• Ana Savković

EmphasiZiNg Books! History of Opression / The Struggle Continues


Civil rights march on Washington, D.C.

Izvor: Unsplash, preuzeto https://unsplash.com/photos/WzPxmB_tRlw (07.07.2020.)


"Oppressed people cannot remain oppressed forever. The yearning for freedom eventually manifests itself, and that is what has happened to the American Negro. Something within has reminded him of his birthright of freedom, and something without has reminded him that it can be gained. Consciously or unconsciously, he has been caught up by the Zeitgeist, and with his black brothers of Africa and his brown and yellow brothers of Asia, South America and the Caribbean, the United States Negro is moving with a sense of great urgency toward the promised land of racial justice." Dr. Martin Luther King Jr.


Povijest crnog stanovništva u Sjedinjenim Državama je povijest okova, ropstva, progona, linčovanja, slumova, geta, siromaštva, ugnjetavanja i socijalne i rasne nejednakosti. Gdje leži korijen problema i objašnjenje za ovu tragičnu neravnopravnost, koja je aktualna i danas? Da bi se razumjela sadašnjost mora se poznavati prošlost jer nerijetko odgovori na goruća pitanja leže u samim početcima.


"Korijen leži duboko u socijalnim i privrednim prilikama koje su vladale u prošlosti ove zemlje...."


Prošlo je četiristo godina od kad su u kolovozu 1619. godine prvi porobljeni Afrikanci prevezeni u Jamestown u Virginiji da bi se njima trgovalo. I premda je ropstvo službeno završilo ratifikacijom 13. amandmana 1865. godine, po završetku Američkog građanskog rata, borba za egzistenciju i jednakost crnog stanovništva se nastavila. Nasljeđe robovlasničkog sustava i mentalitet Južnjaka u kombinaciji s uvođenjem kontrole kroz niz zakona poznatih kao Black codes, koji su usvojeni nakon Američkog građanskog rata i dizajnirani da ograniče oslobođene crnce i osiguraju njihovu dostupnost kao radne snage, omogućili su daljnji nastavak ukorijenjene prakse otimanja osnovnih ljudskih prava crnom stanovništvu u Americi.


"Jug je veliki križ koji crnci moraju nositi."


1865. godine osnovan je Ku Klux Klana, u nastojanju da se onemogući oslobođenim crncima da se izjednače s bijelcima te da se osigura prevlast bijelaca i zatre mogućnost ravnopravne koegzistencija crnog i bijelog stanovništva. Članovi klana nosili su prepoznatljive bijele kukuljice, palili križeve, zastrašivali, mučili i linčovali crnce a ta monstruozna praksa ostala je uobičajena na Jugu do 1930-ih.


"Uzor rasne diskriminacije preuzet je iz sveopćeg uvjerenja da crnci nemaju ona prava i dostojanstvo, koje bijelci moraju poštovati,"


Potom su uslijedili Jim Crow zakoni koji su nametali rasnu segregaciju u Južnim sjedinjenim državama a korijenje su vukli iz Black Codesa. Odvojene škole za crnce i bijelce, odvajanje u željezničkim kolima, restoranima, kazalištima, hotelima, brijačnicama, zabrana ulaska u javne parkove kao i zabrana življenja u bijelim četvrtima, zabrana miješanog braka... Zakoni su bili dizajnirani da marginaliziraju crnce uskraćujući im pravo glasa, obrazovanja, mogućnost da zadrže poslove i druge prilike. Kazna za kršenje navedenih zakona bila je novčana, zatvorska a često je rezultirala nasiljem i smrću. Jim Crow zakoni provodili su se do 1965. godine, sve dok Pokret za građanska prava nije okončao institucionalnu ranu segregaciju i diskriminaciju.


"Kamen po kamen gradili su bijelci rasnu pregradu, koju su crnci poslije jednog stoljeća počeli rušiti kamen po kamen."


1909. godine osnovana je organizacija za ljudska prava NAACP odnosno National Association for Advancement of Colored People a ciljevi organizacije uključivali su ukidanje segregacije, kao i jednako obrazovanje za crnce i bijelce. Jedan od osnivača bio je Harvardski školovani povjesničar (prvi Afroamerikanac na Harvardu koji je stekao doktorat), aktivist za građanska prava, pisac i sociolog W.E.B. Du Bois, koji je postao vodeći glas u sve većem crnačkom protestnom pokretu tijekom prve polovice 20. stoljeća. Du Bois je naglašavao važnost visokog obrazovanja za Afroamerikance. Od 1910. do 1934. godine uređivao NAACP-ov službeni časopis The Crisis, objavljujući mnoge vodeće glasove u afroameričkoj literaturi i politici i pomažući poticanje širenja Harlemske renesanse; umjetničkog i kulturološkog pokret do kojeg je došlo dvadesetih godina prošlog stoljeća i koji je označio novo književno doba u Americi kad su pisci Afroameričkog porijekla napokon dobili svoju platformu (https://www.zvonainari.hr/post/2018/10/12/weekly-zingers-harlem-renesansa).


