U listopadu 2017. ponovno je nakon dvije godine u svratištu ZVONA i NARI boravio Gábor Lanczkor, pjesnik iz Mađarske, čiji smo rad već predstavljali na stranicama našeg časopisa. Ovaj put donosimo prijevod s engleskog i to pjesama iz ciklusa "Gluha Goyina kuća" koje su objavljene u zbirci "Odiseja zvuka" ("Sound Odyssey") i predstavljaju izbor Gaborovih djela na engleskom jeziku a objavljene su 2016. pri nakladi "Poetrywala" u Indiji. Riječ je o ciklusu koji je Gabor napisao nadahnjujući se tzv. crnim slikama španjolskog umjetnika, Francisca Goye, a koje je ovaj umjetnik suočen s političkom izolacijom, bolešću i gluhoćom naslikao na zidovima vlastite kuće. Danas te slike predstavljaju jednu od polazišnih točaka europskog modernizma.
Gluha Goyina kuća (izbor)
U prizemlju. Žena u običnoj crnoj haljini, s crnim velom preko lica.
Što izgrade preko noći, ruši se tijekom dana. Što izgrade
u srijedu za četvrtak.
12 zidara.
Spremni.
Čija god supruga prva donese ručak,
uzmu je i prerežu joj grlo, spale njezino tijelo, a njezin pepeo pomiješaju
s vapnom. S košarom na ruci,
ona stiže.
S ručkom: njegovim.
I kratka oštrica iz Toleda.
Pa u vatru.
A njezin pepeo
u vapno. Što on sagradi tog četvrtka ostat će. Ali se
već srušilo u srijedu. Zbog ljubavi.
Prizemlje. „Šššššššš...“ u njegovo uho.Velom skriven zlotvor šapće
Potom je trideset godina
bio gluh.
Dvije i pol godine
nije se brijao.
Uredio je zgradu
prije nego što je uselio.
Novo, manje krilo također je nadograđeno.
Zajedno s imanjem kupio je i deset jutara zemlje.
Velika prostorija u prizemlju
postala je njegova blagovaonica.
Velika prostorija
na gornjem katu njegov studio.
Zasadio je voćnjak
uz rijeku.
Ponad njega masline.
Vinograd. Šumarak ispred kuće.
Prizemlje. Ručak na vrhu litice. „Vruće!“
Njihov je stol
pokriven pohabanom
smeđom haljom. On se naginje preko
izravnane
kapuljače.
Uzdahne. Prazan
limeni tanjur
ispred.
Žlica u njezinoj desnoj ruci.
Miješa po tanjuru.
„Zurila sam netremice u njegovo uho!...
Čuo je sve moje riječi.“
Kat. Jedinstvo tri vjerovanja u vraga
ponad ravnice u suton
Dok kosi, pronalazi zlatni prsten.
Stavi si ga na prst.
Iste se noći probudi
da pronađe ženu kako leži pokraj njega. Ona je bila prsten.
Ona ga uvjeri da pođe na hodočašće u Rim.
U međuvremenu, ona ubije sve njegove sluge.
On okrene leđa luci.
Ubije ženu. I sebe.
Prizemlje. I vratiš mi se. I ja se tebi vratim.
Grubijan. Izvuče tvoje noge
iz svojih usta objema
rukama. Čini se da ima
očnjak. Povraća ogroman
komad mesa. Usnama ga postavi
na krvavi patrljak stražnjice. Poliže.
Utisne komad mesa na pravo mjesto
jezikom. Posrče.
Povrati tvoju
ruku u tri komada.
Vještica mu da
glavu. Jedva da smo više od ništa.
A ništa nije
tužnije ili ljepše nego probuditi se jedno uz drugo.
Preveli s engleskog jezika: Natalija Grgorinić i Ognjen Rađen, listopad 2017.
