Weekly ZiNgers! The World Below

April 19, 2019

 

"I am not like you... If you knew my thoughts; the dreams that absorb me; and the fiery imaginations that at times eat me up..."

 

Orkanski visovi, Jane Eyre, Agnes Grey... slavne sestre Brontë, Charlotte, Emily i Anne, bile su talentirane književnice koje su proizvele neka od najpoznatijih i najupečatljivijih svjetskih djela. No kako je sve počelo i odakle sestrama toliki književni talent? Jesu li ga naslijedile od svog oca koji je bio objavljivani autor, ili od majke koja je i sama imala književne aspiracije i ohrabrivala svoju djecu da čitaju? U kojoj je mjeri njihovo stvaralaštvo oblikovala okolina u kojoj su odrastale? Hladne, močvarne i maglovite vrištine ostavile su sestre odsječene od svijeta pa su, da se zabave, počele pisati i godinama potajno stvarale i nadograđivale svoje fiktivne svjetove. U ovotjednom ćemo ZiNgeru, povodom Charlottina rođendana, proučiti živote ovih slavnih književnica i pokušati naći odgovore na neka od navedenih pitanja koristeći se djelom The Brontës and their world autorice Phyllis Bentley.
 
Njihov otac, Patrick Brunty bio je dijete siromašnih i gotovo nepismenih roditelja te je samo zahvaljujući nevjerojatnoj upornosti i predanosti uspio nadići svoje skromno podrijetlo. Još je kao dijete sam sebe naučio čitati te je dobio stipendiju za St. Johns College, Cambridge koji je potom završio bez dugova, a za vrijeme studija čak je slao novac svojim siromašnim roditeljima. Ne zna se je li samostalno odlučio promijeniti prezime iz Brunty u Brontë ili je to bila greška pri upisu na koledž, ali je od tada pa nadalje bio Patrick Brontë. Nakon diplomiranja se zaredio i preselio u West Riding of Yorkshire. Tamo je upoznao urednu, obrazovanu i visoko inteligentnu gospođicu Mariu Branwell koja mu je ubrzo postala suprugom. Za razliku od Patricka, Maria je potjecala iz imućne obitelji. Njen otac bio je uspješan trgovac, no u trenutku kad je upoznala Patricka bila je siroče i na skrbi kod svojih rođaka. Prve su na svijet došle Maria i Elizabeth, potom Charlotte, a godinu dana nakon nje na svijet je došao sin jedinac Patrick Branwell. Nakon rođenja zadnje dvije kćeri Emily i Anne, obitelj se preselila u Haworth, gdje je godinu dana nakon Anneina rođenja gospođa Maria preminula od raka. Njena sestra Elizabeth Branwell došla se brinuti o djeci i od tada pa nadalje postala dio njihovih života i kućanstva. Djeca su voljela svoju tetu, ali nisu osjećali preveliku privrženost prema njoj te su se okrenuli jedni drugima.

 

I Patrick i Maria imali su književne težnje što je ostavila znatan utjecaj na njihovu djecu koja su od rane dobi gledali očeve knjige na policama knjižara i divili im se. Par je poticao svoju djecu da čitaju, a činjenica da je njihov otac bio objavljivani autor ohrabrila ih je da se i sami okušaju u spisateljskim vodama već u ranoj dobi.

 

"... the highest stimulus, as well as the liveliest pleasure we had known from childhood upwards, lay in attempts at literary composition"  Charlotte Brontë

 

Haworth je ključan za razumijevanje stvaralaštva sestara Brontë. U njihovo vrijeme Haworth je bilo malo selašce, odsječeno od svijeta i bez željezničke pruge, a jedini način na koji se moglo putovati iz sela je bilo pješice ili unajmljivanjem kočije (pod uvjetom da se to može priuštiti). Dovoljan je samo jedan pogleda na okolinu u kojoj su sestre odrasle i postaje jasno odakle Emily inspiracija za Orkanske visove. Male kamene kućice, udaljena brda, usamljena crkva i groblje, sivo nebo i neizbježne vrištine dokle god pogled seže, sve to čitatelju zvuči jako poznato. Njihov svijet bio je zatvoren i izoliran od vanjskih utjecaja stoga je sve u njihovoj okolini neizbježno moralo poslužiti kao izvor inspiracije. Odrastanje u vrištinama razbudilo je u sestrama snažnu želju za slobodom, ali je i potenciralo njihovu usamljenost. 

