- Ana Savković
William Wordsworth! Poet of Nature
Updated: Feb 13, 2021

"Why, William, on that old grey stone, Thus for the length of a half a day, Why, William, sit you thus alone, And dream your time away?"
1798. godine objavljena je zbirka Lirske balade koja je označila početak engleskog romantizma. Zbirka je nastala suradnjom pjesnika Williama Wordswortha i S. T. Coleridgea koji su, uz R. Southeya, pripadali prvom naraštaju engleskih romantičara poznatih pod nazivom Jezerski pjesnici, jer su živjeli i djelovali u jezerskom području Lake District u Engleskoj. Nastao kao odgovor klasicizmu koji je svoje uporište tražio u razumu i logici, romantizam je, sa svojim začetkom u sentimentalizmu, težio naglašavanju iracionalnog i transcendentalnog te veličanju iznimnog pojedinca i kulta prirode. Upravo po ovom zadnjem poznat je pjesnik William Wordsworth čiji ćemo život i stvaralaštvo pobliže proučiti u ovotjednom ZiNgeru koristeći se djelima Antologija pjesništva engleskog romantizma (Paljetak, L. (1996.) Antologija pjesništva engleskog romantizma, Zagreb: Konzor) i Selected Poems (Wordsworth, W. (1954.) Selected Poems, Beograd: Znanje).
William Wordsworth (7. travnja 1770. - 23. travnja 1850.) bio je engleski pjesnik i glavni predstavnik pjesnika jezerske škole. Njegove najpoznatije pjesme, u kojima slavi i naglašava svoju neraskidivu povezanost s prirodom, su Stihovi napisani nekoliko milja iznad opatije Tintern, Oda nagovještajima besmrtnosti, Preludij i Sunovrati koja se smatra klasikom engleske romantične poezije. Bio je poeta laureatus od 1843. godine sve do svoje smrti, 23. travnja 1850. godine.
Rođen je u Cockermouthu, a djetinjstvo je proveo pod skrbi rođaka u Lake Districtu jer je u ranoj dobio ostao bez oboje roditelja. Odrastanje u jezerskom području, kojem je ostao vjeran do kraja života, ostavilo je dubok utisak na pjesnika te obilježilo njegov život i poeziju. Pohađao je školu u Penrithu gdje je upoznao i sprijateljio se s Mary Hutchinson, koja mu je kasnije postala supruga. Nakon školovanja na sveučilištu Cambridge, poput pravog romantičnog pustolovnog junaka, krenuo je na putovanje po Švicarskoj i Italiji, a 1791. godine zatekao se u Francuskoj, koja je već bila u središtu revolucije. Nakon početnog zanosa, Wordsworth je ubrzo postao razočaran pokretom te se do kraja života držao konzervativnijih stavova.
U Orleansu je upoznao Marie-Anne Vallon s kojom je dobio kćer Carolyn, no mladi par se nije uspio vjenčati, kontroverzna činjenica koju je Wordsworth vješto skrivao od svojih poznanika i sugrađana. Nakon povratka iz Francuske pjesnik je sa svojom sestrom Dorothy (koja je i sama bila pjesnikinja) putovao po Engleskoj, a u Walesu je napisao jednu od svojih najpoznatijih pjesama; Stihovi napisani nekoliko milja iznad opatije Tintern u kojoj je opisao duboku povezanost romantičara s prirodom. Priroda je za njih "prijateljska, naklonjena im sila, ali je ona istodobno i krajnje oprečna" (Luko Paljetak) sila s kojom se bore, kojoj se pokoravaju i kojoj se dive.
"[...] Ja naučih/ Prirodu gledat ne kao u doba/ Nepromišljene mladosti; već često/ Slušajuć tihu tužnu glazbu ljudstva,/ Ni grubi niti oštru, premda moćnu/ Da kazni i da pokori, oćutjeh/ Pojavu što uzbuđuje me srećom/ Preuzvišenih misli, osjet divan/ Nečega što je utkano još dublje,/ Čemu stan sjaj je zalazećih sunca,/ Ocean kružni i taj živi zrak,/ I plavo nebo i sam ljudski um;/ Gibanje i duh koji pokreće/ Sva umna bića, predmete svih misli./ I struji kroz sve stvari."
