• Ana Savković

Weekly ZiNgers! Vissions of the Infinite / Dual Oppositions



"Kad pjevam, to je njemu milo, Smije se, šali, igra sa mnome; Povuče me za zlatno krilo I ruga se sužanjstvu mome." William Blake prvu je viziju doživio u dobi od četiri godine, vidio je Boga kako je stavio glavu na prozor, a vizije su se nastavile kroz cijeli pjesnikov život. Blake je za života bio neshvaćen, ignoriran i odbačen od strane umjetničkog establišmenta a njegovi su suvremenici čak i propitivali njegov zdrav razum. Danas se Blakea smatra jednim od najvećih engleskih pjesnika i umjetnika a upravo su pjesnikove vizije nadahnule i oblikovale njegovo jedinstveno stvaralaštvo. U ovotjednom ćemo ZiNgeru proučiti fascinantan život i stvaralaštvo engleskog pjesnika koristeći se djelom Pjesme, viđenja, proročanstva (Blake, W. (2001.) Pjesme, viđenja, proročanstva, prev. L. Paljetak, Zagreb: Konzor). William Blake (28. studenoga 1757. - 12. kolovoza 1827.) bio je engleski pjesnik, umjetnik, slikar, grafičar i vizionar. Smatra se najranijim romantičarskim pjesnikom. Blake je izumio tehniku obojenog bakropisa kojom je ilustrirao djela. Neki od njegovih najpoznatijih uradaka su zbirke pjesama Pjesme nevinosti, Pjesme iskustva, knjiga aforizama i parabola Vjenčanje neba i pakla, proročke knjige u kojima je razvio vlastitu kozmologiju i mitologiju Knjiga o Thelu, Prva knjiga o Urizenu, Četvorica Zoa, Jerusalem, pjesme Janje, Tigar, London, Jerusalem iz Miltona... "Rođen 28. studenog u Londonu; umro nekoliko puta od tada." Rođen je u Broad Streetu br. 28 (današnji Broadwick) u Londonu (Soho). Njegov je otac bio James Blake, trgovac pleteninom a majka Catherine Harmitage. U dobi od četiri godine doživio je svoje prvo viđenje; vidio je Boga kako je provirio glavom kroz njegov prozor zbog čega je počeo vrištati. Njegove su se vizije nastavile, nekoliko godina kasnije vidio je stablo ispunjeno anđelima. Blakea je majka podučavala doma. Likovno se obrazovao gravirajući kopije djela Raphaela, Michelangela, Maarten van Heemskerck i Albrechta Dürera koje mu je kupio njegov otac. Blakeovi su roditelji prepoznali i podržavali njegove umjetničke sklonosti te su ga u dobi od deset godina poslali da uči slikanje. Pet godina pohađao je Akademiju Henryja Parsa. Posvetio se čitanju tekstova koje je sam odabrao i za koje je imao interes a počeo je i pisati svoje prve stihove. 1772. godine postao je vježbenik kod majstora-gravera Jamesa Basirea a te je iste godine preminuo švedski filozof-vizionar Emanuel Swedenborg čija su djela imala velik utjecaj na pjesnika. Godinu dana kasnije skicirao je spomenike u Westminsterskoj opatiji a bliska studija gotike, koju je vidio kao živuću formu, ostavila je traga na njegovom umjetničkom stilu i idejama. Te iste godine nastao je izvorni Blakeov bakropis Josip iz Arimateje u stijenju Albiona. 1779. godine upisao se na Royal Academy i pravio gravure za različite knjižare. 1781. godine udvarao se djevojci koja ga je odbila što ga je veoma potreslo. Nakon toga je upoznao Catherine Boucher i par se vjenčao 18. kolovoza 1872. godine. Blake je suprugu naučio čitati, pisati i gravirati te mu je Catherine pomagala u radu i bila potpora. 1783. godine izašla je Blakeova prva zbirka pjesama Pjesničke skice. Bilo je to jedno od samo dva Blakeova djela koja su tiskana u konvencionalnom stilu (drugo je bilo Francuska revolucija no nikad zapravo nije objavljeno). Sljedeće godine preminuo je Blakeov otac a 1878. godine preminuo je Blakeov omiljeni brat Robert. Pjesnik je rekao kako je u trenutku bratove smrti vidio njegovu dušu kako se uzdiže kroz strop te da ga je njegov brat u viziji naučio metodi koju je koristio u Pjesmama nevinosti i drugim "iluminiranim" djelima a koju je Blake zvao "Illuminated Printing". Bila je to tehnika obojenog bakropisa koja mu je dala potpunu kontrolu nad kreativnim i produktivnim procesima. Njegove su ilustracije bile složena umjetnička djela koja su smatrana sastavnim dijelom pjesme a veza između dvoje bila je tako značajna da su ilustracije ponekad bile nužne da bi se uopće shvatilo samo