- Ana Savković
John Keats/Ezra Pound! Između neba i zemlje
Updated: Feb 12, 2021
Romantizam i modernizam, dva književna pravca koja se čvrsto protive razumu i logici, vrijednostima koje su vladale društvom 1600-ih i početkom 1700-ih. U ovom tjednu imamo rođendane dvoje pjesnika koji su bili vodeće figure u navedenim književnim pravcima. John Keats, koji pripada drugom naraštaju engleskih romantičarskih pjesnika i Ezra Pound, jedan od najvećih modernističkih pjesnika u prvoj polovici dvadesetog stoljeća koji je unaprijedio "moderni" pokret u engleskoj i američkoj književnosti.
Romantizam je oblik književnosti, umjetnosti i filozofije, prvi put predstavljen krajem 18. stoljeća, koji naglašava emocionalnu i subjektivnu stranu ljudske prirode. Spisi, umjetnička djela i arhitektura su razrađeni i šareni te izazivaju duboke osjećaje. Romantičari su fascinirani prirodnim svijetom pa njihova remek-djela odražavaju temeljno vjerovanje u nadnaravno. Vjeruju kako je vrhovno biće, Bog, zaslužno za stvaranje svemira i uspostavljanje čovječanstva.
Modernizam je filozofski odgovor na romantizam i usredotočen je na ulogu znanosti i tehnologije u društvu. Industrijska revolucija i strojno doba pridonijeli su razvoju modernog razmišljanja. Modernisti prkose tradicionalnim normama, zamjenjujući ih humanističkim vrijednostima. Ne stavljaju mnogo povjerenja u religiju ili nadnaravno i naglašavaju svijest i volju koju ljudi mogu izabrati da posjeduju ili opovrgnu. Pisci modernizma za teme odabiru nova iskustva života u modernim gradovima, iskazujući oduševljenje modernim dobom brzih promjena ili osudu novoga masovnog i otuđenoga društva.
John Keats (31. listopada 1795. - 23. veljače 1821.) bio je lirski pjesnik koji je svoj kratki život posvetio usavršavanju poezije obogaćene živopisnim slikama i alegorijama. Njegova poezija ispunjena je tajanstvenim i nadahnjujućim osjećajem ljepote i radosti i iako istražuje razne mogućnosti, ne daje konačan odgovor na kontinuirane egzistencijalne probleme. U njegovim pjesmama ocrtava se pjesnikova usredotočenost na predmete iz prirode koji u njemu pobuđuju emocije i postavljaju određeni ugođaj. Keatsova poezija je poezija mašte i ideala koji svoju svrhu pronalaze u ispunjavanju u stvarnosti. On pretače svoje snažne osjećaje i inspirativne slike u riječi dok pronalazi vječnu poetsku inspiraciju u prirodi.
Rođen u Londonu, prvo od petero djece Thomasa i Frances Keats, izgubio je oboje roditelja u ranoj dobi. Otac mu je stradao u nesreći kad je Keats imao samo osam godina, pao je s konja i zadobio frakturu lubanje od koje je preminuo, a šest godina kasnije, od tuberkuloze mu je preminula i majka. Nakon majčine smrti, Keatsova baka imenovala je dvojicu londonskih trgovaca, Richarda Abbeay i Johna Rowlanda Sandella, Keatsovim skrbnicima. Kad je Keats imao petnaest godina, Abbey ga je povukao iz škole da bi postao pripravnik apotekarskom kirurgu i studirao medicinu u londonskoj bolnici. Godine 1816. Keats je postao licenciranim apotekom, ali nikad nije prakticirao svoju profesiju, odlučujući se umjesto toga za pisanje poezije koju, prema riječima prijatelja, nikad zapravo nije dobro predstavio jer je bio strašno loš u čitanju vlastitih pjesama.
Negdje u to vrijeme Keats je upoznao Leigha Hunta, utjecajnog urednika časopisa The Examiner te ga je on uveo u krug književnika, među kojima su bili i engleski romantičarski pjesnici Percy Bysshe Shelley i William Wordsworth. Utjecaj grupe omogućio je Keatsu da izda svoju prvi zbirku, Poems, koja je bila objavljena 1817. godine. Kad je postao objavljen pjesnik, smatrao je da su njegova ranija djela toliko loša da ih je sve spalio. Godinu dana nakon objave Poems, unatoč savjetovanjima Shelleya, Keats je izdao djelo Endymion koja se temelji na istoimenom grčkom mitu o mladiću Endymionu koji je zaljubljen u boginju mjeseca Cynthiu i dobio je iznimno loše kritike. Shelly, kojem je Keats bio drag, premda osjećaji nisu bili uzajamni, kasnije je pomalo dramatično izjavio da su upravo te loše kritike uzrokovale opadanje njegova zdravlja jer je njegov duh bio slomljen.
