Idoli: Morana Kavgić

March 5, 2018

 

Pjesme Morane Kavgić u konkurenciji su za ZiN nagrade.

 

Morana Kavgić rođena je 1981. godine u Zagrebu. Uz studij anglistike i romanistike radila je kao prevoditeljica, većinom za HRT. Godine 2008. preselila se u Australiju, gdje radi u Parlamentu. Osobni interesi i strasti leže joj u svim vrstama umjetnosti, posebice u likovnoj i u pjesništvu.

 

Nedavno je dovršila svoju prvu zbirku pjesama, radnog naslova Prvi dojmovi. Zbirka je raspon od razigranih i mladenačkih pjesama često karakteriziranima igrom riječi do ponekad sarkastičnih ili čak tmurnih pjesama. Po tematici, mnoge njezine pjesme usko su povezane s umjetnosti ili inspirirane književnim uzorima. Zbirka sadrži pjesme koje zazivaju umjetnike kao što su Rothko, Soto, Bourgeois, Arcimboldo, Rodin, Chagall, Kokoschka, Dali, Kandinsky, Trnski i Uzelac. Od literata su zastupljeni Fitzgerald, Kundera i Krleža.

 

Većinom je prozna pjesnikinja, i ovdje piše slobodnim stihom koji je sama prozvala pop-poezijom koja bi se dala uglazbiti. Šali se da je to osobno, umalo dnevničko pisanje u kojem se prvi prepoznaju adolescenti i melankolici. Termin pop-poezija rabi i zbog odabranih tema i stila pisanja. Dio spomenute zbirke prati krnji razvoj i nagli krah jedne ljubavne priče.


Ne mari za rime, iako se njima katkada poigrava, i sama nameće ritam koji se također ne trsi biti usiljenim, a usto često stankama ili promjenom tempa kao da stavlja drsku točku na neku misao, ondje gdje bi se možda očekivalo nešto drukčije.

 

 

 

Idoli

 

dok koračaju pistama poput ljepotih kostura
dijamantnih lubanja
oko struka im se viju zmije, a ovom mome
u glavi se vinu loze grčkih hramova

 

ruka mu je među mojim vranama
pamet se ljulja na tankim granama
lakomo poseže za mojim lastavicama
u mom životu tiha oluja

 

izgubi razum kao svi idoli
među labudovim krilima gnijezdi se
naopak život
opak svijet gradimo
odlučnim koracima marša mrtvih

 

tlo je tijelo palog oca
palog boga
krv ugaslog vulkana
drvo što raste u nama

 

vjetar je pomeo riječi
osjećam tek zemlju pod nogama
što se vrti oko svoje osi
poput sebičnih misli
što su otišle živjeti druge živote
ocat zamijeniti za vino

 

svi držimo dah: svaki crv, svaki div
stari bozi u novoj zemlji

 

u svima ima malo boga
iluzije veličine
Pompeja, Atlantisa i Uskršnjeg otoka

 

više ne znam znam li razliku
između dana i noći
brzinom sunčeva svjetla i neona
nekih novih božanstava
prštim od gnjeva
i kad spavam
moj halogenski hologram
spava stisnutih šaka

 

 

 

Nitko ne spava

 

budim se u tri ujutro kao kukavica
ure koja gongom najavljuje iznova
oni koji se boje smrti ne znaju mirovati
lakše je snivati u mladosti

 

memento mori
taj sat na štakama
bolniji je s godinama
a ovaj što mirno leži do tebe
zviždi neku svoju pjesmu

 

u spleenu noćnog nadrealizma
na rubu šume okreće se
koliba na kokošjoj nozi
a Mokoš kao kokoš
pravi se sveticom

 

čak i u polusnu ljudi ko vampiri
piju ti krv kao da ispijaju Calvados
ti si slana voda na bolni zub

 

u truloj simbolici tri zagonetke prije zore
previše je stvarnosti
prije nego li je uhvatiš završit ćeš u mraku

 

no redatelj podsvijesti crnila pod noktima
već s danom past će poput svih idola
njegova strašila ranjiva su himera

 

u tri ujutro snagom i lakoćom sna
umjesto mora želim obujmiti nekoga
možda mirisa eukaliptusa

 

flâneuse dnevne sobe i balkona
nessun dorma
dostojanstvo ti leži
u smrti a ne u počinku