značenje pjesme. Vidljiv je Blakeov utjecaj na prerafaelite koji su također kombinirali umjetnost i književnost u svojim djelima te naglašavali njihovu neraskidivu sponu (https://www.zvonainari.hr/post/2020/03/09/emphasizing-books-art-and-poetry-visual-revelations). Pjesnik i slikar Dante Gabriel Rossetti kupio je The Notebook of William Blake, poznatu i kao The Rossetti Manuscript, koja je sadržavala Blakeovu prozu, pjesme, skice, dizajne. Bilježnica je isprva pripadala Blakeovom bratu Robertu koji je napravio nekoliko skica i crteža u njoj, a nakon njegove smrti Blake ju je naslijedio i nastavio raditi svoje skice i zapise. U bilježnici se između ostaloga nalaze i rane verzije šesnaest pjesama koje su uvrštene u zbirku Pjesme iskustva a neke od njih su London, Tigar, Dimnjačar, Muha. 1789. godine nastale su Pjesme nevinosti s Blakeovim vlastitim ilustracijama a smatra se da je u to vrijeme nastala i Knjiga o Thelu. Blake je postao oduševljeni pristaša Francuske revolucije. 1790. godine počeo je pisati Vjenčanje Neba i Pakla. 1791. godine napisao je Francusku revoluciju no izdavač se bojao objaviti djelo zbog mogućih posljedica.1792. godine preminula je Blakeova majka Catherine a sljedeće je godine završio Vjenčanje Neba i Pakla, zajedno sa dodatkom Pjesma slobode. 1794. godine izašle su Pjesme nevinosti i iskustva koje pokazuju dva oprečna stanja ljudske duše. Blake je prvo objavio Pjesme nevinosti, konceptualnu zbirku od devetnaest pjesama a potom ih je nekoliko godina kasnije objedinio s dvadeset i šest novih pjesmama u Pjesmama nevinosti i iskustva te prikazao duhovni polaritet kao i dvije različite perspektive svijeta (pjesme Janje i Tigar jedan su primjer tog koncepta). 1800. godine preselio se sa suprugom u Felpham u Sussexu gdje je ilustrirao djela pjesnika Williama Hayleya.1803. godine imao je problema sa zakonom kad je vojnik John Schofield dolutao u njegov vrt u alkoholiziranom stanju i Blake ga htio natjerati da ode. Schofield je tvrdio da je Blake govorio protiv kralja te izjavio da su vojnici robovi zbog čega se pjesniku sudilo zbog pobune no brzo je oslobođen optužbi. 1804.godine počeo je pisati proročku knjigu u stihovima Milton a predgovor tom dijelu uključuje kratku pjesmu And did those feet in ancient time, danas poznatu kao himna Jerusalem. Nakon što se razišao s Haleyem vratio se u London te je započeo rad na Jerusalemu. 1809. godine priredio je izložbu no kritika mu je bila prilično nenaklonjena. Blake je bio devastiran i povukao se a koliko je poznato, u periodu od 1808. do 1818. godine pjesnik je malo gravirao te je živio u oskudnim uvjetima. 1818. godine upoznao je mladog umjetnika Johna Linella koji je postao pjesnikov prijatelj i plemeniti pokrovitelj (Book of Job, Dante) a Blake je preko njega stekao poznanstvo s krugom mladih umjetnika The Ancients ili Shoreham Ancients (moglo bi ih se nazvati pretečama prerafaelita) koji su visoko cijenili i divili se njegovom radu. 1821. godine bio je prisiljen prodati svoju zbirku grafika starih majstora koju je skupljao više od pedeset godina te se preselio u Fountain Court br. 3 u Standu. Tu je godinu dana kasnije nastao dramski tekst Abelov duh posvećen engleskom pjesniku Georgeu Gordonu Byronu. Zadnji projekt na kojem je radio bila je serija ilustracija za Danteovu Božansku komediju. 12. kolovoza 1827. godine preminuo je vizionarski umjetnik i pjesnik William Blake. Zbirka Pjesničke skice (Poetical Sketches, 1783) tiskana je u četrdeset primjeraka uz pomoć Blakeovih prijatelja. Nikad nije objavljena za javnost već su kopije darovane pjesnikovim prijateljima i zainteresiranima. Zbirka se sastoji od devetnaest pjesama, dramskog fragmenta, dva prologa (jedan u obliku prozne pjesme), balade i tri prozne pjesme te zauzima važno mjesto u studijama Blakeova opusa. Pjesme u zbirci nastale su u periodu Blakeove rane mladosti a sve nose njegov jedinstveni pečat. Pjesma započinje prizivanjem uspomene te opisuje potencijal sanjarenja da bi potom napravila turobniji zaokret i završila opisom "Nijeme Sjete" koja nastupa po noći i obuzima pjesnika.

