnosti. Za Rossettija je dvoje bilo nerazdvojno, čak je i pisao sonete na svojim platnima a Prozerpina je upravo jedna takva slika popraćena sonetom. Model za sliku bila je Rosettijeva muza, inspiracija i glavna tema njegovih djela; Jane Morris, supruga Williama Morrisa. Slika je nastala u periodu kad je Rossettijevo psihičko zdravlje bilo u lošem stanju, a njegova opsesija s Jane na svom vrhuncu. U gornjem desnom kutu platna nalazi se sonet:

Afar away the light that brings cold cheer Unto this wall, – one instant and no more Admitted at my distant palace-door Afar the flowers of Enna from this drear Dire fruit, which, tasted once, must thrall me here. Afar those skies from this Tartarean grey That chills me: and afar how far away, The nights that shall become the days that were. Afar from mine own self I seem, and wing Strange ways in thought, and listen for a sign: And still some heart unto some soul doth pine, (Whose sounds mine inner sense in fain to bring, Continually together murmuring) — 'Woe me for thee, unhappy Proserpine'.

Rossettijeva Prozerpina u svojoj osnovi obuhvaća i sažima cijeli prerafaelitski pokret i ono čemu su njegovi pripadnici težili. Naslikana u klasičnom prerafaelitskom stilu, Prozerpina crpi svoje korijenje iz mitologije te prikazuje istoimenu mitsku božicu. Slika ima autobiografske elemente jer je za prikaz mitske suvladarice podzemlja model bila Jane Morris; Rossettijeva muza i najveća inspiracija. Iz Rossettijeve perspektive Jane je bila u sužanjstvu svog braka s Morrisom iz kojeg se oslobađala povremeno kad je on bio na putovanjima, što je paralelno sa sudbinom Prozerpine koja je bila prisiljena jedan dio godine živjeti u podzemlju a ostatak je mogla provoditi na zemlji. Po svemu sudeći Rossetti i Jane bili su u romantičnom odnosu a popratni sonet koji govori o žudnji klasičan je motiv prerafaelitski tragične ljubavi koju je Rossetti osjećao i potom subliminalno ispoljavao na platnu. Shodno tome slika obiluje simbolizmom; šipak u Prozerpininoj ruci predstavlja zarobljeništvo, bršljan iza nje reprezentira sjećanje i protok vremena, sjena na zidu njeno vrijeme provedeno u Hadu, a zraka svjetlosti njeno vrijeme na zemlji. U jednoj slici obuhvaćeni su gotovo svi bitni elementi prerafaelitizma - književni/mitološki izvor, autobiografski elementi, tragična ljubav te obilje simbolizma.

Prerafaeliti su uspješno povezali književnost i umjetnost te pomoću njihove intersekcije pokazali kako su dvoje međuzavisni te da je u određenim slučajevima potrebno razumijevanje i jednog i drugog da bi se dobila "potpuna slika" nekog djela."Pjesničko i slikarsko bratstvo iz sredine 19. stoljeća" za cilj je imalo sjedinjenje umjetnosti i književnosti a upravo su to i postigli. Detaljnim proučavanjem djelovanja Bratstva rasvjetljava se čvrsta poveznica među tekstualnog i vizualnog; aspekt je to stvaralaštva koji se ne smije previdjeti kad se promatra neko djelo. Zanimljivo je kako su prerafaeliti, pronašavši inspiraciju u srednjovjekovnoj književnosti i idealima viteštva, junaštva, ljubavi i časti, retroaktivno obuhvatili i realizirali jedno razdoblje i segment umjetnosti koji je do tada bio vizualno nedovoljno popraćen. Moglo bi se reći da je književnost bila svojevrstan inicijator, začetnik ideje a umjetnost njeno vizualno otkrivenje.

Izvori:

1. Zazor, nadzor, sviđanje: dodiri književnog i vizualnog u britanskom 19. stoljeću (Jukić,T. (2002.) Zazor, nadzor, sviđanje: dodiri književnog i vizualnog u britanskom 19. stoljeću, Zagreb: Zavod za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu).

2. Umjetnost: vodič kroz povijest i djela (Farthing, S. (2015.) Umjetnost: vodič kroz povijest i djela, prev. D. Kalođera, Zagreb: Školska knjiga).

#EmphasiZiNgBooks #Bratstvoprerafaelita

ZVONA i NARI - Library & Literary Retreat - Vrčevan 32, 52204 Ližnjan, Croatia - + 385 99 232 7926 - zvonainari@gmail.com - (c) 2011.-2020.