Gluha Goyina kuća: Gábor Lanczkor

November 6, 2017

 

U listopadu 2017. ponovno je nakon dvije godine u svratištu ZVONA i NARI boravio Gábor Lanczkor, pjesnik iz Mađarske, čiji smo rad već predstavljali na stranicama našeg časopisa. Ovaj put donosimo prijevod s engleskog i to pjesama iz ciklusa "Gluha Goyina kuća" koje su objavljene u zbirci "Odiseja zvuka" ("Sound Odyssey") i predstavljaju izbor Gaborovih djela na engleskom jeziku a objavljene su 2016. pri nakladi "Poetrywala" u Indiji. Riječ je o ciklusu koji je Gabor napisao nadahnjujući se tzv. crnim slikama španjolskog umjetnika, Francisca Goye, a koje je ovaj umjetnik suočen s političkom izolacijom, bolešću i gluhoćom naslikao na zidovima vlastite kuće. Danas te slike predstavljaju jednu od polazišnih točaka europskog modernizma.

 

 

Gluha Goyina kuća (izbor) 

 

 

U prizemlju. Žena u običnoj crnoj haljini, s crnim velom preko lica.

 

Što izgrade preko noći, ruši se tijekom dana. Što izgrade

u srijedu za četvrtak.

 

12 zidara.

Spremni.

 

Čija god supruga prva donese ručak,

uzmu je i prerežu joj grlo, spale njezino tijelo, a njezin pepeo pomiješaju

s vapnom. S košarom na ruci,

ona stiže.

 

S ručkom: njegovim.

I kratka oštrica iz Toleda.

 

Pa u vatru.

A njezin pepeo

 

u vapno. Što on sagradi tog četvrtka ostat će. Ali se

već srušilo u srijedu. Zbog ljubavi.

 

 

Prizemlje. „Šššššššš...“ u njegovo uho.Velom skriven zlotvor šapće

 

Potom je trideset godina

bio gluh.

Dvije i pol godine

nije se brijao.

 

Uredio je zgradu

prije nego što je uselio.

Novo, manje krilo također je nadograđeno.

Zajedno s imanjem kupio je i deset jutara zemlje.

 

Velika prostorija u prizemlju

postala je njegova blagovaonica.

Velika prostorija

na gornjem katu njegov studio.

 

Zasadio je voćnjak

uz rijeku.

Ponad njega masline.

Vinograd. Šumarak ispred kuće.

 

 

Prizemlje. Ručak na vrhu litice. „Vruće!“

 

Njihov je stol

pokriven pohabanom

smeđom haljom. On se naginje preko

izravnane

 

kapuljače.

Uzdahne. Prazan

limeni tanjur

ispred.

 

Žlica u njezinoj desnoj ruci.

Miješa po tanjuru.

„Zurila sam netremice u njegovo uho!...

Čuo je sve moje riječi.“

 

 

Kat. Jedinstvo tri vjerovanja u vraga

ponad ravnice u suton

 

Dok kosi, pronalazi zlatni prsten.

Stavi si ga na prst.

Iste se noći probudi

da pronađe ženu kako leži pokraj njega. Ona je bila prsten.

 

Ona ga uvjeri da pođe na hodočašće u Rim.

U međuvremenu, ona ubije sve njegove sluge.

On okrene leđa luci.

Ubije ženu. I sebe.

 

 

Prizemlje. I vratiš mi se. I ja se tebi vratim.

 

Grubijan. Izvuče tvoje noge

iz svojih usta objema

rukama. Čini se da ima

očnjak. Povraća ogroman

 

komad mesa. Usnama ga postavi

na krvavi patrljak stražnjice. Poliže.

Utisne komad mesa na pravo mjesto

jezikom. Posrče.

 

Povrati tvoju

ruku u tri komada.

Vještica mu da

 

glavu. Jedva da smo više od ništa.

A ništa nije

tužnije ili ljepše nego probuditi se jedno uz drugo.

 

 

Preveli s engleskog jezika: Natalija Grgorinić i Ognjen Rađen, listopad 2017.

 

 

Share on Facebook
Share on Twitter
Please reload

ZiN Daily is published by ZVONA i NARI, Cultural Production Cooperative

Vrčevan 32, 52204 Ližnjan, Istria, Croatia

OIB 73342230946

ISSN 2459-9379

Editors: Natalija Grgorinić, Ljubomir Grgorinić Rađen & Ognjen Rađen

 

Copyright © 2017-2018, ZVONA i NARI, Cultural Production Cooperative

The rights to all content presented at www.zvonainari.hr belong to its respective authors.

Any further reproduction or dissemination of this content is prohibited without a written consent from its authors. 
All Rights Reserved.

The image of Quasimodo is by French artist Louis Steinheil, which appeared in  the 1844 edition of Victor Hugo's "Notre-Dame de Paris" published by Perrotin of Paris.

ZVONA i NARI

are supported by:

ZVONA i NARI - Library & Literary Retreat - Vrčevan 32, 52204 Ližnjan, Croatia - + 385 99 232 7926 - zvonainari@gmail.com - (c) 2011.-2018.