- Ana Savković
C.S. Lewis! Hodočasnik u drugom svijetu/The Inklings were here
Updated: Feb 13, 2021
"Ako u sebi pronalazim želju koju nikakvo iskustvo na ovom svijetu ne može zadovoljiti, najvjerojatnije objašnjenje jest da sam napravljen za drugi svijet."
Što je zajedničko autoru Kronika iz Narnije i autoru Gospodara prstenova? Odgovor na to pitanje pronaći ćemo u ovotjednom Zingeru posvećenom slavnom piscu C. S. Lewisu, u kojem ćemo između ostaloga proučiti i Lewisovo dugogodišnje prijateljstvo s J. R. R. Tolkienom te koju je ulogu vjera imala u životima ovo dvoje književnika i kako su oni sami utjecali na život i stvaralaštvo jedan drugog. Kao i uvijek, imamo i pokoju zanimljivost!
Clive Staples Lewis (29.11.1898. - 22.11.1963.) bio je sjevernoirski pisac najpoznatiji po seriji epsko fantastičnih romana Kronike iz Narnije. Priče o drevnim mitovima i legendama oduvijek su fascinirale Lewisa, a kad je imao šesnaest godina slika fauna koji nosi pakete i kišobran kroz snježnu šumu odjednom mu se pojavila u glavi i urezala u sjećanje. Godinama kasnije, tijekom Drugog svjetskog rata, četvero djece ostalo je kod Lewisa u njegovoj kući tijekom evakuacije Londona i to je potaklo njegovu spisateljsku maštu; slika fauna ponovno mu se pojavila u glavi i uskoro je počeo pisati priču koja će postati Lav, Vještica i ormar. No ovaj slavni autor jednako je tako bio poznat i po svom preobraćenju na kršćanstvo te po prokršćanskim tekstovima.
Rođen je u Belfastu, u Irskoj, u protestantskoj obitelji. Njegovi roditelji Flora Augusta Hamilton Lewis i otac Albert J. Lewis bili su strastveni zaljubljenici u čitanje. Lewis je opisao kako je, dok je odrastao, svugdje po kući bilo mnoštvo knjiga poput onih pisaca Arthura Conana Doylea, Edith Nesbit, Marka Twaina i Henryja Wadsworth Longfellowa te kako mu je bilo mu dopušteno čitati što je htio. Još kao dijete bio je oduševljen fantastičnim životinjama i pričama o hrabrosti. Bio je jako blizak sa starijim bratom Warrenom, dvojica dječaka provodili su puno vremena skupa kao djeca te su bili stvorili imaginarnu zemlju Boxen sa zamršenom poviješću. Njegov brat Warren kasnije se također bavio pisanjem, ali njega je zanimala povijest, za razliku od Lewisa kojeg je privlačila fantastika. Njihova majka umrla je od raka kad je Lewis imao samo deset godina te se Lewis s bratom i ocem bio preselio u Englesku i nastavio svoje obrazovanje u internatima. Nakon majčine smrti i po odlasku u internat, u dobi od petnaest godina Lewis je postao ateist.
Tijekom Prvog svjetskog rata Lewis je služio u britanskoj vojsci, ali nakon što je ranjen bio je poslan kući. Zanimljivo je da je nakon povratka iz rata odabrao živjeti s majkom njegova prijatelja koji je poginuo u ratu. Mladići su obećali jedan drugome da će se, ako jedan od njih pogine u borbi, drugi brinuti o roditelju njegova prijatelja. Lewis je održao svoje obećanje te je nakon rata otišao živjeti s gospođom Janie King Moore, majkom njegova stradala prijatelja Paddyja Moorea. Lewisov odnos s gospođom Moore bio je neuobičajen, a stav njegova brata Warrena prema tom odnosu vidljiv je iz njegova objavljenog dnevnika Brothers and Friends gdje je izrazio svoje nezadovoljstvo time kako je gospođa King tretirala Lewisa. Prema Warennovim riječima ta stroga gospođa tretirala je njegova brata poput sluge. No unatoč tome Lewis je održao njihov odnos sve do smrti gospođe King te ju je pred kraj njenog života posjećivao u staračkom domu gotovo svaki dan. Lewisov odnos s vlastitim ocem bio je hladan i distanciran i njegov otac nikad nije saznao znao za ovaj dogovor između Lewisa i gospođe Moore. Primjer te distanciranosti između oca i sina jeste činjenica da je Lewis nakon povratka iz rata bio hospitaliziran i nakon što je obavijestio svog oca o tome, on mu je rekao da nema vremena da ga posjeti.
