Pjesme Hiperprodukcija „ljudi Napola“, Displeji mrtvih te Cinik u krevetu od knjiga Merime Handanović u konkurenciji su za ZiN nagrade.
Merima u svojoj biografiji ističe: "Rođena sam u Zenici 1991. godine. Magistrirala sam na Filozofskom fakultetu na Odsjeku za b, h, s jezik i književnosti naroda BiH. Trenutno u Bosanskom narodnom pozorištu Zenica obnašam dvije funkcije: lektorica i PR-menadžerica. 2016. godine je objavljena moja zbirka poezije "Kihoteske" u izdanju Opće biblioteke Zenica."
Merima o svojoj poetici: "Pišem postmodernističku poeziju protkanu ironijom, poetikom sjećanja i nove osjećajnosti."
Hiperprodukcija „ljudi Napola“
Ironiziram osmijehom
savršeno napuštam trenutak,
dok me lijevoramena bol
odvlači od čitanja
Prometejevog teksta o perzijskom Geniju.
Raskrinksavajući historiju
posljednji izdanak Žene plemenite
vida didine rane,
postajući Nizamul-Mulk naših životarenja.
Proždiruća slova riječi i nauke
ne liječe,
jer Dobro vehne hiperprodukcijom
„ljudi Napola“.
Gušimo se u vlastitoj površnosti,
nesavršeno igrajući nemanje vremena
na napuklim daskama ubogih života.
Displeji mrtvih
‘’Vrijeme je za pjesmu’’,
prozborila je,
dok je Bahtin kreirao
svijet.
Pomiješane tipke
smartphonea krale su riječi.
Vrišteće misli gušile su noć.
Miris ocvalog kestena.
Lepet padajućih maski.
Trbuh trudne pedesetogodišnjakinje
lomi displej.
Rađa se mrtva poezija.
Cinik u krevetu od knjiga
Ostajem ti dužna nenastalih riječi.
I, dana današnjeg u kojem ti zahvaljujem
na otkrovenju Servantesa i onoga što postah.
Dužna ti ostajem zvuka potpetica jureći sretna.
Zvuk nekadašnje muzike iz mog automobila,
dok se bori za svoj glas ti prošapuće
o onome što ti dužna ostah.
A, ja, lutalica vječna, po daskama koje život znače
kujem svoju budućnost i nalazim svoj nemir,
svjesna bespovrtanog duga i nesvjesna sadašnjosti.
Cinik postah, što u krevet pun knjiga
tek ponekad se ugura i potrči za snom,
pa ti snatreći ispiše stih.
Oprosti,
pjesnici uvijek duguju riječi.