Keats je ljeto 1818. godine proveo na pješačkoj turneji u Sjevernoj Engleskoj i Škotskoj, no kad je doznao da mu je brat dobio tuberkulozu, vratio se kući da bi se skrbio za njega koristeći svoje medicinske vještine. Tad je upoznao Fanny Brawne u koju se zaljubio i nakon početnog udvaranja, Keats i Fanny bili su se zaručili. Keats je u međuvremenu stvorio neku od svoje najljepše poezije.
U jesen 1819. godine Keats je dobio tuberkulozu dok se skrbio za svog oboljelog brata. Nastavio je dopisivanje s Fanny no nisu mogli imati nikakav fizički kontakt pa su komunicirali preko ljubavnih pisama koje su pisali jedno drugome. Keatsovo opadajuće zdravlje i njegove književne ambicije spriječile su njihovo vjenčanje. Naime, Keats je htio izgraditi karijeru kao pjesnik i osigurati ih financijski prije nego što se vjenčaju. Također, u vrijeme njihova dopisivanja bio je ljubomoran na Fannyina brojna druženja te je to dodatno pogoršavalo njegovu već lošu zdravstvenu situaciju. Njihova korespondencija postalo je tjeskobna i emocionalno iscrpljujuća. Prema nalogu liječnika, Keats je otišao u Rim sa svojim prijateljem, slikarom Josephom Severnom da bude u toplijoj klimi. Preminuo je 23. veljače 1821. u dobi od dvadeset i pet godina, od tuberkuloze, bolesti od koje su preminuli i njegov ujak, majka i brat. Pokopan je na protestantskom groblju u Rimu.
Ezra Pound (30. listopada 1885. - 1. studenoga 1972.) bio je američki književnik, jedan od utemeljitelja književno-umjetničkog pokreta imagizma koji proizlazi iz klasične kineske i japanske poezije i teži k preciznosti i jednostavnosti jezika te se buni protiv složene simbolike i gomilanja pjesničkih slika tj. odbacuje sve ono što je u potpunosti oblikovalo viktorijansku i romantičarsku književnost. Njegova poezije bila je ekonomična, kratka i jasna te je koristio konkretne detalje da opiše koncentrirane trenutke i iskustva.
Rođen je u malom rudarskom gradu Hailey, u državi Idaho. Bio je jedino dijete Homera Pounda, službenika Federalnog zemljišnog ureda i njegove žena, Isabel. U dobi od 15 godina, rekao je svojim roditeljima da želi biti pjesnik i oni su ga podržali, unatoč njegovom izboru nekonvencionalne profesije. Studirao je književnost i jezike, a 1908. godine, sa samo 80 dolara u džepu, otišao je u Europu. Svojim novcem, točnije s osam dolara financirao je objavu svoje prve knjige pjesama A Lume Spento. Iako knjiga nije polučila onoliki uspjeh koliki je Ezra priželjkivao, otvorila mu je neka nova književna vrata i približila ga određenom krugu pisaca.
Pred kraj te iste godine otputovao je u London, gdje se sprijateljio s utjecajnim piscem i urednikom Fordom Madox Fordom, kao i s irskim pjesnikom Williamom Butlerom Yeatsom. Prijateljstvo s Yeatsom bilo je osobito blisko te mu je Pound postao tajnik, a kasnije mu je bio i kum na vjenčanju. Tijekom sljedećih godina izdao je nekoliko knjiga i napisao brojne recenzije i kritike za različite publikacije, kao što su New Age, The Egoist i Poetry. Njegov prijatelj, engleski pisac T. S. Eliot izjavio je da je u tom periodu Pound bio najutjecajniji i najbolji kritičar u Engleskoj i Americi.
Kao urednik u svijet književnosti uveo je brojne nadarene pisce kao što su Robert Frost i D. H. Lawrence, a bio je i T. S. Eliotov urednik. Zapravo, Pound je uredio Eliotovu Pustu zemlju, koju mnogi smatraju jednom od najvećih pjesama proizvedenih u modernističkom razdoblju. Tijekom godina, Pound i Eliot postali su bliski prijatelji. Postoji zanimljiva anegdota iz koje je vidljiva razina bliskost koju su imali ovo dvoje književnika. Kada je Eliot napustio svoj diplomski studij filozofije u Oxfordu, upravo je Pound pisao njegovim roditeljima da im priopći vijest o Eliotovom prekidu studija.