1938. godine Lewis je izdao svoje prvo djelo, prvi dio ZF trilogije imenom Out of the silent planet. 1943. godine izdao je drugi nastavak Perelandra, a 1945. godine nakon smrti bliskog prijatelja, pisca Charlesa Williamsa, izdao je i zadnji nastavak spomenute trilogije - That Hideous Strength. Zanimljiva činjenica jest da je Lewis bazirao protagonista svoje ZF trilogije, Elwina Ransoma na Tolkienu. Elwin Ransom bio je filolog (jezikoslovac; stručnjak koji proučava jezik) baš poput Tolkiena
1950. godina bila je ključna za Lewisa. Tada mu je izašla prva knjiga iz serijala Kronike iz Narnije pod nazivom Lav vještica i ormar. U godinama koje su uslijedile nastavili su se nizati jednako uspješni nastavci Kraljević Kaspijan, Plovidba broda Zorogaza, Srebrni stolac, Konj i njegov dječak, sve do 1956. godine kad je izašao posljednji nastavak serijala pod imenom Posljednja bitka.
C.S. Lewis velik dio svog života bio je ateist, no kad je počeo čitati knjige autora Gilberta Keitha Chestertona, Georgea MacDonalda i Johna Henryja Newmana, sjeme sumnje posadilo se u njegov ateistički svjetonazor, da bi na kraju prijateljstvo s Tolkienom i njihovi razgovori o vjeri zapečatili njegovo preobraćenje. Lewis se upoznao s autorom Hobita i trilogije Gospodara prstenova kada su obojica bili profesori i predavali na fakultetu (katedra za engleski) na Sveučilištu Oxford u Engleskoj. Lewis je diplomirao na Sveučilištu Oxford s naglaskom na književnosti i klasičnoj filozofiji te se 1925. pridružio nastavničkom osoblju na Magdalen Collegeu, koji je bio dio Sveučilišta Oxford. Tamo se 1933. godine pridružio grupi poznatoj kao The Inklings, neformalnom kolektivu pisaca i intelektualaca koji su među svojim članovima ubrajali i Lewisovog brata Warrena i pisca J.R.R. Tolkiena. Književni susreti grupe pomogli su liječenju njihova nezadovoljstva književnošću. Tolkien je napisao u pismu kako mu je Lewis jednom rekao: "Ako oni ne pišu vrstu knjiga koje mi želimo čitati, morat ćemo ih sami napisati." Tolkien je pristao pokušati pisati "time-travel", a Lewis "space-travel" puno prije nego što su žanrovi fantastike ili znanstvene fantastike bili utvrđeni.
Tijekom razgovora s članovima grupe Lewis je ponovno prihvatio kršćanstvo nakon što se kao mladić bio razočarao u vjeru. Trebale su mu dvije godine da postane kršćanin. Stekao je vjeru u Boga 1929. godine, a kršćanin je postao 1931. godine nakon duge rasprave i kasnonoćne šetnje s bliskim prijateljima Tolkienom i drugim članom Inklinga, piscem Hugom Dysonom. Pričali su do iza tri ujutro i nekoliko dana kasnije Lewis je pisao svom prijatelju Arthuru Greevesu govoreći: "Upravo sam prešao s vjere u Boga na definitivnu vjeru u Krista, u kršćanstvo… Moj dugi noćni razgovor s Dysonom i Tolkienom imao je velik utjecaj na to.“
Nakon obraćenja postao je apologet tj. branitelj kršćanske vjere te je napisao poznata djela kao što su Kršćanstvo nije iluzija, Čuda i Problem boli. Prva knjiga koju je Lewis napisao nakon obraćenja bila je The Pilgrim's Regress: An Allegorical Apology for Christianity, Reason, and Romanticism u kojoj opisuje vlastitu potragu za smislom i duhovnim zadovoljstvom koja ga je konačno dovela do kršćanstva. Radnja prati glavnog lika Johna i njegovu odiseju na čarobni otočić koja je u njemu stvorila snažnu čežnju i tajanstvenu želju. Knjiga je bila prikaz njegove vlastite potrage za otkrivanjem izvora čežnji koju je osjećao od rane dobi, što ga je na kraju dovelo do prihvaćanja kršćanske vjere u odrasloj dobi. U knjizi je također naglasio sklonost koju je osjećao prema poganstvu i norveškoj mitologiji (poput njegova prijatelja Tolkiena), ali je priznao i potencijalne mračne elemente poganstva.
