Sve je širom otvoreno: Monika Herceg

June 29, 2017

 

 

 

Pjesme Monike Herceg: Zbližavanje sa smrću, Plodnost Zvijeri u Palestini ostavljaju djevojčicu da umre na cesti u konkurenciji su za ZiN nagrade

 

Monika Herceg studentica je fizike na Sveučilištu u Rijeci. Rođena je 1990. u Sisku, a srednju školu završila je u Petrinji. Trenutno živi u Zagrebu. Pjesme su joj objavljene u časopisima Zarez, Fantom slobode, Riječi, na portalu Strane, u zborniku poezije i kratke proze mladih s prostora bivše Jugoslavije Rukopisi 39 i Rukopisi 40. Osvojila je drugu nagradu na međunarodnom natječaju za poeziju, Castello di Duino 2016. i nagradu Goran za mlade pjesnike 2017. Nedavno je postala mama malene Kim.


O svojoj poetici Monika kaže: Pisanje je fundamentalan dio mene i doživljavam ga kao način da ostanem normalna u ovom apsurdnom svijetu. Zasad pišem samo poeziju, ali nadam se da ću nekad uskoro početi i prozu. Motivima sam često vezana za zemlju i šumu jer sam odrasla na selu koje je okruženo šumom. Pisanje i fizika koju strudiram, mada se možda ne čini povezivo na prvu, za mene imaju isti temelje, a to je jednostavnost izraza i elegancija.

 

 

Zbližavanje sa smrću


otac je umro 
sve je širom otvoreno i
bog se može provući
kroz cijelu kuću da nikad ne saznamo
propuh je

 

držim ruke na bubrezima da ne stradaju 
ovih dana kad je sve poplavljeno
smežurani su mi prsti kao orahova ljuska
satima sam nogama u hladnoj vodi
i stalno trčim piškiti 

 

mokra mi je kosa
mama viče da ću se prehladiti
ali ne može zatvoriti
ni prozore ni vrata

 

 

Plodnost

 

zima se istiskuje iz oranice 
preciznim udarcima motike
dani sazrijevaju u tamnocrvene trešnje
žene u čvrste stabljike

 

majčina briga hrapava je poput mačjeg jezika
dugo ovija i čisti zemlju od nametnika
liže krzno životinjama koje zalutaju 
čisteći ga od loših navika ulaska u baštu
a iz ruku probijaju mladice kupusa i rotkvice
koje majka presađuje u grla gredica
iz koljena raste najzelenija blitva
majčin pokrov klice su umjesto dlačica

 

uvijek prije podneva legne duž najplavlje kosti neba
pa trbuha puna mlade svjetlosti
utisne jutro u maternicu
i kalemi
duge vratove uzaludnosti
na umornija stabla

 

 

Zvijeri u Palestini ostavljaju djevojčicu da umre na cesti


ali zapravo jednako riču u svakom gradu svijeta
imaju kuću bijelih fasada
ponekad sina kćer pa sina 
vole ih kao produžetak svoje kičme za njih odvajaju
zdravi dio jezika prije spavanja
čitajući kao šeherazada 
uvijek idu ukorak s kazaljkama da preteknu vrijeme
naruče topli ekspreso jednom tjedno
i cijeli su šupljina
bez unutarnjih organa
samo im
viskozan glas kruži u čahuri i pomalja se kad 
gledaju ranjenu djecu na cesti
i viču 
umri umri umri

 


 

Share on Facebook
Share on Twitter
Please reload

ZiN Daily is published by ZVONA i NARI, Cultural Production Cooperative

Vrčevan 32, 52204 Ližnjan, Istria, Croatia

OIB 73342230946

ISSN 2459-9379

Editors: Natalija Grgorinić, Ljubomir Grgorinić Rađen & Ognjen Rađen

 

Copyright © 2017-2018, ZVONA i NARI, Cultural Production Cooperative

The rights to all content presented at www.zvonainari.hr belong to its respective authors.

Any further reproduction or dissemination of this content is prohibited without a written consent from its authors. 
All Rights Reserved.

The image of Quasimodo is by French artist Louis Steinheil, which appeared in  the 1844 edition of Victor Hugo's "Notre-Dame de Paris" published by Perrotin of Paris.

ZVONA i NARI

are supported by:

ZVONA i NARI - Library & Literary Retreat - Vrčevan 32, 52204 Ližnjan, Croatia - + 385 99 232 7926 - zvonainari@gmail.com - (c) 2011.-2020.