"I tu ću ležati i sniti

Dan cio;

A tada ću, kad dođe vrijeme noći,

Na mjesta što bude tugu poći,

U tamni dol da tamo sa mnom šeta

Nijema Sjeta."


Zbirka Pjesme nevinosti (Songs of Innocence, 1789) uglavnom prikazuje vedru perspektivu svijeta u pastoralnom skladu. No u nekim slučajevima, kao što je s pjesmom Mali crni dječak, Blake vješto ukazuje na patnju koja se skriva ispod površine tog pitoresknog svijeta koji dočarava u svojoj zbirci. Blake je bio zagovornik ravnopravnosti a pjesmom Mali crni dječak suptilno ukazuje na to da božanska ljubav obuhvaća sve rase dok oblak koristi kao metaforu za tijelo u kojem obitava duša, a kad se duše "riješe oblaka" i napuste fizički svijet postaje jasno da su sve jednake u božjim očima. No, kraj pjesme razotkriva tužnu spoznaju o fizičkom svijetu u kojem se pjesnik nalazi - za neke su ljubav i prihvaćanje uvjetovani bojom kože.


"Za vrlo kratko smo vrijeme na zemlji, znamo,

Da naučimo podnosit te zrake ljubavnog čara,

A ova crna tijela i lica pocrnjela samo

Oblak su, nalik sjeni koju šumarak stvara;


Kada nam naviknu duše na žar se taj,

Oblak će nestat, glas čut ćemo nakon tog

Gdje kaže:"Ljubljena djeco, napustite svoj gaj,

Ko janjad stanite ko zlatnig šatora mog."


Pa tako i ja malom dječaku engleskom velim:

Kad on se oblaka bijelog riješi, a crng ja,

Uz Božji kad budemo šator nalik janjcima bijelim,


Od žege njega ću štitit i sjenama hladit

Da može, dok ocu našem ne sjedne u krilo, odoljet;

A tada ću se dići i svijetlu kosu mu gladit

I bit ću kao i on, i on će me tad voljet."


Tuđi jad posljednja je pjesma u zbirci Pjesme nevinost te odražava Blakeovu empatičnu narav i neminovno suosjećanje koje je imao za one koji pate.


