Notturno: Vladimir Vidrić

 

 

Naš suradnik koji je u lipnju 2017. boravio u svratištu ZVONA i NARI, prevoditelj s francuskog i na francuski jezik, Stéphane Michel donosi nam i treći prijevod nokturna hrvatskih pjesnika. Nakon Krleže i Sudete, ovaj put uživamo u francuskom prijevodu Notturna Vladimira Vidrića (1875-1909):


"K Vidriću me privukao njegov snažni simbolizam, jake slike i bogata mašta. Na primjeru upravo Notturna vidi se o kakvom se magu riječi radi - čarobnost i mističnost njegova izraza jednostavno zavode čitatelja.  Što se tiče izazova prevođenja, bilo mi je teško prevesti sljedeće stihove: 


I kao stakleni val
Roni se njegova duša

 

Na kraju sam odlučio prevesti "stakleni val" kao "kristalni val" da bude u duhu francuskog jezika (bavio sam se mišlju da to prevedem kao "val od porculana", ipak kristal i staklo su prozirni, a ovdje je bitno sačuvati upravo tu prozirnost.)"

 

Stéphane Michel objašnjava svoju zaintrigiranost temom noći. Naime, otkad je s pjesnikinjom i prevoditeljicom Verom Vujović preveo ulomke Gašpara noćnika Aloisiusa Bertranda na hrvatski jezik, Stéphaneov interes za temu noći postaje sve dublji: uronjen podjednako u kulturu francuskog i hrvatskog jezika, ovaj prevoditelj mlađe generacije posvetio se zanimljivom projektu prevođenja upravo notturna mahom modernističkih pjesnika... O svom projektu kaže:


"Noć je neiscrpni izvor nadahnuća. Ona je beskrajna tema. Svi pjesnici u svim civilizacijama govorili su o noći. Svi su o njoj pjevali svojim riječima, na svojem vlastitom jeziku... 

 

Riječi pjesnika dišu kroz određeni jezik, ali i specifične običaje koji odjekuju kroz te jezike. Postoji stanoviti unutarnji identitet koji se izražava kroz vanjski identitet. Taj vanjski identitet hrani unutarnji identitet. Postoji dakle neprekidna igra međusobnog prožimanja vanjskih oblika doživljaja svijeta i unutarnjeg izraza duše ili intimnosti daha, onoga što taoisti nazivaju qi, a upanišade atman...

 

Danas, nažalost, ne znamo više što je zapravo noć: što ona skriva. Zaboravili smo da je ona dio našeg života premda više od pola života provodimo u noći! Nekad smo učili od noći, drevni narodi čitali su zvijezde, znali su što nam zvijezde govore. Noću su se ljudi okupljali oko ognjišta stvarajući legende i priče. Noć je čovjeka povezivala s njim samim, otkrivala mu i oblikovala identitet. Naša moderna civilizacija gasi svjetlost zvijezda, gasi svjetlost u nama: okruženi s previše blještećeg sjaja, zapravo živimo u mraku zaboravivši pri tom čaroliju noći, noći koja je uvijek nagovještavala svjetlost."

 


NOTTURNO

 

Dignuv na ruke ženu
Mag je na stube stao,
I na sjajno mu tijelo
Srebren je ures pao.
A lice mu bilo b’jelo:
Ko u snu gleda i sluša
I kao stakleni val
Roni se njegova duša.

 

Zvijezde se roje visoko
I dasi će sad da krenu,
U zraku se kupa mjesec
I sipa svjetlo i sjenu.
A krasna se žena budi
I grud joj otajno diše
I svilne vjeđe obara
I noć je i – biva tiše.

 


NOCTURNE

 

Avec une femme sur ses bras
Sur les marches fut debout Le Mage
Et sur son corps fort lumineux
L’armure d’argent tomba.
Or son visage était pâle:
En rêvant il regarde il écoute
Et comme une vague de porcelaine 
Son âme s’effondre.

 

Là-haut les étoiles s’essaiment 
Et les grands souffles s’apprêtent à partir,
Dans le plein air la lune se baigne 
Et répand l’ombre et la lumière. 
Or la femme sublime s’éveille
Et sa poitrine en secret respire
Elle abaisse ses paupières soyeuses
Et il fait nuit – et le silence grandit.     

 


 

Share on Facebook
Share on Twitter
Please reload

ZiN Daily is published by ZVONA i NARI, Cultural Production Cooperative

Vrčevan 32, 52204 Ližnjan, Istria, Croatia

OIB 73342230946

ISSN 2459-9379

Editors: Natalija Grgorinić, Ljubomir Grgorinić Rađen & Ognjen Rađen

 

Copyright © 2017-2018, ZVONA i NARI, Cultural Production Cooperative

The rights to all content presented at www.zvonainari.hr belong to its respective authors.

Any further reproduction or dissemination of this content is prohibited without a written consent from its authors. 
All Rights Reserved.

The image of Quasimodo is by French artist Louis Steinheil, which appeared in  the 1844 edition of Victor Hugo's "Notre-Dame de Paris" published by Perrotin of Paris.

ZVONA i NARI

are supported by:

ZVONA i NARI - Library & Literary Retreat - Vrčevan 32, 52204 Ližnjan, Croatia - + 385 99 232 7926 - zvonainari@gmail.com - (c) 2011.-2018.