Weekly ZiNgers! Faulkner/T. S. Eliot!

September 28, 2018

 

Ovaj tjedan imamo rođendane dvoje velikana svjetske književnosti. William Faulkner i T. S. Eliot bili su modernistički pisci koji su kritički prikazali stanje društva i svijeta na prekretnici u 20. stoljeću. Njihova djela prožeta su snažnim osjećajem razočaranja i gubitka te opisuju raspadanje civiliziranog društva i duhovnu i moralnu pustoš koja je uslijedila.

 

U ovotjednoj rubrici vidjet ćemo neke zanimljive sličnosti koje ova dva pisca dijele, a pojavit će se i poneko drugo poznato književno ime pa započnimo:

 

William  Faulkner (25. rujna 1897. - 6. srpnja 1962.) bio je američki romanopisac i prozaist. Rođen je u ruralnom provincijskom kraju na sjeveru države Mississippi i utjecaj okoline u kojoj je odrastao osjeća se kroz sva njegova djela zbog čega je i prozvan piscem američkog juga. Na autora je utisak ostavio i život njegova pradjeda Williama Clarka, pukovnika u Američkome građanskome ratu, koji je i sam bio pisac premda slabo čitan. Clark je bio živopisna ličnost ondašnjeg američkog Juga te je Faulkner još kao dijete izjavio da kad odraste želi biti pisac poput njegova pradjeda. Čak je i oblikovao neke od likova u svojim djelima po uzoru na njega.

 

Faulknerovo pisanje i karakterizacija likova također je bilo pod velikim utjecajem irskog književnika i utemeljitelja  modernog romana Jamesa Joycea. Faulkner i Joyce se, uz Virginiju Woolf, smatraju jednim od najznačajnijih autora toka svijesti.

 

Iznenađuje činjenica da ovaj višestruko nagrađivani pisac, koji je između ostaloga osvojio i dva Pulitzera, dvije Nacionalne književne nagrade te Nobelovu nagradu za književnost, nije završio niti srednju školu niti fakultet no bio je strastven čitatelj i ljubitelj poezije. Čak je dobio otkaz s pozicije upravitelja poštanskog odijela na Sveučilištu Mississippi jer je čitao na poslu. Sudeći po pismu upućenom Faulkneru od strane poštanskog inspektora pisac nije bio najuzorniji zaposlenik.

 

U pismu je između ostalog pisalo: "Vi ste tako često bacali pošiljke u košaru za otpatke na ulazu u poštu da su korisnici baš tamo tražili časopise koje su trebali nalaziti u njihovim poštanskim pretincima. Vi otvarate i zatvarate poštu kad god Vam se to svidi, a ljudi pričaju da igrate golf u vrijeme kada biste trebali raditi. Odnijeli ste izdavaču knjigu koju ste napisali na svom radnom mjestu i u radno vrijeme." Ta knjiga je izdana dvije godine kasnije pod naslovom "Krik i bijes" i  smatra se jednim od najvažnijih djela svjetske književnosti.

 

Drugi vjerojatno najpoznatiji djelatnik pošte bio je Charles Bukovski, američki pjesnik i romanopisac 20. stoljeća. Bukowski po svemu sudeći nije bio ljubitelj Faulknera, ali je zato imao znatno bolje mišljenje o Eliotu. U svom je prvom objavljenom intervjuu na pitanje koga smatra najvećim pjesnikom ikada odgovorio da su to T. S. Eliot, Ezra Pound i Larry Eigner.

 

Bukowski i Faulkner osim radnog mjesta imaju zajedničko i to da su oboje pisali scenarije. Nakon uspjeha romana Svetište, Faulkner je otišao u Hollywood gdje je radio kao scenarist i savjetnik, no nije bio sretan s tim poslom kojem se kasnije morao vraćati svaki put kad bi upao u financijske poteškoće. Također je radio i kao perač posuđa i ličilac.

 

Još jedno Faulknerovo djelo koje je nastalo na jednom od poslova koje je morao raditi da se uzdržava jeste roman Kad ležah na samrti. Slavni klasik napisao je u šest tjedana, u elektrani u kojoj je radio od ponoći do četiri i to na tačkama koje je pretvorio u pisaći stol. 

 

T. S. Eliot (26. rujna 1888. - 4. siječnja 1965.) bio je pionirski pjesnik 20. stoljeća najpoznatiji po svom djelu Pusta zemlja. Dobitnik je mnogih prestižnih nagrada između ostalog i Nobelove nagrade za književnost.

