Hibrid: Marko Raguž

May 20, 2019

 

 

Marko Raguž: "Rođen je 1986. godine u Sarajevu. Magistrirao komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Književnu kritiku i eseje objavljivao u sljedećim časopisima: Novi Izraz (Sarajevo), Sarajevske sveske (Sarajevo), Motrišta (Mostar), Zeničke sveske (Zenica), Hrvatski narodni godišnjak 2007, 2008, 2009 (Sarajevo), Odjek (Sarajevo), Beton (Beograd), Sic! (Sarajevo), Zarez (Zagreb). Učestvovao u osnivanju i afirmaciji književnog časopisa Sic! i pjesničke trupe Diogenes Poetes. Društvene komentare objavljivao u bosanskohercegovačkom dnevnom listu Oslobođenje (podlistak Karike), Blin Magazinu, na portalu Radio Sarajeva, te na portalima za kulturu Kul.ba (Sarajevo), Književnost.org (Mostar) i Booksa (Zagreb). Participirao u projektu Invent / Tura (projekat je nastao u saradnji Mostarskog teatra mladih i Protoka – centra za vizuelne komunikacije u Banja Luci), kao i u regionalnom projektu Criticize This! (projekat je nastao u saradnji Kulturtregera i Kurziva iz Zagreba, Betona iz Beograda, i Plime iz Ulcinja). Piše prozu, poeziju, eseje i kritike. Autor je jednog romana, jedne zbirke priča i dvije knjige eseja. Pomalo prevodi s njemačkog jezika. Tekstovi su mu prevedeni na engleski i njemački jezik."

 

 

 

 

 

 

 

NORTHERN LIGHTS

 

Geografski sistemi – sve te mape, mreže za orijentaciju – pale su na zemlju.

One više ne služe ničemu.

Sjever i Jug – samo su oznake na kompasu.

Konture Svijeta se moraju iznova otkriti i izmjeriti – Svijet ponovo

– mora biti otkriven.

Geografska otkrića se sa svakom generacijom

– ponovo događaju.

Stvaranje Svijeta se ponavlja u svakom novorođenom djetetu.

A ovdje – na južnim bedemima Svijeta

– na vratima prema Orijentu, na Granici sa Mediteranom i Afrikom

Stvarnost se izlila u kalup ljudske istorije

– prije tako mnogo vijekova.

Naš duh se oblikuje po već utvrđenim shemama – što je prokletstvo.

Mi nismo rođeni na obalama otvorenog mora

– na Okeanu

Već samo u jednom zalivu – da bi iz Jadranskog mora

– ispovili na Okean

Potrebno je proći čitav jedan labirint

– morskih puteva.

To je odraženo i na gradove ovog podneblja.

Oni su baš poput jednog labirinta – kad prođemo sve prepreke

– nađemo se ponovo na početku.

Izlaz postoji, ali on je tako uzak – kao iglene uši – i samo se rijetki provuku.

Da bi plovili otvorenim morem – moramo pratiti signalizaciju

– Svjetionika

Moramo poznavati komunikacijske sisteme i metode orijentacije.

A kad novembarska magla padne na Okean

– kad stvarnost dođe u stanje sužavanja – i kad se nebo spusti i stegne zemlju

Tada svi sistemi – sva pravila – padaju u vodu.

Brodovi izranjaju iz magle kao utvare, i ponovo nestaju – dok na pramcu

– tinja usamljeni – Reflektor.

Svjetionici nam ne mogu uvijek pomoći.

Nekad sasvim sami moramo pronalaziti staze kroz labirint – jer Svemir

– je jedan Labirint

U kojem vlada komunikacijska entropija.

A putanja Zemlje je samo prividno stabilna – nema čvrstu tačku

– osim privlačne snage Svjetlosti.

A samo je pitanje vremena kad ćemo se otisnuti na konačno putovanje

– kroz galaktičke labirinte – prema drugoj obali.

Sve to prolazi kroz moju Svijest dok sjedim na molu

– ovog južnog mora – i dok posmatram

– čelične brodove, koji se ljackaju u pristaništu – nagrižene rđom.

Već sutra će oni napustiti luku – i zaploviti prema sjevernim morima.

Novembarsko Sunce je varljivo

– i zlokobno.

Usamljeni galeb pušta krik iznad luke – i nestaje u Svjetlosti.

A na luke na sjevernim obodima kontinenta

– već pada hladna magla.

Prve sante leda se otkidaju od Sjevernog pola – i foke rone kroz rupe

– na ledu – u potrazi za plijenom.

Čežnja za Sjevernim Svjetlima – za hladnim i sivim nebom – i maglom

– koja sužava Stvarnost.

Prve kišne kapi se pretvaraju u ledene iglice – i pločnici su klizavi – i mrznu.

Nuklearne podmornice – sa reaktorima – na atomsku energiju

– govore da je Atomsko doba na vrhuncu.