"Mogu li gledat' tuđi jad

A i sam ne bit' tužan tad?

Mogu li gledat' gdje drugi pati,

A utjehu mu ne željet' dati?


Mogu li gledat' suze tuđe,

A da i u me bol ne uđe?"


Pjesme iskustva kroz paralele i kontraste prikazuju kako iskustvo zauzima mjesto nevinosti te se isti svijet sad promatra kroz drugačiju, deziluzioniranu prizmu. No unatoč tome, pjesme poput Zemlja i kamen iskazuju pjesnikovu vjeru u snagu ljubavi.


"Ljubav se ništa ne brine za se,

Niti je more takvi jadi,

Kao dar drugim radosno da se,

Unatoč Paklu Nebo gradi."


Muha je još jedna pjesma koja pokazuje kako je empatija bila integralni dio Blakeove tankoćutne osobnosti te način na koji je poimao svijet oko sebe. Pjesma prenosi produhovljenu poruku o važnosti i jednakosti svih bića.


"Mala muho,

U ljetni dan, joj,

Nemarno skončah

Ja život tvoj.


Nisam li muha

Kao i ti?

Nisi li i ti

Stvor kao i mi?"


Tigar je jedna od najinterpretiranijih Blakeovih pjesama, prvi put objavljena u zbirci Pjesme iskustva. Blake kroz pjesmu Tigar kontemplira o konceptu dualne i kompleksne naravi bitka, koja da bi se razumjela traži da se spoznaju i sagledaju obje strane tj. i nevinost i iskustvo, dobro i zlo, svijetlo i tama. Tigar i Janje iz Pjesama nevinosti odraz su istog koncepta ali iz druge perspektive.


"Tigre, tigre, plame jak

Što sijevaš kroz šumski mrak,

Kroz vječni dlan, i kad,

Stvori taj tvoj strašni sklad?"


S kojeg neba, ili dna, Žar zjenica tvojih sja? Čiji polet i dlan sam Smjede taj osvojit plam?"

Janje "Janje, tko to stvori tebe? Znaš li tko to stvori tebe, Da živiš, i hranu dade Uz potok ti, sred livade; Tko ti dade to odijelo, Ruho meko, sjajno, bijelo, I glas takav, nježan tako Da veseli polje svako?"

Pjesma London objavljena je u Pjesmama iskustva i to je jedna od rijetkih u zbirci koja nema odgovarajuću pjesmu u Pjesmama nevinosti. Atmosfera je sumorna te odražava pjesnikove osjećaje prema društvu u kojem je živio.


"Kroz povlaštene ulice gazih

Gdje povlaštena Temza se vije,

Na svakom licu koje sretoh spazih

Da slabost ga, da tuga ga bije.


U svakom kriku Čovjeku svakom,

U svakom Čedu koje lije suze,

U svakom glasu, u psovanju jakom

Čuh ljudskim umom skovane uze."


Smatra se da je Blake napisao pjesmu Ljudska bit kao kontrast pjesmi Božanska slika iz Pjesama nevinosti. Kao i ostala Blakeova djela, Ljudska bit, kad se analizira, pruža korisne uvide u Balekova promišljanja o duši i bitku. D. G. Rossetti opisao je ovu pjesmu kao jedan od "vrlo savršenih i plemenitih primjera Blakeove metafizičke poezije".


"Sućuti ne bi bilo da nije

Siromah netko postao prije;

Samilosti bi nestalo za čas

Kad bi svi bili sretni poput nas."


Nema prirodne religije i Sve su religije jedno niz su filozofskih aforizama napisanih 1788. godine. U njima Blake iznosi svoja promišljanja o čovjeku, religiji, aspektima bitka. Blake naglašava važnost postojanja oprečnih, dualnih strana da bi se postigla cjelovitost kao i postojanja Poetskog Karaktera, koji je u dodiru s božanskim i koji može rasvijetliti ono što je skriveno raciu te donosi zaključak:

"Da nema Poetskog ili Proročkog Karaktera, ono Filozofsko i Eksperimentalno bilo bi uskoro smisao svih stvari i bilo bi nijemo, sposobno samo neprestano vrtjeti se u istom dosadnom krugu."