 

sjeti se
ovaj sat što lupa kao srce Baudelairea
možda je ovo njegov zadnji bat


 

 

Es muss sein, kaže Kundera

 

U toplini kreveta zaigrana
tijela raspupanih cvjetova

 

Ljubav niče s metaforom
a s metaforama se ne igra

 

Nakrivljena stabla ne mogu pobjeći od svoga korijenja
tako mora biti
a s nekim drugim pravilima prirode
moglo je biti drukčije

 

Ne znamo zašto uporno koračamo
iz navike, zbog tuđih očekivanja
nosimo iste žuljeve

 

Kao Atlas nebesa na svojim plećima
teglimo sudbinu
ližemo tuđe rane, grebemo si ožiljke

 

Nepisanim ugovorom
sve je unaprijed određeno
sve oprošteno
težina i lakoća, duša i tijelo
izdaja srca i mesa

 

S buđenjem stisnuta ruka što vuče
kovčeg ljubomore i suosjećanja;
pomračene oči sijevaju kao prolom oblaka
kad padaju crne riječi teške kao tuča po mladicama
na mome licu moja majka

 

I što je jedan život u vječnome povratku
čudovište u carstvu kiča

 

Tražiš li vječnost, samo sklopi oči
tražiš li vjernost, ne vjeruj lakoći

 

Možda moglo je biti drukčije
ali svijet je preružan
i nitko ne ustaje iz svoga groba


Stranac u mome tijelu
bez izbora
bez uvoda i pogovora
plače licem priljubljenim uz grubu koru kestena

 

Više ne znam ne vidim li te
od magle ili dima, ili možda bijelih cvjetova
od buke razuma ne čuje se naša tišina

 

Želim osluhnuti rijeku koja nam kola venama
želim život skladan kao glazbena kompozicija

 

No već u intervalu između mladosti i sjećanja
uz korijenje i koru kestena
ljubav u miru kao život počiva s metaforama

 

 

 

Zaljev zelenog svjetla
(pjesma o Velikom Gatsbyju)

 

Pod Eckleburgovim budnim okom
vrpolji se pepeljasta dolina

 

I ti si voajer u potrazi za izvođačem
izvježban na zvijezdi

 

Art deco u finom odijelu
uštirkane ljepote pucaš po šavovima

 

Želiš više, no ako je autoru vjerovati
budućnost je stvar prošlosti
svi su bogovi mrtvi, svi ratovi izgubljeni
iz bajke radimo smetlište
iz zemlje više ništa ne raste
možda je sve što zaslužujemo
pepeo, žut i modar
poput infekcije

 

Glasa krcata novcem govoriš
sva su ti vjerovanja u čovjeka potresena
spor je otrov iščekivanja
prije aspirin nego cijanid
više cigara nego heroin

 

Rev motora guta riječi
zavojite ceste, iskrivljene scene bez povratka

 

Kakva nesreća
u morbidno noćnom kadru
očarava me i očajava
tusta šarolikost života
beznadno punog nadanja

 

Otkuda to mlijeko čuđenja
ta smola života što nas drži zajedno
sve dok bar neki od nas ne završe neslavno
pogleda uperenoga oblacima
što plutaju površinom bazena

 

 

 

 

 

 

Share on Facebook
Share on Twitter
Please reload

ZiN Daily is published by ZVONA i NARI, Cultural Production Cooperative

Vrčevan 32, 52204 Ližnjan, Istria, Croatia

OIB 73342230946

ISSN 2459-9379

Editors: Natalija Grgorinić, Ljubomir Grgorinić Rađen & Ognjen Rađen

 

Copyright © 2017-2018, ZVONA i NARI, Cultural Production Cooperative

The rights to all content presented at www.zvonainari.hr belong to its respective authors.

Any further reproduction or dissemination of this content is prohibited without a written consent from its authors. 
All Rights Reserved.

The image of Quasimodo is by French artist Louis Steinheil, which appeared in  the 1844 edition of Victor Hugo's "Notre-Dame de Paris" published by Perrotin of Paris.

ZVONA i NARI

are supported by:

ZVONA i NARI - Library & Literary Retreat - Vrčevan 32, 52204 Ližnjan, Croatia - + 385 99 232 7926 - zvonainari@gmail.com - (c) 2011.-2018.