Koprive i žalci: Gabrijel Barišić

September 4, 2017

 

 

Pjesme koprive i žalci,  gujavice i ribe te svođenje života na oruđe u konkurenciji su za ZiN nagrade. 

 

Gabrijel Barišić u svojoj biografiji ističe: Rođen 4. svibnja 1975. godine u Slavonskom Brodu gdje završava osnovnu i srednju Industrijsko-obrtničku školu. Tijekom 90-ih član je Književno likovnog društva „Berislavić“ u Slavonskom Brodu.
Diplomira 1999. biologiju i kemiju na Pedagoškom fakultetu u Osijeku. Iste godine KLD „Berislavić“ objavljuje zajedničku zbirku poezije kojoj su dali naslov po Barišićevim stihovima „Idemo ukrasti oružje, draga“. Recenzenti Bogdan Mesinger i Lujo Medvidović jednoglasni su da je Barišićeva poezija najkvalitetnija u knjizi. Godine 2002. i 2004. biva pohvaljen na natječaju „Zdravko Pucak“ u Karlovcu pod žiriranjem Slavka Mihalića i uredništvom Irene Lukšić.
Učlanjuje se u Književnu udrugu „Brod“. Udruga mu 2006. objavljuje prvu samostalnu knjigu poezije „Prvi glas naše nove opsjene“ koju je recenzirala Božica Jelušić. Rukopis buduće knjige „Nadomjestak za nevinost“ 2009. pohvaljen je na natječaju Jutra poezije "Ružica Orešković“.
Godine 2011. Matica hrvatska, ogranak Slavonski Brod objavljuje mu drugu knjigu poezije „Nadomjestak za nevinost“ s recenzijom Maje Gjerek. Godine 2012. pobjeđuje na natječaju Hrvatskog sabora kulture za književnost zavičajnih pisaca u konkurenciji za poeziju na hrvatskom književnom standardu i osvaja plaketu „Mihovil Pavlek Miškina“ pod žiriranjem Enesa Kiševića, Božice Jelušić i Mirka Kovačevića.

 

"Kada sam počeo pisati, književne udruge čiji sam bio član nisu mi nudile pravovaljan uzor pa sam se sam morao okrenuti lektiri domaće i strane poezije. U završnom razredu srednje škole proučavala se avangardna književnost i otkrivam da se s poezijom može eksperimentirati. Usvajam u svoj program da je važnije kako se piše jer „se u suvremenoj poeziji unaprijed može odbaciti mogućnost razumijevanja djela“ – eklatantni primjer je E.Pound kao moj glavni uzor, ali s njegovom ranijom poezijom, te uz njega T.S.Eliot. Budući da sam od početka vezan za antičku mitologiju i filozofiju, razumljivo je moje prijanjanje za antimodernizam u modernizmu. 
Pjesme su mi slobodnog stiha, često inspirirane promjenom vremena, vrlo intimističke, zatvorenog života poput E.Dickinson, u kojima se često s „ti“ obraćam samome sebi ili nekoj imaginarnoj partnerici. Pa ipak, na prvi pogled, više su refleksivne nego ljubavne. Volim grupirati stihove u neformalne strofe. Također volim kratke, telegrafske stihove, nerijetko obogaćene riječima s istaknutim velikim početnim slovima i retoričkim upitnicima. Moja težnja prema narativnoj beatničkoj poeziji je s vremenom izblijedila kao i dugi stihovi sa sterilnim stručnim izrazima i okrenula se arhetipskim pojmovima pod utjecajem novijeg interesa za japansku tanka poeziju."

 

 

koprive i žalci


tvoje zelene oči
kao najbistrija Sava
koju sam ikada vidio
Svemir Vode

 

S druge strane
močvarasta anksioznost
straha od siromaštva
Negdje moraš oduzeti

 

Naravno da zavidim
vama koji dobro kopate
Samo rad to je
Što vam daje blagoslove

 

Ovo moje je kao alkoholizam
Razbijam glavom tvrde grede
jer ne mogu podnijeti sebe
Koprive i žalci

 

 

 

gujavice i ribe


je li mračno i toplo i svijetlo i hladno
ili je svijetlo i toplo i mračno i hladno
unutar sobe
vani kroz prozor

 

miriše li topola mirisom kukca
vrba mirisom ribe?
zašto stojeći na toj livadi
nikada ne doživjeh uvid?
smatrah je samo poslom?

 

nedostaju mi smreke
u koje sam imao gledati
a opet
nedostaje mi i miris zemlje
iskopavajući gujavice

 

trebat će mi više vremena
strah me je koliko
dosad bjehu godine
kolike sam razočarao...
kada je uslijedio pad

 

bio je to pogrešan prsten
ovaj puta neću se žaliti
neću potcjenjivati ishod
sjedenje na obali Save je dovoljno

 

 

 

svođenje života na oruđe


ogromna i neuhvatljiva 
            suptilnost
kojom mi nebesa daju do znanja
            ispravnost
mojeg skretanja

 

kružni tijek mojih
moždanih vijuga
koje su štijali mnogi
božji lutci

 

svaki sat – drukčije
ali ovaj...
Ovaj – sestro!

 

čekam tamo
dok crn ližem cipele
onoj tamo – Guzatoj Gospodi

 

poput debelih crva su 
od strizibube
u razrovanom i smradnom mirisu 
          topole
tu ispod su kljuckale kokoši

 

sada se galimo pivima
dok nas uprežu
u svoje golove
koji su
s.a.m.o. m.a.l.o. n.o.v.a.c.a.

 

čekam te
iz kojeg ćeš smjera
kao ratni metak
sprdaju ti se
a ja im ne vjerujem

 

s pravom tendenciozna muzika
          Razumijem
jer kao i ja za poeziju
dade svoj život

 

gdje je stari žutoraspadajući papir
s obrisom ručice
a onda te odnese
     SIDA ili rak
                    ili D.R.O.G.A.

 

migoljim se svojim ritmom
mojegradskim ulicama
poput gujavice
žudeći raskvašenu zemlju
          Legitimno!

 

Nikada nisam ustanovio
- Kako Nestaju!

 

 

 


 

Share on Facebook
Share on Twitter
Please reload

ZiN Daily is published by ZVONA i NARI, Cultural Production Cooperative

Vrčevan 32, 52204 Ližnjan, Istria, Croatia

OIB 73342230946

ISSN 2459-9379

Editors: Natalija Grgorinić, Ljubomir Grgorinić Rađen & Ognjen Rađen

 

Copyright © 2017-2018, ZVONA i NARI, Cultural Production Cooperative

The rights to all content presented at www.zvonainari.hr belong to its respective authors.

Any further reproduction or dissemination of this content is prohibited without a written consent from its authors. 
All Rights Reserved.

The image of Quasimodo is by French artist Louis Steinheil, which appeared in  the 1844 edition of Victor Hugo's "Notre-Dame de Paris" published by Perrotin of Paris.

ZVONA i NARI

are supported by:

ZVONA i NARI - Library & Literary Retreat - Vrčevan 32, 52204 Ližnjan, Croatia - + 385 99 232 7926 - zvonainari@gmail.com - (c) 2011.-2018.