Weekly ZiNgers! The Blessed Damozel / Sonnets of Farewell

May 10, 2019

 

Not in thy body is thy life at all 
But in this lady's lips and hands and eyes; 
Through these she yields thee life that vivifies 
What else were sorrow's servant and death's thrall. 

 

Prerafaeliti ili Bratstvo prerafaelita bilo je udruženje slikara osnovano 1848. godine koje je imalo velik utjecaj na viktorijansku umjetnost. Pripadnici pokreta bili su poznati po tome što su raskinuli s tradicionalnim vrijednostima njihova doba te su, u želji da unesu nove ideje, slikali ravno iz prirode, a iskazivali su i izraženu sklonost prema srednjovjekovnoj umjetnosti i vrijednostima. Nadahnuće su također tražili i u Bibliji, klasičnoj mitologiji, legendama, povijesti i poeziji, a po potonjem najpoznatiji je bio slikar, pjesnik i jedan od osnivača pokreta, Dante Gabriel Rossetti. Rossetti je, osim po svom slikarskom umijeću, ostao zapamćen i po svojim pjesničkim vještinama koje su dolazile do izražaja u njegovim izuzetnim sonetima. U ovotjednom ćemo ZiNgeru podrobnije proučiti život i stvaralaštvo ovog umjetnika koji se kroz svoj pionirski i inovativni rad trudio naglasiti simbiotsku povezanost slikarstva i književnosti.

 

Dante Gabriel Rossetti (12. svibnja 1828. - 9. travnja 1882.) bio je engleski slikar, pjesnik, dramatičar i prevoditelj. Za razumijevanje Rossettijeve umjetnosti ključno je shvaćanje srodnosti njegovih slika s poezijom koju je stvarao. Rossettiju je to dvoje bilo nerazdvojno i međuovisno, baš poput njegova odnosa s muzom i vječnom inspiracijom Jane Morris. Rossettijeve slike mogu se tumačiti kao "književnost na platnu", a toj tezi u prilog ide činjenica da su često bile popraćene pjesmama bez kojih je njihovo tumačenje bilo nepotpuno te su skupa činili koncipiranu cjelinu.

 

Potekao je iz izuzetno nadarene obitelji. Njegov otac, Gabriel Rossetti bio je talijanski pjesnik koji je prognan iz Napulja zbog pisanja politički angažirane poezije. Rossettijeva starija sestra Maria bila je autorica djela A Shadow of Dante, njegov brat William Michael bio je urednik i spisatelj, a najmlađa sestra Christina Georgina, poznata i utjecajna pjesnikinja. Za Rossettijev uspjeh te uspjeh njegovih sestara i brata zasigurno je bila zaslužna i njihova majka, Frances Mary Lavinia, guvernata koja je pridavala veliku pažnju obrazovanju svoje djece.

 

Već kao dijete Rossetti je pokazao jednako snažan interes i za slikarstvo i za književnost. Prvotno je podučavan kod kuće i to na njemačkom jeziku, a od rane dobi čitao je Shakespearea, Bibliju, Goethea, Dickensa, Byrona... Nakon školovanja u King s College školi postao je naučnik slavnog engleskog slikara Forda Madoxa Browna s kojim je ostao prijatelj do kraja života. Nastavio je čitati poeziju a pogotovo pjesnike kao što su Blake, Keats, Coleridge, Poe, Shelley, Browning, Tennyson... te prevodio njemačke i talijanske srednjovjekovne pjesme. U tom periodu započeo je i rad na nekim od svojih slavnih pjesama kao što su The Blessed Damozel, My Sister's Sleep, The Bride's Prelude, Ave, On Mary's Portrait, Jenny, Dante at Verona i A Last Confession.

 

The blessed damozel lean'd out
From the gold bar of Heaven;
Her eyes were deeper than the depth
Of waters still'd at even;
She had three lilies in her hand,
And the stars in her hair were seven.