 

"My sister Emily loved the moors... They were far more to her than a mere spectacle; they were what she lived in and by, as much as the wild birds, their tenants, or the heather, their produce... She found in the bleak solitude many and dear delights; and not the least and best loved was - liberty."  Charlotte Brontë

 

Na oblikovanje njihovih karaktera utjecalo je i keltsko nasljeđe koje je najsnažnije došlo do izražaja u Charlotteinoj ekstrovertiranosti i strastvenosti. Svoj trag na sestrama ostavilo je i odrastanje u Yorkshireu, među ljudima koji su bili praktični i rezervirani u iskazivanju svojih osjećaja; osobine koje je su jasno vidljive kod suzdržane Emily. Kad je u pitanju Anne ono što je ostavilo snažan utisak na nju bilo je mnogo bliže doma. Najmlađa sestra bila je poznata kao rezignirana i pobožna osoba; kvalitete koje je nesumnjivo naslijedila od svoje majke. 

 

Najstarije sestre Mary i Elizabeth počele su pohađati privatnu školu Cowan Bridge, a ono što je gospodinu Patricku isprva izgledalo kao dar s neba, s obzirom na povoljnu školarinu i činjenicu da je imao šestero djece koje je trebalo obrazovati, pokazalo se fatalnim. Uvjeti u školi bili su nepovoljni i na trenutke neizdrživi, a odgajatelji zastrašujuće strogi i pomalo okrutni u svojim metodama. Mlade djevojke bile su stalno izložene hladnoći, prehrana im je bila oskudna te su se sestre uskoro razboljele i preminule od tuberkuloze. Charlotte je kasnije svoje osjećaje o tim potresnim događajima i lošim uvjetima koji su doveli do njih izrazila u svojoj knjizi Jane Eyre

 

"Mr. Brocklehurst, I believe I intimated in the letter which I wrote to you three weeks ago, that this little girl has not quite the character and disposition I could wish: should you admit her into Lowood school, I should be glad if the superintendent and teachers were requested to keep a strict eye on her, and above all, to guard against her worst fault, a tendency toward deceit."

 

Godine koje su sestre i brat proveli skupa predstavljale su iznimno važan period u njihovim životima. Izolirani od svijeta i bez vršnjaka za druženje, većinu su svog vremena provodili skupa što je bitno utjecalo ne samo na formiranje njihovih ličnosti, već i na njihovo stvaralaštvo. Naime sestre i Branwell počeli su pisati skupa i uskoro su stvorili svoja kraljevstva koja su nazvali Angria i Gondal. Charlotte je njihov skriveni svijet zvala "the world below" i trudila se zadržati ga tajnim. Bila je to zabava i razbibriga za sestre i brata, ali i svojevrsna vježba za budućnost. Napokon su pronašli kanal kroz koji će izraziti sve svoje sanjarije i potisnute želje. Kraljevi, princeze, pirati, zabranjene ljubavi.. njihov fiktivni svijet s mnogobrojnim likovima i uzbudljivim zapletima predstavljao je zajednički bijeg, a kroz daljnje pisanje su do izražaja došle i različitosti u njihovim karakterima. Charlotte je očekivano preuzela brigu za romanse u kraljevstvu, Branwell za ratove, a Emily i Anne su napustile Angriu i osnovale Gondal koji je imao snažnu kraljicu i klimu poput one u Haworthu. Charlotteina pasioniranost, Emilyna snažna želja za slobodom, Anneina rezerviranost, Branwellova razmetljivost i sklonost izmišljanju... sve se to odražavalo u njihovim pričama te su u ranoj dobi pokazali impresivnu spisateljsku vještinu. 

 

Nakon što se gospodin Patrick razbolio počeo je ozbiljno brinuti za budućnost svoje djece te je odlučio poslati Charlotte u privatnu školu Roe Head. Tamo je stekla doživotna prijateljstva s dvije djevojke, Ellen Nussey i Mary Taylor. Ellen je sačuvala sva pisma koje joj je Charlotte pisala i time pružila koristan uvid u um mlade spisateljice. Mary je opisala kako je Charlotte, kratkovidna, malena rasta i u staroj odjeći ostavila slab prvi dojam na ostale učenice. No uskoro je promijenila mišljenje okoline zahvaljujući svom zavidnom znanju o poeziji, slikarstvu, glazbi i kiparstvu te je bila vrlo uspješna u školi. Nakon što se vratila kući predano se posvetila svijetu Angrie te ga počela nadograđivati zahvaljujući novim znanjima koje je stekla u školi.