A prvi ledolomci napuštaju luke – dok je Sunce u Novembru

– razliveno u magli – kao žar ispod pepela.

 

 

 

 

H I B R I D

 

Grad nastaje kolizijom i organskim sjedinjenjem različitih elemenata

– on je, jednostavno govoreći, hibridne prirode.

Grad je betonski cvijet – ponikao na tlu planete – i on mora

– osvijestiti – svoj odnos prema Stvarnosti.

Pravo na slobodno Nebo.

– Svaki Grad

– ima pravo na slobodan pogled u Beskraj i Vasionu.

Rat za teritorije podrazumijeva i rat za nebo nad nama – jer identitet

– Urasta u Beskraj.

Baš kao i čovjek – Grad posjeduje Identitet – sastavljen od slojeva

– prlazak iz jednog Ja u drugo Ja

– podrazumijeva i jedan novi pogled na Realnost.

Stvarnost u svakom gradu posjeduje specifičnu šaru, i goblen duha

– jer duh se – uvijek originalno razvija.

Želim razmišljati o pjesmi Izgubljeni – benda Hibrid

– jer sam u njoj zapazio

– probleme identiteta – koje sam i sam propatio – i prošao.

Sarajevo je tlo – polje na kojem se odvija priča.

Grad je jedan betonski labirint – jedan sistem i mreža toponima – i čovjek

– tetovira vlastiti duh u tu betonsku Realnost.

Kratki film – video za pjesmu Izgubljeni – prati jednu djevojčicu

– koja luta Gradom

– i otkriva šavove Stvarnosti – u kojoj se obrela.

Po mnogo čemu ona podjeća na Alisu u zemlji Čudesa – djevojčica koja samo sluti

– punu fantazmagoriju Realnosti.

Geografija Grada – u kojem smo rođeni – prvi je labirint – koji moramo savladati

– prije prelaska – u novi labirint.

Stvarnost kao jedna mreža koja posjeduje pukotine

– u koje se uliva – Iracionalno.

Kultura je štit – jedan bezuspješan pokušaj – osmišljavanja Realnosti

– i kad izađemo izvan okvira Jezika

– i Kulture, pred nama se otvaraju pustinje – koje ne možemo – osmisliti.

Djevojčica iz pjesme – kao da je prvi put

– izašla iz roditljeskog doma

– i kao da se našla u prostoru – kojeg ne poznaje – sa zakonitostima

– orijentacije, koje još nije naučila.

Sasvim jasno, jedna životna faza, koju svi prolazimo.

A prelazak iz jednog Labirinta – u drugi Labirint – podrazumijeva

– i mogućnost – posmatranja onih koji tek ulaze

– u labirint – iz kojeg smo izašli – riječ je o sistemima opservacije

– o različitim durbinima – i opservatorijama

Iz kojih posmatramo Realnost.

Lutanje te djevojčice ulicama Sarajeva – identično je mom vlastitom

– Lutanju – samo jednu deceniju ranije.

Svaki toponim, svaki podzemni hodnik, svaka ulica, svaki grafit – i igralište

– prepoznajem, jer sam i sam utisnut – u identični

– simbolički sistem – Prostora – i Grada.

Vakuum odsustva smisla – i jedna mladost suočena sa podmuklim djelovanjem

– Zla, i Nasilja – koje je u Sarajevu snažno.

A to je cijena kretanja zonom podzemlja – tom sivom zonom

– Granicom, na kojoj udišemo

– Realnost – drugih Sfera – ali koja je izložena, i vrlo osjetljiva.

S druge strane, lijepo je zapaziti da rock and roll – urbani i subkulturni

– život – alternativnog Sarajeva

– onog koji živi ispod površine, u podrumima grada

– zapravo je priča – koja ima svoj nastavak.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Share on Facebook
Share on Twitter
Please reload

ZiN Daily is published by ZVONA i NARI, Cultural Production Cooperative

Vrčevan 32, 52204 Ližnjan, Istria, Croatia

OIB 73342230946

ISSN 2459-9379

Editors: Natalija Grgorinić, Ljubomir Grgorinić Rađen & Ognjen Rađen

 

Copyright © 2017-2018, ZVONA i NARI, Cultural Production Cooperative

The rights to all content presented at www.zvonainari.hr belong to its respective authors.

Any further reproduction or dissemination of this content is prohibited without a written consent from its authors. 
All Rights Reserved.

The image of Quasimodo is by French artist Louis Steinheil, which appeared in  the 1844 edition of Victor Hugo's "Notre-Dame de Paris" published by Perrotin of Paris.

ZVONA i NARI

are supported by:

ZVONA i NARI - Library & Literary Retreat - Vrčevan 32, 52204 Ližnjan, Croatia - + 385 99 232 7926 - zvonainari@gmail.com - (c) 2011.-2018.