 

Također je počeo pisati sonete po kojima je bio poznat i koje je s godinama usavršio. U početku je njegovo pjesništvo bilo pod utjecajem Keatsa, a u kasnijoj fazi je do izražaja došao Blakeov utjecaj kroz Rossettijevu želju za kompleksnim povezivanjem misli i osjećaja poput onih u sonetnom nizu The House of Life, djelo koje se smatra njegovim najvećim pjesničkim dostignućem. 

 

A sonnet is a moment's monument, -- 
Memorial from the Soul's eternity 
To one dead deathless hour. Look that it be, 
Whether for lustral rite or dire portent, 
Of its own arduous fulness reverent: 
Carve it in ivory or in ebony, 
As Day or Night may rule; and let Time see 
Its flowering crest impearled and orient.

 

A Sonnet is a coin: its face reveals 
The soul, -- its converse, to what Power 'tis due: -- 
Whether for tribute to the august appeals 
Of Life, or dower in Love's high retinue, 
It serve, or, 'mid the dark wharf's cavernous breath, 
In Charon's palm it pay the toll of Death. 

 

1848. godine osnovao je Bratstvo prerafaelita s Williamom Holmanom Huntom i Johnom Everettom Millaisom, umjetnicima koji su dijelili njegovu ljubav prema slikanju i poeziji, ali i kreativnu viziju i filozofiju. S vremenom su im se pridružili i drugi umjetnici i premda je pokret trajao samo desetak godina ostavio je trajan utjecaj na svijet umjetnost. Rossetti je oblikovao književne tendencije grupe te je potaknuo osnivanje periodičnog časopisa Germ u kojem je izdao neke od svojih pjesama. Inzistirao je na naglašavanju povezanosti između dvije strasti koje su zaokupljale njegov život i stvaralaštvo te je pronašao domišljat način da izrazi svoje originalne ideje i naglasi neraskidivu vezu između slikarskog umijeća i književnosti.

 

Two separate divided silences,
Which, brought together, would find loving voice;

 

U tom je periodu upoznao slikaricu i pjesnikinju Elizabeth "Lizzie" Siddal koja mu je postala muzom i suprugom. Elizabeth je bila model i ostalim prerafaelitima, između ostalog i Millaisu za možda najpoznatiju sliku prerafaelita, Ofeliju za koju je Elizabeth satima pozirala u kadi punoj vode zbog čega se na kraju i razboljela. Tijekom njihova braka Elizabeth je patila od depresije i razvila ovisnost o tinkturi opijuma, a nakon što im se kćer rodila mrtva pala je u još dublji očaj i počinila samoubojstvo uzevši preveliku dozu tinkture. Nakon njene smrti Rossetti je položio rukopis svojih pjesama u njen grob, no sedam godina kasnije požalio je tu odluku, dao je ekshumirati da bi vratio rukopis i objavio ga 1870. godine pod nazivom Poems by D. G. Rossetti. Rossetti je nakon Elizabethine smrti i sam patio od depresije te je razvio ovisnost o kloral hidratu.

 

Come back, dear Liz, and looking wise 
In that arm—chair which suits your size 
Through some fresh drawing scrape a hole. 
Your Valentine & Orson's soul 
Is sad for those two friendly eyes. 

 

Još za vrijeme zaruka s Lizzie upoznao je Jane Burden koja je u godinama koje su uslijedile postala njegova najveća inspiracija, muza i glavna tema njegovih djela. Rossetti je, od prvog dana kad je ugledao pa sve do svoje smrti, bio i ostao očaran s Jane te je stvorio mnoga prerafaelitska remek-djela dok mu je ona spokojno pozirala. Njena enigmatska pojava Rossettiju je predstavljala misterij kojim je on postao opsjednut što ga je tjeralo da je do kraja života iznova slika i veliča u svojim pjesmama.

 

Genius In Beauty 

 

Beauty like hers is genius. Not the call 
Of Homer's or of Dante's heart sublime, -- 
Not Michael's hand furrowing the zones of time, -- 
Is more with compassed mysteries musical; 
Nay, not in Spring's Summer's sweet footfall 
More gathered gifts exuberant Life bequeaths 
Than doth this sovereign face, whose love-spell breathes 
Even from its shadowed contour on the wall.

