Pjesme Živke Kancijanić bile su u konkurenciji za ZiN nagrade.
Živka o sebi: "Rođena sam u Hreljići, 1950. godine. Srednju tehničku i višu ekonomsku školu završila sam u Puli. Cijeli životni vijek radila sam u gospodarstvu. Udana sam i majka troje odrasle djece. Od udaje živim u Vodnjanu. Već sam duže vrijeme u mirovini."
O svom radu: "Članica i suosnivačica Literarne udruge "Cvitak" iz Vodnjana. Pišem pjesme i kratke priče na čakavštini i standardu hrvatskog jezika. Zastupljena sam u niz zbirki i zbornika diljem Hrvatske. Dobitnica sam i više nagrada i priznanja. Radovi su mi objavljeni u sve četiri zajedničke zbirke LU Cvitak. Objavila sam dvije samostalne zbirke poezije, a u pripremi je i treća."
ZOG NA LAŠTRI
kad iman lazno se kako dite na brkunu zazogan pušen u laštru i sinjivan crtan unu barku ča te potopila i skrila pak te vučen za saki kus tila z konopi ke sunce po pari koloriva ma ti se ne daš, bižiš sve dimblje roniš dok zadnju kap pare ne skonšumaš zadnju forcu, se urtaš steši znan da ćeš slamku spasa naj naj i zroniti kako mladost na sinakoši u pramaliće kako biser rose na ljurljavici ku priskaču janci ča hi za Vazan love kad iman lazno tebe ditinjstvo ča me već kako hlad kupanjivaš pod ruku uzmen i se ne frman dok je pare na laštri
NE ZAVIDIM IM
ne zavidim im što skupljaju nektar sa tuđih cvjetova i što su silni zavežljaj na leđa uprtili jer samo jedan želudac imaju samo im jedne cipele na noge stanu samo jednim srcem mogu ljubiti samo jednu dušu izgubiti a krene li oluja mala će ptičica lakše od velike grabljivice slomljena krila izliječiti ne zavidim im mogu sve sebično čuvati ali na kraju će i njihov prah vjetar raznijeti
KAD SE RUŠE DIVOVI
kad-tad i on će postati nekad a kad se ruše divovi tresu se zidovi moćne bujice zapljuskuju obale s mukom se potapa šum željeza i bata kad – tad svemu dođe kraj srce drhti pored istine da je i ova sreća bila od laži satkana