 

Ono što ovaj engleski pisac američkog podrijetla ima zajedničko s Faulknerom, osim brojnih nagrada, jeste činjenica da se cijeli život uzdržavao radeći razne poslove, u njegovom slučaju poslove učitelja, bankara i urednika. Eliot je primijetio da su mu bankarski i izdavački poslovi zapravo pomogli da bude bolji pjesnik. Izjavio je da se osjeća prilično sigurnim da, kad se ne bi morao truditi zarađivati za život već posvetio cijelo vrijeme poeziji, to imalo loš utjecaj na njegovo pisanje.

 

Na njegov književni razvoj važan utjecaj imalo je prijateljstvo i suradnja s jednim od najvećih modernističkih pjesnika 20. stoljeća, Ezrom Poundom čije su sugestije uvelike oblikovale Eliotovo najpoznatije djelo Pusta zemlja.

 

Još jedan književnik koji je utjecao na Eliota (kao i na Faulknera) i stvaranje poeme Pusta zemlja je James Joyce. Eliotovo čitanje Uliksa utjecalo je na njegov vlastiti rad na djelu Pusta zemlja te je Joyceu poslao kopiju pjesme kad je prvi put objavljena. Premda je Joyce rijetko kad čitao radove drugih pisaca, pročitao je Eliotovu pjesmu, a nakon čitanja rekao je svojoj ženi da do tada nije niti znao da je Eliot pjesnik. Inspiraciju za svoje najpoznatije djelo Eliot je također crpio iz znamenitosti koje je viđao na putu do ureda dok je radio kao računovođa.

 

Ovdje možemo vidjeti kako su razni faktori utjecali na nastajanje Eliotova najvažnijeg djela, a kasnije je to isto djelo poslužilo kao inspiracija mnogim drugim književnicima. Jedan od njih je i pisac Stephen King kojeg je slavna poema nadahnula za treći nastavak njegova serijala Kula tmine III: Puste zemlje uz poemu Djetić Roland k Mračnoj kuli pjesnika Roberta Browninga. Browning je bio najistaknutiji engleski pjesnik i dramatičar viktorijanskog doba u fazi kad je poezija prolazila kroz tranziciju od romantizma prema modernizmu. Imao je velik utjecaj na mnoge književnike, između ostalog i Eliota koji je iz njegovih istraživanja učio mogućnosti dramske poezije i kolokvijalnog izraza. 

 

Zanimljiv detalj iz Eliotova života je da je, dok je radio na poziciji urednika u izdavačkoj kući Faber&Faber, odbio djelo tada relativno nepoznatog pisca Georgea Orwella pod nazivom Životinjska farma. Njegovo obrazloženje bilo je da djelo nema ispravno gledište s kojeg kritizira političku situaciju u datom trenutku. Izrazio je mišljenje da su svinje u priči imale pravo što su preuzele kontrolu nad farmom, budući da su “daleko inteligentnije” od drugih životinja i da bez njih nikada ne bi ni bilo Životinjske farme.

 

 

Ono što nam postaje vidljivo dok promatramo živote ovih pisaca je utjecaj koji je okolina imala na njihovo formiranje i stvaralački proces te utjecaj koji su oni sami imali na svijet oko sebe, zauvijek ga mijenjajući i obogaćujući sa svakim novim retkom.

 

Share on Facebook
Share on Twitter
Please reload

ZiN Daily is published by ZVONA i NARI, Cultural Production Cooperative

Vrčevan 32, 52204 Ližnjan, Istria, Croatia

OIB 73342230946

ISSN 2459-9379

Editors: Natalija Grgorinić, Ljubomir Grgorinić Rađen & Ognjen Rađen

 

Copyright © 2017-2018, ZVONA i NARI, Cultural Production Cooperative

The rights to all content presented at www.zvonainari.hr belong to its respective authors.

Any further reproduction or dissemination of this content is prohibited without a written consent from its authors. 
All Rights Reserved.

The image of Quasimodo is by French artist Louis Steinheil, which appeared in  the 1844 edition of Victor Hugo's "Notre-Dame de Paris" published by Perrotin of Paris.

ZVONA i NARI

are supported by:

ZVONA i NARI - Library & Literary Retreat - Vrčevan 32, 52204 Ližnjan, Croatia - + 385 99 232 7926 - zvonainari@gmail.com - (c) 2011.-2018.