Blake shvaća da ljudska bića pomoću povećanja znanja napreduju i rastu te da trenutno znanje ima potencijal razvijanja a samim time se onda i izmjenjuje ljudska percepcija.


"Shvaćanje, ili smisao svega što već znamo, nije jednako onom kakvo će ono biti kad naučimo više."


"Imaginacija je Vječnost" tj. božanski stvaralački potencijal je beskrajan dok ljudski razum ima granice. Pjesnik spoznaje da se kreator prilagođava ljudskoj percepciji njega samoga koja se izmjenjuje povećavanjem znanja.

"Onaj tko u svemu vidi Beskraj, vidi Boga. Onaj tko vidi samo Razum, vidi tek sama sebe. Stoga Bog postaje onakav kakvi smo mi, da bismo mi mogli biti onakvi kakav je on."

Pjesnički Genij ima značajnu ulogu u proširivanju ljudskog znanja jer on nema ograničenja koje racio ima te ide izvan granica ljudskih poimanja stvarnosti i svojim otkrićima i spoznajama postiže prijeko potreban napredak.


"Kao što nitko putujući poznatim krajevima ne može otkriti nepoznato, tako ni iz već stečenog znanja Čovjek ne može steći više; radi toga i postoji Pjesnički Genij."


Metafizičke spoznaje dolaze od Pjesničkog Genija no filtrirane kroz ljudsku svijest one poprimaju ljudske karakteristike prožete s božanskim te rađaju plodno tlo za nesporazume i konflikte.


"Religije svih Naroda izvedene su iz različitih načina na koji je svaki od njih shvatio Pjesnički Genij kojeg se svugdje naziva Pjesničkim Duhom."


Premda su ljudska poimanja religije različita, njihov je izvor isti stoga su i one u svojoj srži sve iste samo imaju druga naličja prilagođena raznim ljudskim shvaćanjima i interpretacijama. No bez obzira na sva različita tumačenja, u čovjeku se nalazi stvaralački potencijal kao i dio izvora te beskrajni Pjesnički Genij koji pomiče granice shvatljivog svojim mističnim spoznajama.


"Kao što su svi ljudi slični (iako beskrajno različiti), takve su i sve Religije i, kao i sve što je slično, imaju jedan izvor. Istinski Čovjek taj je izvor, budući da je on Pjesnički Genij."

William Blake bio je u stalnom dodiru s Pjesničkim Genijem a spoznaje koje je stekao izvan granica racia obznanjivao je u svojim djelima, no svijetu su njegove poruke djelovale neshvatljivo stoga su ga odbacivali i ignorirali. Na svom putu prema spoznaji Blake je uvidio da bi se stekla potpuna slika bitka moraju se sagledati obje strane tog istog koje ga u jednakoj mjeri sačinjavaju; mračna i svijetla, dobra i zla. Pjesnik je uvidio da su oba polariteta potekla iz istog izvora, stoga je zaključio da i taj izvor, kao i njegova kreacija, mora imati dualnu narav i da je suprotnost između dvije strane ono što pokreće kotač života.


"Bez suprotnosti nema napretka. Privlačnost i Odbojnost, Razum i Snaga, Ljubav i Mržnja, potrebni su ljudskom postojanju. Iz tih suprotnosti izvire ono što religiozni nazivaju Dobro i Zlo... Dobro je Nebo. Zlo je Pakao."


#WeeklyZiNgers #WilliamBlake

ZVONA i NARI - Library & Literary Retreat - Vrčevan 32, 52204 Ližnjan, Croatia - + 385 99 232 7926 - zvonainari@gmail.com - (c) 2011.-2020.