Pjesme Kojih nema, Otac (noć) i Odlazak Zvjezdane Jembrih u konkurenciji su za ZiN nagrade.
Zvjezdana Jembrih rođena je 15. siječnja 1965. u Zagrebu. Diplomirala je 1990. na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. Do sada je izlagala na dvadesetak samostalnih i tridesetak skupnih izložbi. Od 2013. izvanredna je profesorica na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, na Odsjeku za konzerviranje i restauriranje umjetnina. Piše i objavljuje poeziju i prozu u književnim časopisima (Vijenac, Quorum, Nova Istra, Hrvatsko Zagorje, Zarez, Jutarnji list, Gasophilacium, Poezija), na radiju i televiziji (III. program Hrvatskog radija; III. program HRT), te mrežnim stranicama. U nakladi MD 2001. objavljuje knjigu kratkih priča "Janusove kćeri sestre nevjeste" (predložena u uži izbor za nagradu Jutarnjeg lista); u nakladi Autorska kuća 2007. knjigu pjesama „Ljubavnici kraljica glad“, 2008. knjigu putopisa „Ljetopisi“ i 2009. ponovljeno izdanje prve knjige, „Janusove sestre“. U izdanju Hrvatskog društva pisaca 2014. objavljuje zbirku pjesama „Sve jedno“. Uz Sanju Lovrenčić autorica je dvaju radio-dokumentaraca („Ispod lipe“ i „Slike povratka“) za III. program Hrvatskog radija. S akademskim slikarom-grafičarom Jurom Kokezom 2014. objavljuje grafičko-pjesničku mapu „Tragovi“. Dobitnica je potpore za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture RH za 2014. godinu i dviju književnih nagrada „Franjo Horvat Kiš“ (2008. i 2016.) za književni putopis.
Zvjezdana o svojoj poetici: Pjesme iz prve objavljene zbirke „Ljubavnici kraljica glad“ (naklada Autorska kuća 2007.) obuhvaćaju raspon rasta i razvoja prema minimaliziranju poetskog izričaja - prema svođenju na jezičnu sliku, ogoljelu, udaljenu od opisnog, narativnog i poznatog, a koja bi se mogla svesti na poruku iz stiha: ispirati dok ne ostane skoro ništa / osim skorene / suštine. Premda su ovdje eros i hipnos još rasplesani, u pomoć im prilazi thanatos - jer bez njega nema suštine. Druga objavljena zbirka pjesama „Sve jedno“ (naklada HDP 2014.) bavi se (tematski), osim bogom / Bogom i nekim likovima u kojima se mogu prepoznati arhetipski junaci i junakinje, ali su oni samo naznačeni u konturama - poetsko ja je šire i neizvjesnije od tih orisa. Ovdje se opet i prije svega radi o jeziku i slici koju on tvori, uvijek i iznova nepredvidljivo. Thanatos se sada možda razmahao, ali na zasadima njegova sjemena izrasta nova putanja prema ovostranom i - onostranom. Nove, još neobjavljene pjesme krče put u drugačiji, promijenjen i promjenljiv jezik - vezan na mahove uz arhaični (kajkavski) i uz drugačije slike koje proizlaze iz toga jezika. Zazivi i frazemi, koji podsjećaju na obred, obrću i izvrću slike - kao u jezeru bijeli grad?
KOJIH NEMA
berači grožđa trubači pletilje šiblja djevice zvijezde ježevi
prevrnuti s dasaka mosta u noć u trsku na dnu
tu su
opet su tu svake jeseni
pružaju prste s krošanja i ruke s napuštenih dovratnika
plešu bez pjesme bez sjene preoblače se u svečano koračaju ruju po tlu udaraju dlanovima o pregrade o slane stupove
gledaju gledaju gledaju bezglasno
i zamiču za gromače
OTAC (NOĆ)
u ponoć zima koža nokti prsti kost mast
u oknu kašalj
na cesti led
u šumi zvijeri
na stolu jabuka
na jastuku svitanje
istanjeni stijenj
u ponovnom nestajanju slušam odnekud izniču tri kralja sveti vinko sveti blaž sveti valentin sveta klara svete janja i agata fabijan i sebastijan
svijećnica
ODLAZAK
ispraznilo se mjesto
ostalo je dno
ulubljeno oteščalo zamašćeno prigniježđeno
suhe trijeske vlasi kosti kora sluz
sad čekam vihor čopore životinja najezde mrava skakavaca guštera ophode isposnika kosce zvončare djevojke u bijelom
pa da izniknu vriježe izraste šikara procvate trnina crveni vrijes
grmlje
brazde
šiljci
strnište