 

As many men are poets in their youth, 
But for one sweet-strung soul the wires prolong 
Even through all change the indomitable song; 
So in likewise the envenomed years, whose tooth 
Rends shallower grace with ruin void of truth, 
Upon this beauty's power shall wreak no wrong. 

 

Spletom okolnosti upravo je Rossetti upoznao Jane s njenim budućim suprugom, viktorijanskim pjesnikom Williamom Morrisom (o slavnom engleskom književniku i inovatoru pročitajte više u ZiNgeru na: https://www.zvonainari.hr/single-post/2019/03/22/Weekly-ZiNgers-The-Noble-Knight-In-Defence-of-Guenevere). Nakon što ju je ugledao u kazalištu, Rossetti je postao opsjednut s Jane te je molio da pozira za njegovu skupinu mladih slikara očaranih srednjim vijekom, viteštvom i djevama. Premda nerado, Jane je pristala te je osim Rossettiju pozirala i Williamu Morrisu koji se zaljubio u prerafaelitsku muzu i ubrzo nakon toga su uslijedile zaruke, no čini se da osjećaji ipak nisu bili obostrani. Morris i Jane su se vjenčali, dobili dvoje djece i ostali skupa do kraja života no njihov brak nije bio sretan. Jane je, po svemu sudeći, bila u ljubavnom odnosu s Rossettijem te su se čak skupa preselili u Kelmscott Manor što je shrvanog Morrisa nagnalo da se povuče u sebe i zatomi svoje osjećaje. 

 

ENTER Skald, moored in a punt, 
And jacks and tenches exeunt.   

 

Rosseti je u svojim pjesmama odao počast raznim osobama koje su ostavile snažan utisak na njega kroz život. Jedna od njih bila je i njegova sestra Christina koja je također bila članica prerafaelita i baš poput Rossettija, pod velikim utjecajem Dantea Alighierija (Rossetti, kojeg je obitelj nazvala Gabriel Charles Dante, stavljao je ime Dante na prvo mjesto u čast talijanskom pjesniku). Christina je bila slavna i cijenjena pjesnikinja, a Rosseti je sa svojim stihovima pokušao dočarati njen snažan i borben duh koji je najviše dolazio do izražaja kroz njen društveni angažman. 
 
THERE'S a female bard, grim as a fakier, 
Who daily grows shakier and shakier. 

 

Rosseti je smatran "ocem prerafaelita" te je u velikoj mjeri oblikovao ono što su članovi grupe stvarali, čitali i čemu su težili tako da je njegovo divljenje prema pjesniku i slikaru Williamu Blakeu utjecalo i na ostale članove. Čitanje Blakea ostavilo je snažan utisak na Rossettija koji je bio opčinjen njegovim pjesničkim misticizmom, ali i odvažnim stavovima prema slikarstvu koje je objeručke prigrlio. Kupio je njegove bilješke poznate kao The Notebook (kasnije kao The Rossetti Manuscript) te ih je dao na uvid pjesniku Algernonu Swinburnesu i književniku Alexanderu Gilchristu s kojim je započeo raditi na jednoj od najvažnijih ranih Blakeovih biografija; Life of William Blake.

 

BLAKE

To the memory of William Blake, a Painter and Poet, whose greatness may be named even here since it was equalled by his goodness, this tablet is now erected – years after his death, at the age of sixty-eight, on August 12th, 1827, in poverty and neglect, by one who honours his life and works.

 

Epitaph
ALL beauty to pourtray
Therein his duty lay
And still through toilsome strife
Duty to him was life –
Most thankful still that duty
Lay in the paths of beauty.

 

Čitanje Keatsa također je imalo velik utjecaj na Rossettija što se odrazilo u njegovom vlastitom stvaralaštvu kroz želju da slika izravno iz prirode te stvaranju sentimentalnih stihova. Poput Blakea, i Keats je izazivao Rossettijevo divljenje i poštovanje, a u pismu bratu izrazio je svoje zadovoljstvo pjesnikovim poznavanjem slikarskog umijeća i tehnika. Keatsova izjava da su rani majstori nadmašili samog Rafaela Rossettiju je mnogo značila s obzirom na njegove težnje s prerafaelitskom bratstvom te je sigurno osjećao veliku povezanost s posljednjim romantičarskim pjesnikom. Svoje je stavove i mišljenja detaljno izrazio u djelu John Keats: Criticism and Comment by D.G. Rossetti, ali i u svojim pjesmama.