Lewis i Tolkien postali su doživotni prijatelji te su često su debatirali o religiji, filozofiji i vlastitim knjigama. Imali su mnogo toga zajedničkog; obojica su podučavali na Oxfordu i bili članovi iste književne skupine, obojica su bili zainteresirani za književnost, poeziju, pripovijedanje, mit i jezik te su oboje pisali knjige fikcije koje su širile osnovne kršćanske teme i principe. Obojica su izbjegavali suvremenu kulturu, nisu imali automobile niti su znali voziti, a također su uvelike ignorirali politiku i vijesti. Imali su i sličan smisao za humor. Lewis i Tolkien jednom su otišli na zabavu odjeveni kao polarni medvjedi. Prema Humphrey Carpenteru, autoru Tolkienove biografije J. R. R. Tolkien: A Biography, Tolkien je otišao na novogodišnju zabavu odjeven kao polarni medvjed, nosio je ovčju kožu, a lice je obojao bijelom bojom. Autor Neil Heims u knjizi o Tolkienu, J. R. R. Tolkien (Great Writers), navodi kako je Lewis bio slično obučen, u medvjeđi kostim. Ekscentrični humor dvaju pisaca bio je dobro poznat. Prema Carpenteru, Tolkien se znao obući kao anglosaksonski ratnik sa sjekirom te bi progonio svoje zbunjene i zaprepaštene susjede niz cestu.
No dvojica muškaraca također su imali neslaganja te su često kritizirali jedan drugog. Nakon njihova prvog susreta, Lewis je napisao o Tolkienu u svoj dnevnik: "Nema zla u njemu, samo mu treba dati koji šamar." Iako je Lewis bio vrlo ponosan na svoju prvu knjigu Lav vještica i ormar, Tolkien nije imao visoko mišljenje o njoj. Mislio je da su kršćanske teme i poruke bile previše jake i nije odobravao način na koji je Lewis tako snažno i očito prezentirao čitatelju kršćansku poruku. Činilo se da je Tolkien vjerovao da teologiju treba prepustiti profesionalcima. Također je bio razočaran jer se nakon preobraćenja Lewis pridružio anglikanskoj crkvi, za razliku od Tolkiena koji je pripadao katoličkoj crkvi. Ipak, unatoč njihovim razlikama, dvojica prijatelja pomogli su jedan drugome u ključnim trenutcima u njihovim književnim karijerama. Tolkien je preporučio izdavača za Lewisovo ZF djelo Out of the Silent Planet. Lewis je povoljno recenzirao Hobita u časopisu The Times, te je napisao pohvalu na koricama Gospodara prstenova kad ga je izdavač to zamolio. Čak mu se zahvalio na objavi knjige i rekao da će napraviti sve što je u njegovoj moći da osigura Tolkienovoj knjizi priznanje koje zaslužuje. Osim toga, stalno je poticao i ohrabrivao Tolkiena da nastavi pisati te je vjerovao u važnost djela kojeg je njegov prijatelj stvarao. Kad je Gospodar prstenova objavljen 1954. godine, Lewis je izjavio da predstavlja "osvajanje novog teritorija", a u pismu prijatelju napisao je da se nada da će ta knjiga "započeti novo doba."
Intelektualno, oni su žudjeli za međusobnim druženjem, ali je njihov odnos imao i emocionalnu dubinu. Povezali su se preko sličnih strahotnih iskustava u rovovima Prvog svjetskog rata. Zajedno su dijelili gubitak svojih roditelja, koji su obojica podnijeli kao djeca. Žaljenje nad prošlošću i odstupanje od suvremenosti odvelo ih je do stvaranja fantastičnih svjetova (premda su Lewisova Narnija i Tolkienovo Međuzemlje bili ispunjeni nevoljama, ratovima i nesavršenosti koliko i stvarni svijet u kojem su se nalazili). Tolkien je pomogao Lewisu da se vrati kršćanstvu, dok je Lewis ohrabrio Tolkiena da proširuje svoje pisanje fikcije. Jednog dana Tolkien je odlučio pokazati Lewisu rani nacrt onoga što je postalo kamen temeljac Međuzemlja, ljubavnu priču o Berenu i Lúthien i Lewis ga je potaknuo da nastavi pisati dalje i izrađivati svoj svemir. "Nepodmireni dug koji dugujem [Lewisu] nije bio utjecaj kao što se obično podrazumijeva, već samo ohrabrenje." napisao je Tolkien u pismu Richardu Plotzu, suosnivaču Tolkien Society of America, 1965. godine. "On je dugo bio moja jedina publika. Samo od njega sam ikada dobio ideju da moje "stvari" mogu biti više od privatnog hobija."
