• Ana Savković

Weekly ZiNgers! Le mot juste / High Standards and The Art of Words


"Je li vam se ikad dogodilo...da u nekoj knjizi naiđete na nejasnu pomisao na koju ste već i sami nadošli, na neku mutnu sliku koja vam se vraća iz daljine, i to kao potpuni izraz vaših najtananijih osjećaja?"

Le mot juste termin je koji je skovao francuski književnik Gustave Flaubert. Za Flauberta je le mot juste ili savršeno odgovarajuća riječ ili fraza za situaciju, predstavljala ključ književne umjetnosti. Flaubert je bio perfekcionist koji je stalno tragao za pravom riječi, zbog čega je znao provesti dane, čak i tjedne, radeći na jednoj stranici, a upravo mu je zbog te njegove težnje ka književnom i stilskom savršenstvu trebalo jako dugo vremena da dovrši svoja djela, kojih je objavio znatno manje nego njegovi suvremenici. U ovotjednom ćemo ZiNgeru, koristeći se jednim takvim djelom koje je nastajalo godinama, Gospođa Bovary (Flaubert, G. (2017.) Gospođa Bovary, prev. D. Marion, Zagreb: Mozaik knjiga), proučiti život i stvaralaštvo utjecajnog francuskog pisca te uvidjeti kako su trud i naporan rad te predanost i ustrajanje na potpunom ostvarenju umjetničke vizije, Flaubertu na kraju donijele književnu besmrtnost.

Gustave Flaubert (12. prosinca 1821.- 8.svibnja 1880.) bio je francuski književnik. Smatra se jednim od najvećih svjetskih romanopisaca a njegovo najpoznatije djelo je roman Gospođa Bovary, koji je doživio ogroman uspjeh ali i priskrbio svom autoru optužnicu zbog povrede javnog morala. Flaubert je na kraju oslobođen optužbi a kontroverzni je roman s vremenom postao klasik svjetske književnosti.

Rođen je u Rouenu u sjevernoj Francuskoj. Njegov otac, Achille Cléophas Flaubert bio je ugledni kirurg i upravitelj gradske bolnice Hotel-Dieu, a majka, Anne Justine Caroline, liječnička kćer. Flaubert je od rane dobi pokazivao sklonost prema književnosti. U gimnaziji je pisao pripovijetke, nakon čega je uslijedila drama, nekoliko novela i prva skica za roman Sentimentalni odgoj u kojem je opisao svoju platonsku ljubav prema Élisi Schlésinger. Flaubert je upoznao Élisu na putovanju u Trouvilleu i razvio romantične osjećaje prema njoj unatoč činjenici da je ona bila u braku. Nakon školovanja u rodnom mjestu otišao na studij prava u Pariz 1840. godine. Zbog bolesti, za koju se smatra da je bila epilepsija, i neuspjeha na fakultetu, napustio je školovanje i nastanio se u Croissetu u Gornjoj Normandiji, gdje mu se obitelj u međuvremenu bila preselila i gdje je pisac proveo ostatak svog života, uz sporadična putovanja.

"Nakon jednog naleta beznađa nadošao bi drugi, i uvijek tako, nepresušno, poput plimnog vala što se razlijeva."

Dvije godine nakon povratka Flauberta su zadesile dvije tragedije, prvo mu je preminuo otac a potom sestra s kojom je bio blizak i koja je imala velik utjecaj na njega, ostavljajući za sobom djevojčicu koju su zajednički odgajali i za nju se skrbili Flaubert i njegova majka. Iste godine kad su mu umrli otac i sestra, upoznao je pjesnikinju Louise Colet s kojom je bio u romantičnom odnosu do 1854. godine. Nakon 1848. godine posjetio je Grčku, Egipat, Beirut, Istanbul i Kartagu gdje je obavljao istraživanja za roman Salammbo. Nakon što se vratio iz Egipta, 1850. godine počeo je raditi na romanu Gospođa Bovary za koji mu je trebalo pet godina da ga dovrši a objavljen je 1857. godine. Zanimljiva je činjenica da je te iste godine objavljena pjesnička zbirka Charlesa Baudelairea Cvjetovi zla a protiv obadvoje pisaca podignuta je optužnica za prekršaj protiv javnog morala. Gospođa Bovary Flaubertovo je remek-djelo u kojem je pisac pronašao prave riječi da obuhvati svu surovost i ljepotu života.