 

Život je nastavio teći svojim tokom; Emily je također počela pohađati školu Roe Head, no njoj nije odgovarao gubitak slobode te je na njeno mjesto uskoro došla Anne. Charlotte je, da bi zaradila novac za obitelj, prihvatila posao učiteljice u istoj školi, ali ju je taj posao činio jako nesretnom. Anne se s vremenom razboljela te je Charlotte, sjetivši se tragičnih smrti svojih sestara, počela strahovati, ali je Anne napustila školu prije nego što se njeno stanje pogoršalo. Emily se u međuvremenu zaposlila kao guvernata, a Branwell se ozbiljnije okušao u slikarstvu, no to je završilo neuspješno unatoč njegovom talentu. Charlotte je odbila dva prosca, a povučena Anne se nesretno zaljubila, no čini se da je to prošlo nezamijećeno.  

 

"Yes, thou art gone! and never more
 Thy sunny smile shall gladen me...
 The lightest heart that I have known,
 The kindest I shall ever know."

 

Na Charlotteinu inicijativu, Emily i ona otputovale su u školu u Brusselsu gdje je Charlotte razvila snažne osjećaje za svog učitelja, Constantina Hegera, čega su on i njegova supruga itekako bili svjesni. Njeno se znanje poboljšalo i proširilo tijekom školovanja, ali je Charlotte bila neutješna zbog nesretne ljubavi te je učitelju pisala pisma tijekom dužeg perioda. Po svemu sudeći, čini se da gospodin Heger na kraju mudro prekinuo svu komunikaciju između njih.

 

"To forbid me to write to you, to refuse to answer me, would be to tear from me my only joy on earth... When day by day I await a letter, and when day by day disappointment comes... I lose appetite and sleep - I pine away."

 

Nakon što se vratila kući, Haworth joj se činio kao najusamljenije i najzabačenije mjesto na svijetu. Počela je razmišljati o osnivanju škole za mlade djevojke, no ta se ideja nikad nije realizirala. Umjesto toga je jednog dana naišla na bilježnicu ispunjenu Emilynim pjesmama te ostala zadivljena i zapanjena sestrinim pjesničkim umijećem.  Pokušala ju je uvjeriti da objave pjesme, ali Emily se isprva protivila toj ideji. Naposljetku je pristala objaviti svezak s pjesmama svih triju sestara pod pseudonimima Currer, Ellis i Acton Bell. Emily je godinama pisala pjesme, između ostalog i o Gondalu, a Charlotte je smatrala da sestrino pjesničko umijeće uvelike nadilazi njeno: "All of it merits to be known, are the poems of Ellis Bell." 
 
The night is darkening round me,
The wild winds coldly blow ;
But a tyrant spell has bound me,
And I cannot, cannot go. 

 

The giant trees are bending
Their bare boughs weighed with snow ;
The storm is fast descending,
And yet I cannot go. 

 

Clouds beyond clouds above me,
Wastes beyond wastes below ;
But nothing drear can move me :
I will not, cannot go. 

 

Uslijedile su objave djela Agnes Grey, Orkanski visovi i Jane Eyre te su sestre postale uspješne autorice u relativno kratkom roku. No njihovu su sreću zasjenile tragedije koje su uslijedile, Branwell je iznenada preminuo od tuberkuloze, dodatno pogoršane njegovim alkoholizmom. Emily se razboljela na bratovom sprovodu te odbijala posjetiti liječnika i uzimati lijekove. Preminula je 19. prosinca 1848. godine. Nedugo nakon njene smrti i Anne se razboljela te je, unatoč činjenici da je postupila upravo suprotno od svoje sestre te posjetila liječnika i poslušala njegove savjete, preminula 28. svibnja 1849. godine. Charlotte je bila shrvana ovim događajima čemu svjedoči njena pjesma On The Death Of Anne Brontë:


THERE 's little joy in life for me,
And little terror in the grave;
I 've lived the parting hour to see
Of one I would have died to save.

 

Calmly to watch the failing breath,
Wishing each sigh might be the last;
Longing to see the shade of death
O'er those belovèd features cast.