Unatoč njihovoj jakoj povezanosti, dvojica su se prijatelja udaljila u zadnjem desetljeću Lewisova života, a razlog za to bio je i Lewisov brak s Joy Davidman. Lewis je bio neženja većinu svog života, dok nije upoznao američku pjesnikinju i učiteljicu Joy Davidman 1952. godine. Zanimljiva činjenica jeste da je Joy bila ateist, no preobratila se na kršćanstvo i to djelomično zahvaljujući čitanju Lewisovih djela, nakon čega je započela korespondenciju s piscem. Dopisivali su se nekoliko godina, a zatim se vjenčali 1956. godine kada je Lewis imao 58 godina. Tolkien je smatrao da se Lewis nakon vjenčanja udaljio od svojih prijatelja te je on to shvatio veoma osobno. Spornim je također smatrao činjenicu da je Joy bila razvedena što se nikako nije poklapalo s Tolkienovim religijskim načelima. Lewis je bio veoma sretan u braku, no nažalost Joy je preminula od raka kostiju manje od četiri godine nakon njihova vjenčanja. Lewis je duboko tugovao za svojom suprugom te je podijelio svoje misli u knjizi Grief Observed, koristeći pseudonim N. W. Clerk. U tom djelu opisao je svoju veliku tugu i bol koje je osjećao zbog gubitka voljene supruge.
Godine 1954. Lewis se bio pridružio nastavničkom osoblju Sveučilišta u Cambridgeu kao profesor književnosti, a devet godina kasnije podnio je ostavku s nastavničkog mjesta zbog zdravstvenih problema. Preminuo je 22. studenog 1963. godine, od bolesti povezane sa zatajenjem bubrega, malo prije nego što je navršio 65 godina. Pokopan je u Oxfordu. Zanimljivo je da je na taj isti dan preminuo i još jedan velik pisac; Aldous Huxley, autor antiutopijskog romana i klasika svjetske književnosti Vrli novi svijet. No smrt obojice velikana književnosti zasjenila je ona američkog predsjednika Johna F. Kennedyja, na kojeg je taj isti dan izvršen atentat.
Lewis je u svojoj knjizi The Four Loves (inspiriran prijateljstvom s Tolkienom) na temu prijateljstva napisao:"Ono što privlači ljude da budu prijatelji jest da vide istu istinu. Oni je dijele." I to je doista vrijedilo za prijateljstvo ovo dvoje velikih pisaca. Oni su vidjeli i dijelili istu istinu, premda svatko na svoj način. Njihove su ih sličnosti u karakterima i stavovima zbližile, a sve ono oko čega su se razilazili i raspravljali nije umanjilo jačinu i dubinu njihova odnosa. Tolkien je vjerovao da njihovo prijateljstvo nadilazi vrijeme. Nakon što je njegov dugogodišnji prijatelj preminuo, bio je devastiran. "Dosad sam osjetio normalne osjećaje čovjeka moje dobi - poput starog stabla koje gubi sve svoje lišće, jednog po jednog: ovo se čini poput zamaha sjekire blizu korijena", napisao je Tolkien svojoj kćeri Priscilli četiri dana nakon Lewisove smrti. "Vrlo je tužno što smo bili razdvojeni u posljednjim godinama; ali naše vrijeme bliskog zajedništva ostalo je u sjećanju za oboje." Unatoč svim razlikama i neslaganjima, bili su tu jedan za drugog u ključnim trenutcima njihovih života i karijera, pomogavši stvoriti fantastične svjetove bez kojih bi naš svijet bio siromašniji; svjetove koji su nadišli vrijeme, baš poput njihova prijateljstva.
