Pjesma Berba Zdenke Jozić Matijaš bila je u konkurenciji za ZiN nagrade.
Zdenka u svojoj biografiji ističe: "Rođena 22. 11. 1968. u Kaleniću kod Požege. U Pleternici je završila osnovnu, u Požegi srednju školu. Studij razredne nastave završila je u Zagrebu te studij filozofije i religijskih znanosti na F.F.D.I. također u Zagrebu gdje živi i radi kao učiteljica razredne nastave u O.Š. Bartola Kašića. Majka je dvoje djece. Pjesme objavljuje u dječjim časopisima Radost, Smib, Prvi izbor, Mak, također u hrvatskoj književnoj reviji Marulić, u Školskim novinama, Republici te brojnim zbornicima. 2011. godine je pjesmi Upitnik u Mariji Bistrici dodjeljena treća nagrada, 2013. pjesmi Dva vuka druga nagrada u Bedekovčini, 2015. nagrađena joj je pjesma More na natječaju u Krku, a 2016. pjesma Bura na natječaju Kaštelanske štorije. Iste godine je DHK dodjelilo je treću nagradu njezinoj zbirci soneta povodom manifestacije Pasionska baština u Zagrebu. Pjesma Kakav tko ima rep je na internetskim stranicama među sto najljepših dječjih pjesmica te u Profilovoj početnici za prvi razred, a pjesma Pekar u nastavnim listićima za ponavljanje za drugi razred osnovne škole. Piše recenzije za zbirke poezije i romane."
O svojoj poetici, Zdenka kaže: "Moja poezija opisuje stvarnost onakvu kakva je. Volim u svom izričaju ostati u okvirima umjerenog realizma. Važan mi je sadržaj, pažljivo biram motive, a isto tako volim odmjerenu duljinu pjesme te često pišem u sonetnoj formi. Motivi su mi filozofsko-socijalno-religiozni. Posebno mjesto u mom pisanju ima poezija za djecu. Prepoznali su je urednici dječjih časopisa te mi već godinama objavljuju radove. Mišljenja sam da poezija ima sveto mjesto u svijetu i društvu i da je nužno uz opisivanje stvarnosti da se trudi prosvijetliti put zaplašenima, umornima, izgubljenima."
Berba
Ovih dana jedna željezna je ruka
Pohodila voćnjak, želi voće brati.
Tako s pet prstiju, s pet šiljastih kuka
Sigurno i spretno svaki plod uhvati.
U mirisno, meko meso ona turi
Svoje oštre, jake i debele šiljke,
A sok slatki samo po njoj curi, curi.
To krv je iz ploda bespomoćne biljke.
Tko li je poslao takvu ruku brati
Plodove što život ovog svijeta znače,
I stisne li ona slabije il' jače
Nježnu kožu koja slatkost, slasnost krije,
Ozlijedi je pa plod potom gnjije, gnjije
I što mogao je, nikom neće dati.