Poundov krug prijatelja uključivao je i irskog romanopisca Jamesa Joycea, kojeg je pomogao predstaviti izdavačima te mu je pomogao u časopisima objaviti nekoliko priča iz Dublinaca i Portreta umjetnika kao mladića. Tijekom Joyceovih financijski oskudnijih godina, Pound mu je pomogao s novcem te mu je čak mu pribavio i stari par cipela za nošenje. 1921. godine prikupio je novac za objavljivanje Joyceovog Uliksa time pomažući objaviti djela koje se smatra uzorom europskog proznoga modernizma te najboljim romanom napisanim na engleskom jeziku u dvadesetom stoljeću.
Krajem 1920.godine, nakon 12 godina u Londonu, Pound je napustio Englesku te se zaputio u Pariz no ubrzo se zasitio pariške scene te je sljedećih dvadeset godina živio u talijanskom gradu Rapallu. U narednim godinama dobio je kćer Mariu iz afere s američkom violinisticom Olgom Rudge i sina Omara sa suprugom Dorothy Shakespeare, engleskom umjetnicom koja je bila Yeatsova bivša ljubav i inspiracija za njegovo djelo The Lover Mourns for the Loss of Love. Profesionalno, Pound je svoju pozornost posvetio Cantosu, ambicioznoj dugovječnoj pjesmi koja uključuje povijest i koja je otkrila Poundovo zanimanje za ekonomiju i svjetski promjenjivi financijski krajolik u svjetlu Prvoga svjetskog rata.
Profašistički stavovi i podržavanje Benita Mussolinija tijekom Drugog svjetskog rata doveli su do Poundova uhićenja, boravka u zatvoru i na kraju smještanja u psihijatrijsku ustanovu. Naime, Pound je započeo sa snimanjem emisija za Rimski radio gdje je aktivno širio fašističku propagandu, izjavio da podupire Mussolinija, osudio Sjedinjene Države i tvrdio da je skupina židovskih bankara usmjerila Ameriku u rat. Godine 1945. bio je uhićen i predan američkim vojnim snagama, koji su ga držali šest mjeseci u zatvoru izvan Pise. Potom je vraćen u Sjedinjene Države gdje mu se trebalo suditi za veleizdaju, ali je proglašen mentalno nepodobnim za suđenje i smješten na psihijatrijski odjel bolnice Sv. Elizabeth u Washingtonu, gdje je ostao do 1958. godine.
Tijekom zatočenja završio je Pisanske Cantose koji su proglašeni jednim od remek-djela stoljeća. Poundova osobna uvjerenja svakako su bila upitna, ali njegov utjecaj na cjelokupnu svjetsku poeziju dvadesetoga stoljeća je golem i nepobitan. Neumorno je stvarao i nesebično pomagao svojim kolegama među kojima neka od najvećih književnih imena. Preminuo je od opstrukcije crijeva, 1. studenoga 1972. godine u Veneciji i pokopan je na glavnom venecijanskom groblju, otoku San Michele, u dijelu za protestante.
Dok su romantičari, naslućujući promjene koje su dolazile s rastućom urbanizacijom devetnaestog stoljeća, odgovore tražili u prirodi zagovarajući život u prirodnom okruženju, modernisti su se pomirili sa svijetom rastućeg komercijalizma i svojom nestabilnom ulogom u tom svijetu dinamičnih promjena. Svijet u kojem su romantičari prebivali bio je svijet u kojem su gledali u nebesa u potrazi za odgovorima od Boga, dok je svijet u kojem su se modernisti našli bio svijet u kojem su podižući pogled prema nebesima vidjeli samo avione, sigurne znakove rastuće modernizacije. No bez obzira na pozadinu, u centru zbivanja uvijek se nalazio čovjek i kao i uvijek, zarobljen je između neba i zemlje sa svim svojim snovima, čežnjama, strahovima i brigama. Ova dva pisca na jedinstvene su načine prikazali duh vremena u kojem su se zatekli. Njihova naizgled različita viđena svijeta u svojoj osnovi imaju istu težnju, pronaći čovjekovo mjesto u svijetu koji se stalno mijenja.
Izvor: https://www.theclassroom.com/difference-between-modernist-romanticism-8748756.html