 

An Epitaph For Keats

 

THROUGH one, years since hanged and forgot 
Who stabbed backs by the Quarter, 
Here lieth one who—while Time's stream 
Runneth, as God hath taught her, 
Bearing man's fame to men,—will have 
His great name writ in water. 

 

Pred kraj života Rossettijeva se ovisnost o kloral hidratu pogoršala, a paralelno s tim i njegova paranoja i depresija. Bolovao je od raznih zdravstvenih tegoba: pretilost, neuralgija, loš vid, psihička nestabilnost i tjeskobe koje su se dodatno pojačale nakon loših kritika njegove zbirke pjesama. Doživio je mentalni slom i pokušao počiniti samoubojstvo nakon čega su ga posjetili Morris i Jane koja je ostala s Rossettijem te se skrbila za njega. Nakon tog mračnog perioda njegova pjesnička produktivnost je porasla te je nastavio pisati i slikati Jane koja se, uzrujana njegovom rastućom ovisnošću, počela udaljavati od Rossettija što je dodatno pogoršalo njegovo ionako već krhko psihičko stanje. Napustio je Kelmscott Manner te je zadnje godine proveo usamljen i izoliran od svijeta. Preminuo je 9. travnja 1882. godine od bolesti bubrega te je pokopan u dvorištu crkve All Saints u Kentu.

 

Rossetti je svoje najveće nadahnuće pronalazio u tragičnoj ljubavi. Bila je to njegova verzija viteškog obožavanja uzvišene djeve koja je u isto vrijeme bila i nedostupna i sveprisutna. Nedokučiva Jane Morris za Rossettija je bila neiscrpan izvor inspiracije, a njegovo idealiziranje žene koja mu je (zapravo) trebala biti nedostupna dovelo je do osjećaja frustracije, razočaranja i tjeskoba kojih se oslobađao tako da ih je pohranjivao u pjesme i na platno pritom stvarajući remek djela. Ono što je u njegovom privatnom životu predstavljalo bol, patnju i krah, za njegovu je umjetnost bila kontinuirana pokretačka sila. Njegova djela postala su katalizator pomoću kojeg se izmučeni umjetnik napokon mogao sjediniti sa svojom ljubljenom muzom podarujući joj besmrtnost, a sebi vječno priželjkivanu neraskidivu sponu s voljenom.

 

Sudden Light 

 

I have been here before,
But when or how I cannot tell:
I know the grass beyond the door,
The sweet keen smell,
The sighing sound, the lights around the shore.

 

You have been mine before,--
How long ago I may not know:
But just when at that swallow's soar
Your neck turn'd so,
Some veil did fall,--I knew it all of yore.

 

Has this been thus before?
And shall not thus time's eddying flight
Still with our lives our love restore
In death's despite,
And day and night yield one delight once more? 

 

Share on Facebook
Share on Twitter
Please reload

ZiN Daily is published by ZVONA i NARI, Cultural Production Cooperative

Vrčevan 32, 52204 Ližnjan, Istria, Croatia

OIB 73342230946

ISSN 2459-9379

Editors: Natalija Grgorinić, Ljubomir Grgorinić Rađen & Ognjen Rađen

 

Copyright © 2017-2018, ZVONA i NARI, Cultural Production Cooperative

The rights to all content presented at www.zvonainari.hr belong to its respective authors.

Any further reproduction or dissemination of this content is prohibited without a written consent from its authors. 
All Rights Reserved.

The image of Quasimodo is by French artist Louis Steinheil, which appeared in  the 1844 edition of Victor Hugo's "Notre-Dame de Paris" published by Perrotin of Paris.

ZVONA i NARI

are supported by:

ZVONA i NARI - Library & Literary Retreat - Vrčevan 32, 52204 Ližnjan, Croatia - + 385 99 232 7926 - zvonainari@gmail.com - (c) 2011.-2018.