Da sam dječak: Nora Verde

February 27, 2018

 

Pjesme Nore Verde u konkurenciji su za ZiN nagrade.

 

Nora Verde (Antonela Marušić) rođena je 1974. godine u Dubrovniku. Završila je studij Hrvatskog jezika i književnosti.
Književnom praksom počinje se baviti kao studentica kada objavljuje prvu knjigu poezije „Sezona bjegova“(Narodno sveučilište, Split, 1994.)
Autorica je prozne knjige „Posudi mi smajl“ objavljene koncem 2010. godine u izdanju nakladničke kuće Meandar. U rujnu 2013. godine objavila je roman naslova „Do isteka zaliha“ u izdanju Naklade Sandorf, isti je 2016. godine objavljen u Sloveniji pod naslovom „Do razprodaje zalog“ (Založba Litera, Maribor). Knjigu kratkih priča „O ljubavi, batinama i revoluciji“ objavila je 2016. godine u izdanju Naklade Sandorf. Zastupljena je u pjesničkoj antologiji "Brez besed ji sledim" (Suvremena europska lezbijska poezija), ŠKUC, Ljubjana, 2015. 
Članica je Hrvatskog društva pisaca i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika.

 

Nora o svom radu: "Nakon višegodišnje stagnacije u čitanju i pisanju poezije, vraćam se ovoj formi s ciklusom ljubavnih pjesama koje reflektiraju platonsku ljubav i prijateljstvo/sestrinstvo između dvije žene."

 

 

DA SAM DJEČAK


Danas nema pjesama
Koje se bojim čuti
Nema riječi 
Koje želim skloniti s usana
Nebo je čisto
Odavde mogu vidjeti kilometrima naprijed
U sve one zablude koje su odmakle daleko
Jašući na teretnim mazgama moje krivnje

 

Mogu sasvim lijepo vidjeti
Da sam dječak
A ti sumnjaš u to
Ne vjeruješ mojim malim rukama
Misliš uzalud se hvastam
Samo da dobijem malo tvoje pažnje
Točno znaš koliko trebaš dati
Da ostanem 
Ne mjestu s kojeg sam 
Bezopasan


Da sam dječak
Mogao bih se glupirati pred tobom
Bez stida 
Pričati što mi padne pa pamet
Saplitati se dok plešemo
Ljubiti te na tramvajskoj stanici
Za najveće gužve

 

Da sam stvarno dječak
Ali pogledaj malo bolje
ja to jesam
S glavom i srcem dječaka
I prstima koji rastu 
Kada ih pružim k tebi
dlanovima koji se šire
Zaobljuju
Dok te grlim
I zabacujem glavu na tvoje rame
Nosnicama uvlačim tvoj miris
Nečujno, ali snažno
Da ga primim u sebe
Što više
Da potraje
Zadrži se u plućima
Znam što činiti s njim
Kako ga pospremiti za dane bez tebe
Moje su alveole obučene za tu rabotu
mali vješti vojnici
Moji skupljači blaga


Da sam dječak
A ne žena u ranim 40-ima
Koja se približava menopauzi
Plače svaki dan 
I guta male roza tabletice
Za raspoloženje
Tek onda bih
Odahnuo
Sjeo uz tebe
Sklopio oči
I mirno čekao
da me poljubiš
prvi put

 

 

 

TOMBOLA


Od prvog dana
Naše riječi su špica
Kao vrhunac ekstaze 
Koju samo kemija 
Može proizvesti 
U mom i tvom tijelu
Ti meni, ja tebi
Ni jedna ne ostaje dužna onoj drugoj
Bila noć ili dan, prijeki pogledi bližnjih
Nespretno teturanje pločnikom
Ništa nije važnije

 

Malo kasnije ili već na samom početku
Riječi prate i dodiri
Naprasni nagli 
Prijeko potrebni
Da preživimo
Tvoja ruka u mojoj kosi
Odjednom 
Kao da kradeš voće 
S one strane zida
Trgaš i grizeš
Kada se najmanje nadam
Zaletiš se
Privučeš k sebi, zadržiš i otpustiš
Nikada zbilja nikada ne znam
Kada će se zbiti
Cjelivanje u oklop
Moj tvrdi štit
Nešto poput tombole
Na kojoj stalno izlaze
Moji brojevi

 

Kao da govoriš
Smiri se prepusti prestani cmizdriti
Za izgubljenom ljubavlju
Ojačaj životinjo
I ne srami se
Svoje gladi

 

Kasnije mnogo kasnije
Ostvarit ćeš mi maštanja
Ugurat me u topli trbuh broda za Kairo
Glasno mi šaptati: 
Na starom kontinentu više ne možeš pobijediti
Zaboravi svaki poraz kojim se hvališ
Tamo gledaj tamo u ona svjetla!

 

Zagrlit ćeš me s leđa
Na praznoj palubi vjetar će biti jak
Kakav i mora biti na brodu 
Za novu zemlju

 

 


TREĆI SUSRET BLISKE VRSTE

 

Još uvijek pouzdano ne znamo
A toliko nam je važno
Shvatiti
Što nas je privuklo
jedna drugoj
ti sumnjičiš mene (uvijek mene)
ja tragam za alkemijom 
i sve poričem

 

trebala si mi/trebala sam ti
nisu dovoljno dobri razlozi
gnušamo se da je naš odnos
plod prijeke potrebe
želje za odmorom 
na nekom novom ramenu

 

kopamo golim rukama noktima 
nećemo odustati
dok ne pronađemo 
vidljiv znak sponu 
kojom možemo objasniti
zašto tako mnogo plačemo i smijemo se
zajedno
i zašto je drugačije
od svega do sada
samo dvaput usudile smo se
sresti 
lice u lice
same
bez buke svijeta i drugih
usmjerene na dodire
slijepljene jedna uz drugu
nismo otkrile baš ništa
samo smo pohlepno uzimale 
čestice bliskosti
trpale u džepove dokle 
stane
i malo više od toga

treći susret


o njemu mislim
ali ne iznuđujem ga
pitam se
je li potreban
današnjoj meni tebi
ili nama sutrašnjima
i još se pitam
(jer takva je narav našeg odnosa
izgovarati pitanja
kao da su u njima 
svi otrovi protuotrovi)
hoće li nas odgovori
ako ih ikada pronađemo
spasiti ili upropastiti


 

 

 


 

Share on Facebook
Share on Twitter
Please reload

ZiN Daily is published by ZVONA i NARI, Cultural Production Cooperative

Vrčevan 32, 52204 Ližnjan, Istria, Croatia

OIB 73342230946

ISSN 2459-9379

Editors: Natalija Grgorinić, Ljubomir Grgorinić Rađen & Ognjen Rađen

 

Copyright © 2017-2018, ZVONA i NARI, Cultural Production Cooperative

The rights to all content presented at www.zvonainari.hr belong to its respective authors.

Any further reproduction or dissemination of this content is prohibited without a written consent from its authors. 
All Rights Reserved.

The image of Quasimodo is by French artist Louis Steinheil, which appeared in  the 1844 edition of Victor Hugo's "Notre-Dame de Paris" published by Perrotin of Paris.

ZVONA i NARI

are supported by:

ZVONA i NARI - Library & Literary Retreat - Vrčevan 32, 52204 Ližnjan, Croatia - + 385 99 232 7926 - zvonainari@gmail.com - (c) 2011.-2018.