 

The cloud, the stillness that must part
The darling of my life from me;
And then to thank God from my heart,
To thank Him well and fervently ;

 

Although I knew that we had lost
The hope and glory of our life;
And now, benighted, tempest-tossed,
Must bear alone the weary strife. 

 

Sljedećih godina njen je život bio čudna mješavina usamljenosti u Haworthu i raznovrsnih društvenih događanja u Londonu. Upoznala je gospođu Elizabeth Gaskell, ženu istaknutog unitarističkog propovjednika koja je i sama bila književnica i u njoj pronašla vjernu prijateljicu. Nastavila je pisati te prihvatila prosidbu Arthura Bella Nichollsa, na žalost svog oca koji se protivio zarukama i braku zbog društvenih razlika između para. Charlotte je pisala Ellen o svojim zarukama:

 

"In fact, dear Ellen, I am engaged... I am still very calm, very inexpectant. What I taste of happiness is of the soberest order. I trust to love my husband - I am grateful for his tender love to me. I believe him to be affectionate, a conscientious, a high principled man; and if, with all this, I should yield to regrets, that fine talents, congenial taste and thoughts are not added, it seems to me I should be most presumptuous and thankless. Providence offers me this destiny. Doubtless then it is the best for me."

 

Charlotte je zatrudnjela ubrzo nakon vjenčanja, no nažalost nije doživjela kraj trudnoće. Preminula je 31. ožujka 1855. godine, od dehidracije i iscrpljenosti uslijed povraćanja uzrokovanog jakim jutarnjim mučninama.

 

Brontë sestre predstavljale su jedinstvenu pojavu u svijetu književnosti, svaka talentirana i posebna na svoj način, svojim su pisanjem unijele dašak promjene i utjecale na generacije pisaca koji su uslijedile. Njihovo stvaralaštvo bilo je u sinkronicitetu s njihovim privatnim životima, a svoju su darovitost i maštovitost iskazale u ranoj dobi stvaranjem fantastičnih svjetova i priča. Poput mnogih pisaca prije i nakon njih, sestre su crpile svoju inspiraciju iz okoline koja im je služila kao polazišna točka, ali i koja ih je oblikovala do te mjere da su postale oličenje svega što je ona predstavljala. Neustrašive i slobodoljubljive sestre Brontë hrabro su kročile kroz ćudljive vrištine i utirale vlastiti put u velikom i nepoznatom svijetu.

 

No coward soul is mine,
No trembler in the world,s storm-troubled sphere:
I see Heaven's glories shine,
And Faith shines equal arming me from Fear. 

 

O God within my breast.
Almighty ever-present Deity!
Life , that in me has rest,
As I Undying Life, have power in thee! 

 

Vain are the thousand creeds
That move men's hearts, unutterably vain;
Worthless as withered weeds,
Or idlest froth amid the boundless main, 

 

To waken doubt in one
Holding so fast by Thy infinity;
So surely anchored on
The steadfast rock of Immortality. 

 

With wide-embracing love
Thy Spirit animates eternal years,
Pervades and broods above,
Changes, sustains, dissolves, creates, and rears. 

 

Though Earth and moon were gone,
And suns and universes ceased to be,
And Thou wert left alone,
Every Existence would exist in thee. 

 

There is not room for Death,
Nor atom that his might could render void:
Since thou art Being and Breath,
And what thou art may never be destroyed. 

 

Share on Facebook
Share on Twitter
Please reload

ZiN Daily is published by ZVONA i NARI, Cultural Production Cooperative

Vrčevan 32, 52204 Ližnjan, Istria, Croatia

OIB 73342230946

ISSN 2459-9379

Editors: Natalija Grgorinić, Ljubomir Grgorinić Rađen & Ognjen Rađen

 

Copyright © 2017-2018, ZVONA i NARI, Cultural Production Cooperative

The rights to all content presented at www.zvonainari.hr belong to its respective authors.

Any further reproduction or dissemination of this content is prohibited without a written consent from its authors. 
All Rights Reserved.

The image of Quasimodo is by French artist Louis Steinheil, which appeared in  the 1844 edition of Victor Hugo's "Notre-Dame de Paris" published by Perrotin of Paris.

ZVONA i NARI

are supported by:

ZVONA i NARI - Library & Literary Retreat - Vrčevan 32, 52204 Ližnjan, Croatia - + 385 99 232 7926 - zvonainari@gmail.com - (c) 2011.-2018.