U to vrijeme upoznao je Coleridgea te su dvojica muškaraca ubrzo postali nerazdvojni, a njihova je suradnja urodila zbirkom Lirske balade za koju je Wordsworth napisao Predgovor koji se smatra neslužbenim manifestom engleskog romantizma:
"The principal object, then, proposed in these Poems was to choose incidents and situations from common life, and to relate or describe them, throughout, as far as was possible in a selection of language really used by men, and, at the same time, to throw over them a certain colouring of imagination, whereby ordinary things should be presented to the mind in an unusual aspect; and, further, and above all, to make these incidents and situations interesting by tracing in them, truly though not ostentatiously, the primary laws of our nature: chiefly, as far as regards the manner in which we associate ideas in a state of excitement. Humble and rustic life was generally chosen, because, in that condition, the essential passions of the heart find a better soil in which they can attain their maturity, are less under restraint, and speak a plainer and more emphatic language; because in that condition of life our elementary feelings coexist in a state of greater simplicity, and, consequently, may be more accurately contemplated, and more forcibly communicated; because the manners of rural life germinate from those elementary feelings, and, from the necessary character of rural occupations, are more easily comprehended, and are more durable; and, lastly, because in that condition the passions of men are incorporated with the beautiful and permanent forms of nature. " Nakon putovanja u Njemačku, za vrijeme kojeg su nastale Pjesme o Lucy (četiri od pet pjesama iz serije kasnije su objavljene u drugom izdanju Lirskih balada), Wordsworth se trajno nastanio u Lake Districtu sa suprugom Mary Hutchinson, s kojom se vjenčao po povratku iz Francuske, 1802. godine te su imali petero djece. Nakon Wordsworthove smrti, 23. travnja 1850. godine od pleuritisa (upala plućne maramice), Mary je objavila njegovu glasovitu autobiografsku poemu Preludij (The Prelude) koja se smatra pjesnikovim magnum opusom i u kojoj opisuje svoju interakciju s prirodom:
"There hung a darkness, call it solitude Or blank desertion. No familiar shapes Remained, no pleasant images of trees, Of sea or sky, no colours of green fields; But huge and mighty forms, that do not live Like living men moved slowly trough the mind By day, and were a trouble to my dreams."
Jedna od njegovih najpoznatijih pjesama je i Oda nagovještajima besmrtnosti u kojoj pjesnik izražava svoje intuitivno shvaćanje životnih procesa koji se odražavaju u samoj prirodi:
"Rođenje nam je zaborav i san, Zvijezda života našeg, Duša meka, Drugdje imade stan, Dolazi iz daleka; Zaboravljeni posve nismo, I niti posve nagi mi smo, Već prateć oblak slave stižemo iz svog Doma, a to je Bog: Djetinjstvo naše ovito je nebom."
Nakon Wordswortha i Jezerskih pjesnika, pojavila se druga generacija romantičara (tzv. Demonski pjesnici) kojoj pripadaju G. G. Byron, P. B. Shelley i John Keats (o pjesniku možete pročitati više u Zingeru na linku: https://www.zvonainari.hr/single-post/2018/11/02/Weekly-ZiNgers-Izme%C4%91u-neba-i-zemlje) čijom je smrću 23. veljače 1821. godine ujedno započela i smrt engleskog i europskog romantizma. Shelleyeva poema Wordsworth svojevrstan je hommage slavnom pjesniku, ali i pokušaj mladog romantičara da preuzme ulogu novog vođe pokreta:
Plako si znajuć. Prirode poeto, Da što je prošlo ne može se vratit: Djetinjstvo, mladost, prijateljstvo sveto I ljubav, kao san, i stoga si patit Morao. I ja! Ipak jedan ja Gubitak znam, ko i ti, al' ja plačem. Bio si zvijezda samotna što sja Nad krhkom barkom u vjetru sve jačem; Nalik na zaklon stjenovit s visine Gledo si mnoštvo koje slijepo gine; U časnoj bijedi dizao si svetu Pjesmu slobodi i istini, - kada Prestao s tim si, zapadoh u sjetu Stog što si bio nisi sada.
Za romantičare poput Wordswortha priroda je bila produžetak njihova bića, a vizija koja je dočarana u djelima ovih pjesnika savršeno je utjelovljena na slici Lutalica iznad mora magle, romantičnog slikara Caspara Davida Friedricha. Na poznatoj slici vidimo romantičnog heroja kako gleda u daljinu i u svoju budućnost koja je, poput planina pred njim, prekrivena maglom i neizvjesnošću. Slika nagoviješta unutarnje nemire i nesklad koji su romantičari osjećali i koji su pokušali odagnati okretanjem prirodi u kojoj su tražili odgovore i mir prijeko potreban tankoćutnim stvorenjima poput njih. Wordsworth nije bio pošteđen tih nespokojnih osjećanja, a engleski krajolik, sa svojim brežuljcima, jezerima i tajnovitim šumama pružio je sve što je jedan romantičar poput njega mogao tražiti: beskonačan sklad i božansku inspiraciju. Kontemplacija u prirodi Wordswortha je dovela do spoznaje da čovjek i priroda zrcale jedno drugo te čine savršenu cjelinu.
"Think you, 'mid all this mighty sum Of things for ever speaking, That nothing of itself will come, But we must still be seeking?
—Then ask not wherefore, here, alone, Conversing as I may, I sit upon this old grey stone, And dream my time away."