Ivana o sebi: "Rođena sam 1994. godine u Zagrebu. Nakon završene Gimnazije u Velikoj Gorici, tri godine provodim na Pravnom fakultetu, a 2016. upisujem kroatistiku i informacijske znanosti na Filozofskom fakultetu. U slobodno vrijeme lektoriram, dajem instrukcije, šetam sa svojim ljubimcem, psom Donijem, družim se s prijateljima i čitam. Kad bih se morala opisati u tri riječi, bile bi to "work in progress", a to mi je ujedno jedna od najdražih životnih deviza.
Pišem još od srednje škole, u lirskim i pripovijednim formama, u središtu zbivanja su čovjek, ideali i traganje za suštinom i biti. Pjesme su mlade, zasnesenjačke, prožete su vedrim duhom uz dozu realiteta."
Istina
Uzeo sam prašinu, i bacio ju Istini u oči,
možda kako bih i zamutio pogled na pokoje svoje nedjelo.
Sav ljut i u očaju, naizgled pobjednički, pomalo sam prijeteći urlikao:
"Reci tko si ti ! "
Ali Istina je i dalje bila istina...
Iznenadila me beskompromisnost...
Uzeo sam crnu maramu i zavezao Istini usta,
možda kako bih i opravdao ono što je duboko u meni slutilo na pogrešno.
Sav ljut i u očaju, pomalo sam prijeteći urlikao:
"Reci tko si ti !"
Ali Istina je i dalje bila istina...
Iznenadila me hrabrost...
Uzeo sam sve glasne zvukove, i bacio sam glasne note na uši Istine,
možda kako bih i utišao tišinu kojom je odzvanjala Istina.
Sav ljut i u očaju, naizgled pobjednički, pomalo sam prijeteći urlikao:
"Reci tko si ti ! "
Ali Istina je i dalje bila istina...
Iznenadila me dalekosežnost...
Uzeo sam uže i zavezao ruke Istini,
možda kako bi i prošle nezamijećene moje pakosti, u bojazni da Istina neće krenuti za mnom,
Sav ljut i u očaju, naizgled pobjednički, pomalo sam prijeteći urlikao:
"Reci tko si ti ! "
Ali Istina je i dalje bila istina...
Iznenadila me nepokolebljivost...
Uzeo sam grubo Istinu, i odveo je do ruba provalije,
možda i od srama kojeg sam osjećao pred samim sobom.
Sav ljut i u očaju, naizgled pobjednički, pomalo sam prijeteći urlikao:
"Reci tko si ti ! "
Ali Istina je i dalje bila istina...
Iznenadila me indiferentnost na moje urlike i postupke...
Bacao sam prašinu Istini u oči, vezao sam joj usta najcrnijom maramom,
naizgled pobjednički ju ušutkivao bukom i vezao joj ruke i vodio ju do ruba provalije...
Mogao sam ju čak i baciti...Ali Istina bi i dalje bila istina...
Iznenadio sam se... I kad se činilo da je nema, Istina se i dalje zvala istinom.
Bez uljepšavanja i straha mi je gledala u oči dok sam ja spuštao pogled pred njom,
bacajući joj prašinu u oči i vežući joj ruke...
Bila je manje blistava, manje sanjiva, manje egu prihvatljiva, i manje uhu ugodnija od Laži,
bila je manje, ali je bila veća; bila je jača i stvarnija.
Dok sam vikao i prijetio Istini urličući: "Reci tko si ti!",
Laž je pred preprekama otrčala u mrak ili se saplela u vreteno vječite zavrzlame,
a Istina je i unatoč prašini, i užetu, i najglasnijem zvuku, i padu,
gledala u moje oči i bila je tu...
Istina je i dalje bila istina...
Mada sam se trudio ne vidjeti, mada sam se trudio ne čuti,
i kad je bila umorna od udaraca, okretala je drugi obraz,
i kad je bila iscrpljena od hodanja za mnom, nije štedjela korake,
i kad je bila ružnija od Laži, nije bježala ni spuštala pogled,
i kad je imala svako pravo da ode od mene, ostajala je,
i kad sam smatrao da nikog nema, ona me grijala svojom blizinom, mada mi je u tom trenutku se to činilo kao hlađenje.
Istina je i dalje bila istina... I bila je pouzdana, i nju sam uvijek zapravo trebao,
čak i kad nije bilo ugodno...
Istina je bila sve što sam trebao... Istina je bila istina...