“Call them from their houses, and teach them to dream.” Jean Toomer, Cane


Niz događaja doveo je do Pokreta za građanska prava. Brutalno ubojstvo četrnaestogodišnjeg dječaka Emmeta Tilla 1955. godine koje je potreslo je Afroameričku zajednicu bilo je presudna prekretnica u borbi za jednakost. Okrutnost Tillove smrti te činjenica da su njegove ubojice na kraju oslobođene, poslužila je kao katalizator za Američki pokret za građanska prava. 1960. godine istaknuta Afroamerička pjesnikinja Gwendolyn Brooks (https://www.zvonainari.hr/post/2019/06/07/weekly-zingers-she-thinks-of-heaven) napisala je pjesmu iz perspektive Emmetove majke, koja je, nakon što je vidjela unakaženo tijelo svog sina tražila da lijes bude otvoren da bi javnost saznala istinu o stravičnosti njegove smrti, ali i da ukaže na bezbrojna umorstva crnaca i crnkinja koji su prošli nezapaženo i nekažnjeno. Brooks je napisala pjesmu i iz perspektive dvadesetjednogodišnje vlasnice trgovine Carolyn Bryant koja je optužila četrnaestogodišnjeg Emmeta Tilla da ju je pokušao zavesti što je u konačnici rezultiralo time da su njen muž i njegov polubrat oteli Emmeta i nakon višednevnog mučenja, upucali dječaka i bacili njegovo tijelo u rijeku. Zanimljivo je kako je gost dr. Martina Luthera Kinga u crkvi u Aveniji Dexter, jedan od vođa pokreta za građanska prava, T. R. M. Howard, govorio o Tillovom ubojstvu, a Rosa Parks tada je bila u publici i rekla je kako joj je upravo Emmet Till bio na umu kad je 1955. godine odbila ustupiti svoje mjesto bijelom putniku. Nakon njenog uhićenja započeo je bojkot autobusa u Montgomeryju, a Martin Luther King imao je ključnu ulogu u bojkotu.


"Spas crnca nalazi se u njegovim vlastitim rukama. .. Najbolje oružje za borbu protiv segregacije i diskriminacije je uspjeh. "


Martin Luther King Junior (https://www.zvonainari.hr/post/2019/12/13/weekly-zingers-the-dream-that-didnt-die-the-yearning-for-freedom) bio je jedan od najvećih vođa za prava američkog crnog stanovništva. Dr. King bio je nadareni govornik i aktivist za građanska prava najpoznatiji po promicanju građanskih prava kroz nenasilje i građansku neposlušnost. Bio je jedan od predvodnika i organizatora Marša na Washington za posao i slobodu, 28. kolovoza 1963. godine, a na tom je maršu izrekao svoj slavni govor "I Have a Dream" pred 250 tisuća ljudi. Marš je bio značajan faktor u donošenju paragrafa Akta o građanskim pravima iz 1964. kojim je zakonom zabranjena diskriminacija na osnovu rase, i okončana rasna segregacija u školama, na radnom mjestu i javnim mjestima i Akta o glasačkim pravima iz 1965. kojim je zabranjena rasna diskriminacija prilikom glasanja. 4. travnja 1968. godine na dr. Kinga izvršen je atentat na balkonu sobe hotela Lorraine u Memphisu, u saveznoj državi Tennessee.


“Hold fast to your dreams, for without them life is a broken winged bird that cannot fly.” Langston Hughes, Montage of a Dream Deferred,


Druga važna povijesna figura tijekom Pokreta za građanska prava i borac za ljudska prava, Malcolm X, zagovarao je radikalniji pristup rješenju problema diskriminacije i opresije te se protivio Kingovom miroljubivom pristupu. Na Malcolma X-a izvršen je atentat 21. veljače 1965. godine. Nakon njegove smrti, bestseller Autobiografija Malcolma X-a popularizirala je njegove ideje i postavila temelj za Black Power Movement kasnih 1960-ih i 1970-ih. Malcolm je utjecao i na Afroameričkog pjesnika i dramatičara Amirija Baraku (https://www.zvonainari.hr/post/2019/10/04/weekly-zingers-not-so-tender-arrivals) čija je pjesma Crna umjetnost, napisana nakon ubojstva Malcolma X-a, postala glavni pjesnički manifest umjetničkog pokreta Black Arts Movementa koji je bio aktivan tijekom 1960-ih i 1970-ih te kroz umjetnost i aktivizam nastojao prenijeti poruku crnog ponosa.


"We want a black poem. And a

Black World.