“She wanted to die, but she also wanted to live in Paris.”

Zatim je uslijedio roman Salammbo koji je dovršen 1862. godine, nakon četiri godine rada, Sentimentalni odgoj koji je objavljen 1869. godine, nakon sedam godina rada, Iskušenje sv. Antuna koje je objavljeno 1874. godine a Flaubert je na rukopisu radio dvadeset i pet godina, stalno ga revidirajući, te Tri priče objavljene 1877. godine.

“There are two infinities that confuse me: the one in my soul devours me; the one around me will crush me.”

Sedamdesete godine devetnaestog stoljeća bile su težak period za Flauberta, kuća mu je okupirana za vrijeme Francusko-pruskog rata, a majka mu je preminula 1872. godine. Nakon njene smrti, pisac je imao financijskih poteškoća, zdravlje mu je počelo opadati a preminuo je 8. svibnja 1880.godine. Sahranjen je u obiteljskoj grobnici na groblju u Roenu. Njegov nedovršeni roman Bouvard et Pecuchet, na kojem je radio posljednje godine svog života, objavljen je posthumno 1881. godine. Flaubert je započeo rad na Bouvard et Pecuchet 1872. godine a u pripremi za pisanje pročitao je preko 1500 knjiga, što je pravi testament njegovoj posvećenosti i perfekcionizmu. Pisac nikad nije stupio u bračni odnos a njegova jedina ozbiljna romantična veza bila je s Louise Colet. Flaubertova korespondencija s Louise čitatelju pruža uvid u to koliko je mukotrpan njegov proces pisanja bio te otkriva piščevu posvećenost detaljima i istraživanju, a sve to u svrhu postizanja stilske savršenosti.

"Croisset, 15-16 May 1852. Saturday-Sunday, 1 a.m.

The small hours of Sunday morning find me in the middle of a page that has taken me all day and is still far from finished. I am putting it aside to write to you, and in fact it may perhaps take me into tomorrow evening, since I often spend several hours looking for a word, and since I have several to find, it is quite likely that you would still be waiting all next week if I were to wait until I had finished. However it has not been going too badly over the past few days, except for today which has caused me great problems. If you knew what I throw away, what a hotchpotch my manuscripts are. There’s a hundred and twenty pages finished; I have written at least five hundred. Do you know how I spent my entire afternoon the day before yesterday? Looking at the landscape through pieces of coloured glass. I needed it for a page of my Bovary, one which I believe will be rather good.“

"As for love, it has been the lifelong subject of my meditations. Whatever I have not given to pure art, to my trade, has gone into that; and the heart that I have studied has been my own. How many times have I felt at my best moments the cold of the scalpel sliding into my flesh! Bovary (to a certain extent, as far as the bourgeois is concerned, as far as I have been able, so that it can be more general and more human) will be in this respect the very sum of my psychological knowledge and it will have no original value except in this respect. Will it have any at all? God grant that it may!" (izvor: https://www.lrb.co.uk/the-paper/v17/n12/gustave-flaubert/two-letters-from-gustave-flaubert-to-louise-colet)

I je li se Flaubertovo književno mučeništvo na kraju isplatilo? Priče o tome kako je provodio dane ili tjedne na jednoj stranici knjige mogu se činiti ekscesivnim no težnja za savršenstvom u umjetnosti kao što je književnost, koja gradi svoje temelje na riječima, ima smisla jer odabir prave riječi ili fraze može promijeniti cijelu strukturu rečenice, inspirirati piščevu sljedeću zamisao a čitatelju osigurati potpuno razumijevanje, obogatiti mu maštu te upotpuniti njegovu viziju djela. Flaubertova se stvaralačka požrtvovnost na kraju itekako isplatila, piščeva su djela prošla test vremena, osigurao si je dugovječnost i postigao umjetničko savršenstvo a sve to zahvaljujući svojoj ustrajnosti i beskompromisnosti pri ostvarenju književne misije te naravno, neumornoj potrazi za pravim riječima.

"...a ljudska je riječ poput napuknuta kotla na kojemu udaranjem izvodimo napjeve uz koje jedva da može plesati medvjed, a mi bismo njima htjeli ganuti zvijezde."

#WeeklyZiNgers #GustaveFlaubert

ZVONA i NARI - Library & Literary Retreat - Vrčevan 32, 52204 Ližnjan, Croatia - + 385 99 232 7926 - zvonainari@gmail.com - (c) 2011.-2020.