Srce: Ivan Hozjan

June 26, 2018

 

 

 

 

 

Ivan Hozjan rođen je 1992. u Zagrebu. Završio je studij ukrasnog bilja na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Njegova poezija može se iskopati u piratskim objavama, na portalu Kultipraktik i u zborniku Homo climaticum 2018.


Ovdje se predstavlja, kako kaže, s "pet pjesama napisanih iz perspektive drugih ljudi ili objekata. Neke se bave tematikom paranormalnog."

 

 

 

BLACK KNIGHT SATELLITE


Ponavljam li putanju oko pola tvog planeta
Dulje nego što tvoja vrsta poznaje pismo
I obilježava obljetnice religijskih simbola
Oko kojih se trenutno kačite
Možeš li potvrditi da nisam skup signala
Sabranih iz različitih pravaca
Ili slučajno otkriće greške
U percepciji vremena koja sadrži
Početak i kraj
Strah od prestanka postojanja
I nedostatak utjehe za osjećaj starosti
Na četrdeseti rođendan
Mizeriju koju nova pomutnja
Može povećati za eksponent
Čije iščitavanje izbjeljuje nadu
Da ćeš ikada doći do kraja
I rješenja koja vidiš u kraju
Vjeruješ da znaš koji je tvoj kraj
Mašeš njegovom zastavom
Tijekom svake tekme
U kojoj se trudite rasturiti neki tuđi kraj
I osvojiti priznanje šire percepcije tvoga kraja
Kojoj pripada i onaj kojeg upravo
Šikanirate na terenu
A znaš li slučajno gdje je moj kraj
Ili misliš da sam više krajeva
Koje možeš razdijeliti u timove
Pozvati na neko zajedničko prvenstvo
I strepiti od nokauta u prvom kolu

 

 


OE HIKARI


Siluete koje vidiš ljudi pripisuju demonima
Koji tvoje manire odvode u neprihvatljivo
Ne shvaćajući da su te siluete
Njihove pojave filtrirane kroz splet
Tvojih oštećenih živaca
Zato izbjegavaš prihvatiti postojanje
Zločestih demona koji te špotaju
Zbog isprekidanog ritma pokreta
I loše tempiranih otisaka
Tvoje rukavice na šalterskom staklu
Pa radije čavrljaš s pticama i klavirom
A bića sebi sličnijih proporcija
Mimoilaziš kao stupiće uz pješački prijelaz
Dok tata artikulira tvoj glas
I dovodi ti prijatelje iz svjetova
Koje ni sam ne vidi
Tako objašnjava demonima
Da si dobro dijete koje drugačije gleda
I nisi zaslužio da te plaše

 

 


SRCE


Morao sam ispasti dečko herc
Iz Piatnikove serije 1197
Jedino J zakinuto za bradu i brkove
I najmutaviji pogled u špilu
Anemičnim licem i riđom kosom
Reflektiram izmučenost kakvu
Ni kiseli osmijeh krivogubog Jokera
Ne izaziva dok mi krade poziciju
Između desetke i dame
Posljednjih dana često ima potrebu
Dokazivati da nisam nezamjenjiv
Dok se borim za dah pri dnu
Koje rijetko napuštam prije kraja

Ponekad mi se nokat zarije u čelo
I završim u lepezi jedine sudionice
Bez dozvole da me položi na stol
Pritisne me uz pikovog dečka
Da mi nabija komplekse bujnom bradurinom
Koja ga je skoro kvalificirala za kralja
I pripija uz njega dok partija traje
Nervozno me savija znojnim palcima
Otkrivajući bjelinu ispod gornjeg sloja
S naborima od sline novorođenčeta
Koje je okusilo ljubičastu beretku
I natjeralo brojeve s kojima se ne slažem
Da češće skrivaju moje blentavo lice
Od fokusa očiju koje me traže

 

 


ANDY


Čula si da glumim tvog oca u filmu
Ali i na setu, u intervjuima i dućanu
Mole me da prestanem jer sam neugodan
Plašim ljude i ometam snimanje
Oni ne razumiju da uživljavanjem
U ulogu života u svakodnevnom životu
Publici preciznije približavam njegovu genijalnost
A pritom poentira i moja genijalnost
Da dostojnije nastavi njegovu praksu
U budućim projektima

Nisi uspjela upoznati svog oca van filma
I sad tražiš mene u njegovom ruhu
Da njegovom dikcijom izrazim
Njegovu ljubav prema tebi
I zagrlim te kako on nikad nije
Rado ću to učiniti
Jer osim tvoje pustoši u prostoru
Predviđenom za roditeljsku ljubav
Popunjavam i svoj rezime
Emotivnim pečatom koji mi može pomoći
Da se i sam osjećam bolje u svome tijelu
I omotam aurom empatije
Koju mi nisu pokazali tuđi pogledi i dodiri
Kad je bilo najpotrebnije

 

 

 

ZONA TIŠINE


Signali se ne slažu najbolje s pustinjom
Manje odašiljača bori se za manjak ljudi
A nekim područjima nije nužan jak vjetar
Da se walkie talkieji međusobno ogluše
Makar njihovi posjednici vide
Jedan drugome logotip firme na košulji
Skloni su i smirivanju ugašenih uređaja
Da ih ne bi uznemiravali signalima
Jednom kad se upale
Pa se promatračnice i meteorološke postaje
Sele dalje od njihovog eskapističkog komfora

Kad se posjetioci izgube u otuđenju od signala
Šalju im Doppelgängere u žutim kabanicama
Da ih izvuku van i nestanu s horizonta
Prije nego što čuju zahvalu
Ponekad ih svjetlost s neba pokuša
Udaljiti od ljubičastih opuncija i gorućih oblutaka
Premda češće počnu bježati u krivom smjeru
I zauvijek zašute stopljeni sa zonom tišine

 

 

Share on Facebook
Share on Twitter
Please reload

ZiN Daily is published by ZVONA i NARI, Cultural Production Cooperative

Vrčevan 32, 52204 Ližnjan, Istria, Croatia

OIB 73342230946

ISSN 2459-9379

Editors: Natalija Grgorinić, Ljubomir Grgorinić Rađen & Ognjen Rađen

 

Copyright © 2017-2018, ZVONA i NARI, Cultural Production Cooperative

The rights to all content presented at www.zvonainari.hr belong to its respective authors.

Any further reproduction or dissemination of this content is prohibited without a written consent from its authors. 
All Rights Reserved.

The image of Quasimodo is by French artist Louis Steinheil, which appeared in  the 1844 edition of Victor Hugo's "Notre-Dame de Paris" published by Perrotin of Paris.

ZVONA i NARI

are supported by:

ZVONA i NARI - Library & Literary Retreat - Vrčevan 32, 52204 Ližnjan, Croatia - + 385 99 232 7926 - zvonainari@gmail.com - (c) 2011.-2018.