- Ana Savković
Weekly ZiNgers! Caroline Gordon!!
Ovaj tjedan pobliže ćemo promotriti život i djelo samozatajne američke spisateljice koja će, osim po kvaliteti svojih djela, ostati zapamćena i po svojoj velikodušnosti prema kolegama piscima. Naravno, imamo i pokoju zanimljivost!
Caroline Gordon (6. listopada 1895. - 11. travnja 1981.) bila je američka književnica i kritičarka rođena na farmi u Todd Countyju, u državi Kentucky. Bila je jedina djevojka u očevoj školi za dječake koju je pohađala u Clarksvilleu te je nakon diplomiranja na fakultetu Bethany College počela raditi za novine Chattanooga Reporter. Nakon osam godina vratila se doma gdje je upoznala svog budućeg supruga, pjesnika Allena Tatea. Odnos ovo dvoje književnika pokazat će se destruktivnim za njihove živote, ali poticajnim za njihove karijere.
Gordon i Tate ubrzo su nakon upoznavanja ozakonili svoju vezu te je Gordon bila trudna već pet mjeseci u vrijeme vjenčanja. Kasnije je govorila da je brak potajno sklopljen nekoliko mjeseci ranije kako bi izbjegla društvenu stigmu koja je pratila izvanbračnu trudnoću u to vrijeme. Brat Allena Tatea novopečenim je mladencima poklonio deset tisuća dolara za kupnju imanja koje je nazvano Benfolly i koje je sljedećih dvadeset godina služilo kao svojevrsno svratište i utočište za neke od najpoznatijih pisaca tog doba. Njihovi česti gosti su između ostalog bili: Robert Lowell, F. Scott Fitzgerald, Ernest Hemingway, William Faulkner, Flannery O'Connor, T. S. Eliot, Robert Penn Warren i Ford Madox Ford.
Ford Madox Ford bio je engleski književnik, osnivač časopisa English Review i Transatlantic Review u kojima je objavljivao radove pisaca poput D. H. Lawrencea, H. G. Wellsa, G. Steina, E. Pounda, J. Joycea i E. E. Cummingsa.
Gordon je Forda smatrala mentorom te je on odigrao važnu ulogu u nastanku njenog prvog romana Penhally. Naime, Ford se zainteresirao za njen rad te je otišao tako daleko da je prisilio da završi svoj prvi roman tako što joj je zabranio da radi bilo što drugo dok mu ne napiše barem 5.000 riječi dnevno. U razdoblju koje je uslijedilo nakon objave romana osvojila je prestižnu književnu nagradu O. Henry za kratku priču Old Red i stipendiju Guggenhaim. Još jedan od njenih obožavatelja bio je i William Faulkner te je Gordon bila rani pobornik njegova rada.
Zanimljiva paralela može se povući između braka Tate-Gordon i onog Scotta S.Fitzgeralda sa Zeldom Fitzgerald. Životi ovih književnih parova bili su ispunjeni dramom te su bijeg od bračnih problem tražili u alkoholu i izvanbračnim aferama. Scott Fitzgerald bio je razoren preljubom od strane njegove supruge s francuskim pilotom Edouardom Jozanom, isto tako Caroline Gordon nikad nije mogla oprostiti suprugu njegovu aferu s njenom rođakinjom Marion Henry. Godinama kasnije bivši će supružnici i dalje spominjati tu istu aferu u svojim dopisivanjima. Još jedna sličnost između ovih parova jeste ljubomora na književni uspjeh supružnika. Zelda je bila ljubomorna na Fitzgeraldov književni uspjeh, a Allen Tate je bio jednako zavidan na nadmoćnom književnom ugledu svoje supruge.
Tate i Gordon uistinu su imali kompleksan odnos koji je ovjekovječen kroz njihovu osamnaestogodišnju korespondenciju, koja se nastavila čak i nakon razvoda, sve do Tateove smrti 1979. godine. Njihov brak bio je ispunjen brojnim pokusnim razdobljima razdvajanja i neuspješnim pokušajima popravka njihova narušena odnosa. Gordon se razvela od Tatea 1945., da bi se ponovno udala za njega i naposljetku rastala 1959. godine. Unatoč bračnim nesuglasicama, par je ostvario značajnu književnu suradnju te su uvelike utjecali na stvaralaštvo jedno drugoga.
Ono po čemu će Gordon svakako ostati zapamćena u književnim krugovima jeste njezina velikodušnost prema drugim piscima, posebno onima koji su tražili njeno vodstvo i mentorstvo, među njima i Flannery O'Connor s kojom je dijelila duboko uvjerenje u učenja i temeljna načela katoličke vjere. Prijateljstvo s O'Connor zabilježeno je kroz trinaestogodišnju korespondenciju ovih dviju velikih južnjačkih književnica. Gordon je imala snažan utjecaj na oblikovanje nekih od O'Connorinih najcjenjenijih djela kao što su Mudra krv, Teško je naći dobra čovjeka i Raseljena osoba. Njeni komentari, savjeti i kritike pomogli su O'Connor da postane bolja spisateljica što je vidljivo i iz zahvale koju je O'Connor uputila Gordon u jednom od pisama: "Svi ovi komentari o pisanju...znatno su pomogli mojem obrazovanju i zasigurno sam vam dužna." napisala je O'Connor.
Unatoč osvojenim nagradama i priznanjima koje je dobivala od kolega, Gordon nikad nije povjerovala u svoju kvalitetu te nije mogla razmišljati o sebi kao o uistinu talentiranoj spisateljici. Osjećala se ugodnije u ulozi velikodušne domaćice i mentorice, smatrajući da je njena dužnost pomoći mladim piscima. Na kraju, koji god bili razlozi ove darovite spisateljice za njenu nesigurnost i nevoljkost da istupi iz sjene, jedno je sigurno, svoj poziv shvaćala je vrlo ozbiljno što je i vidljivo iz njene izjave: "Mi ne sudimo veliku umjetnost. Velika umjetnost sudi nas."