Let the world be a Black Poem

And Let All Black People Speak This Poem

Silently

Or LOUD"


Borba protiv opresije nastavila se u sljedećim desetljećima a crna je zajednica nastavila svjedočiti diskriminaciji, ugnjetavanju i nejednakom tretmanu. La Riots 1992.godine bili su niz nereda i građanskih nemira potaknuti oslobođenjem četiri policajca koji su snimljena kako upotrebljavaju pretjeranu silu pri uhićenju nenaoružanog Afroamerikanca Rodneya Kinga. Sigurnosna snimka zabilježila je i ubojstvo petnaestogodišnje Afroamerikanke Latashe Harlins koju je 16. ožujka 1991. godine kobno ustrijelila Soon Ja Du, 51- godišnja vlasnica dućana, i to zbog boce soka od naranče od 1,79 dolara. Iako je porota preporučila kaznu od šesnaest godina, sutkinja Joyce Karlin osudila je Du na izdržano vrijeme, pet godina uvjetnog rada, 400 sati rada u zajednici, 500 dolara restitucije i troškove pogreba. Smatra se da su smrt Latashe Harlins, koja se dogodila trinaest dana nakon snimke brutalnog uhićenja Rodneya Kinga, te kasnija presuda i neuspjela žalba, pridonijele nemirima u Los Angelesu 1992. godine.


"Crnci vuku žig ropstva sve do dana današnjeg... Dosad još nije riješen problem, koji je bilo stvorilo ropstvo, a glavni razlog leži u tome što se bijelci sa Sjevera i Juga ne mogu odlučiti da prihvate crnce kao potpune ljude i da ih postave za građane prvoga reda. Zbog toga danas crnci reagiraju na izopćenje i predrasude sviješću skupine. Kod crnaca se razvio nov rasni osjećaj i odanost , koji ruši klasne granice zajednice i često ih povezuju sa svim obojenim ljudima na svijetu."


Lista se s godinama samo povećavala a 2020. godina nije bila ništa drugačija. Ahmaud Arbery, Breonna Taylor, ubojstvo Georgea Floyda čiji su vapaji I can't breath bili identični onima Erica Garnera 2014. godine u New Yorku, a oba su muškarca preminula zbog pretjerane upotrebe sile policijskih službenika koji su se oglušili na njihova zapomaganja. Prosvjedi protiv rasne nepravde koji su uslijedili podsjetili su na La Riots 1992.godine a ovi i slični tragični događaji pokazali su koliko je zapravo rasizam duboko ukorijenjen u Sjedinjenim Državama. Crna odiseja knjiga je koja iscrpno obrađuje povijest crnaca u Americi, a jedan od detalja iz knjige pokazuje kako se po rasnom pitanju u Americi stvari i nisu previše promijenile. Sovjetski pisac, novinar i povjesničar, Ilja Erenburg (1891. - 1967.) nakon rata obilazio je Sjedinjene Države i ostao zaprepašten rasizmom u Americi te je ustvrdio da rasizam ima zakonsku osnovu u Sjedinjenim Državama, a zaključak je to koji s vremenom postaje sve više opravdan.


"Moglo bi se reći da riječ crnac izražava duševni stav."


Od trenutka kad su stigli na tu obalu pa sve do današnjeg dana, crncima kao da nikad nisu skinuti nametnuti im okovi. Ropstvo, proganjanje, ugnjetavanje, nejednake prilike, ukidanje osnovnih ljudskih prava zbog čega? Zbog apsurdnog uvjerenja da je svijet stvoren isključivo za bijelog čovjeka, koji s rođenjem stječe pravo nadmoći nad drugim rasama. Problem je to koji je duboko ukorijenjen u društvu a seže daleko u prošlost. Kao da je rasna jednakost, i jednakost uopće, nekakva zagonetka koju čovječanstvo nikako ne može riješiti. No unatoč svoj patnji i boli, crnci i crnkinje ustraju dalje, od samih početaka te bolne odiseje pa sve do danas, njihova se borba nastavlja a njihova snaga leži u neslomljivom duhu, jer kao što je slavna Afroamerička pjesnikinja Maya Angelou (https://www.zvonainari.hr/post/2019/11/01/weekly-zingers-naslje%C4%91e-bola-pjesme-slobode) u svojoj čuvenoj pjesmi Still I Rise napisala: "Out of the huts of history’s shame / I rise / Up from a past that’s rooted in pain / I rise." A možda će jednog dana napokon moći i prodisati.


"We shall overcome. We shall overcome. Deep in my heart I do believe we shall overcome. And I believe it because somehow the arc of the moral universe is long, but it bends towards justice." Dr. Martin Luther King Jr.


Izvori:


1. Crna Odiseja (Ottley,R. (1961.) Crna Odiseja, prev. M. Matišić, B. Kroflin, Zagreb: Novinarsko izdavačko poduzeće).


2. History.com Editors, Black History Milestones: Timeline, HISTORY, URL: https://www.history.com/topics/black-history/black-history-milestones

#EmphasiZiNgBooks #Afroameričkapovijest


ZVONA i NARI - Library & Literary Retreat - Vrčevan 32, 52204 Ližnjan, Croatia - + 385 99 232 7926 - zvonainari@gmail.com - (c) 2011.-2020.