- Ana Savković
George Bernard Shaw! The Man of Destiny/Heartbreak House
Updated: Feb 13, 2021
“If you cannot get rid of the family skeleton, you may as well make it dance.”
George Bernard Shaw bio je slobodoumni mislilac i izraženi individualac koji je cijeli život posvetio svojim dvjema najvećim strastima - riječima i glazbi. I premda su ga zaintrigirala i privukla razna društva i organizacije, odbijao se u potpunosti prikloniti bilo kome od njih te promovirati tuđe ideologije, a svoja je djela koristio da izrazi vlastite stavove o raznim temama. No Shawove su drame također često zrcalile i njegove osobne životne drame. Odrastao s ocem alkoholičarem i majkom indiferentnom prema sinovljevoj patnji, loše financijske situacije i bez prilike za daljnje obrazovanje, Shaw je uistinu imao nezavidan početak u životu. No umjesto da poklekne pred naizgled nepremostivim preprekama i prihvati svoju sudbinu, on je odlučio uzeti stvari u svoje ruke i zaputio se u London gdje je, zahvaljujući trudu i neprestanom radu, ostvario književni uspjeh i postao vodećim dramatičarem svoje generacije. U ovotjednom ćemo ZiNgeru proučiti život slavnog irskog dramatičara koristeći se djelom The Cambridge companion to George Bernard Shaw / edited by Christopher Innes (Innes, C. (1998.), The Cambridge companion to George Bernard Shaw / edited by Christopher Innes, Cambridge: Cambridge University Press).
George Bernard Shaw (26. srpnja 1856. - 2. studenoga 1950.) bio je irski dramatičar, kritičar i politički aktivist. Napisao je preko šezdeset drama i osvojio brojne nagrade, uključujući Nobelovu nagradu za književnost 1925. godine i Oscara za najbolji adaptirani scenarij (Pigmalion) 1939. godine. Shawova su djela pokrivala širok spektar tema te su često odražavala njegove političke, socijalne, znanstvene, društvene i vjerske nazore.
Rođen je u Dublinu u protestantskoj obitelji. Njegov otac George Carr Shaw bio je državni službenik koji je nakon umirovljenja povremeno radio kao trgovac kukuruzom, a zbog svog je problema s alkoholom na sebe navukao prijezir svoje supruge. Elizabeth Gurly Shaw "Bessie" zbližila se s Georgeom Johnom Leeom, učiteljom pjevanja s kojim se obitelj Shaw potom preselila u kolibu izvan Dublina. Po svemu sudeći Lee je imao snažan utjecaj na mladog Shawa i potaknuo je u dječaku ljubav prema pisanoj riječi i glazbi.
Događaj koji je, po Shawovim riječima, zauvijek obilježio njegov život i kojeg nikad nije uspio zaboraviti, zbio se kad je pisac bio dječak. Naime, obitelj Shaw je zbog očeva alkoholizirana stanja bila potjerana iz kuće Sir Roberta Shawa, nakon čega je pijani George pokušao baciti svog sina u kanal. Na Shawovo zaprepaštenje i veliku tugu, Bessie nije iskazala nikakvo suosjećanje za svog sina te ga je odbila utješiti nakon tog uznemirujućeg incidenta. Sve iluzije koje je pisac imao o svojoj obitelji tada su bile uništene, a majčina ga je ravnodušnost duboko povrijedila i proganjala do kraja života. No piščeva nevolja nije stala samo na tom traumatičnom događaju, njegovi su roditelji priredili još nedaća svom najmlađem i jedinom sinu. Premda je uvijek imao novca za alkohol, George Carr Shaw nije imao novca za daljnje obrazovanje svog petnaestogodišnjeg sina te ga je poslao da radi što mu Shaw nikad nije oprostio. Umjesto da se obrazuje poput svojih vršnjaka, pisac se s petnaest godina zaposlio, no ubrzo nakon toga odlučio je napustiti Irsku i otići u London gdje se posvetio samoedukaciji i svom književnom pozivu.
"For London as London, or England as England, I cared nothing. If my subject had been science or music I should have made for Berlin or Leipsic. If painting, I should have made for Paris... But as the English language was my weapon, there was nothing for it but London."
Drugi razlog zašto je Shaw odabrao London bila je njegova majka Bessie koja je nekoliko godina ranije napustila svog muža i sina te je otišla za Georgeom Leejem u London, gdje su joj se kasnije pridružile njene kćeri Agnes i Lucy. Nekoliko dana prije nego je Shaw stigao u London Agnes je preminula od tuberkuloze, a život s Bessie i Lucy ostavio je dubok utjecaj na pisca i oformio njegovo mišljenje o ženama i njihovom statusu u društvu. Dok se Bessie skrbila za svog sina financijski, Shaw se u potpunosti mogao posvetiti čitanju i pisanju. Redovno je posjećivao čitaonicu Britanskog muzeja, postao je član raznih društava - debatnih, književnih i političkih. Pridružio se Fabijanskom društvu; udruženju engleskih reformističkih i utopističkih socijalista, nakratko se zainteresirao za marksizam no socijalizam je ipak ostavio dugoročniji efekt na pisca. Pisao je osvrte knjiga i umjetničke, kazališne i koncertne kritike, a uskoro je i počeo raditi na svojim prvim dramama. Shawova su rana djela već sadržavala njegovu prepoznatljivu britkost i socijalne kritike no nisu bile među njegovim najjačim radovima, ali postavila su temelje za rad koji je uslijedio. Kasnija djela kao što su Čovjek i nadčovjek, Major Barbara, Doktor u nedoumici, Pigmalion, Androklo i lav i Sveta Ivana uspostavila su njegovu reputaciju vrsnog dramatičara i priskrbile mu svjetsku slavu i brojne nagrade, ali su mu i poslužila kao platforma za iznošenje vlastitih uvjerenja. U Kućevlasnicima je istražio odnos društva prema radnicima tj. izrabljivanje istih, u O oružju i junaku kritizirao je rat, u Pigmalionu besmislenost društvenih konvencija... Svaka od njegovih drama sadržavala je neka od piščevih brojnih stajališta o raznim pitanjima.
Iako je bio zagovaratelj prava za žene, njegov stav prema braku i odnos prema ženama bio je poprilično kompliciran, točnije ambivalentan. S dvadeset i devet godina prvi put se upustio u odnos i to sa ženom koja je bila petnaest godina starija od njega i prijateljica njegove majke. Burna veza s Jane "Jenny" Patterson potrajala godinama i bila obilježena prekidima i Shawovim udvaranjem drugim ženama. Shaw je održavao brojne platonske veze diljem Londona; udvarao se Marxovoj kćeri Eleanor koja mu se povjeravala o svojim ljubavnim problemima kao što je radila i spisateljica Edith Bland, preoteo je Florence Farr pjesniku Williamu Butleru Yeatsu a stvarnu scenu kad ga je uznemirena Jenny napala dok je bio u posjetu kod Florence, iskoristio je u drami The Philanderer. Imao je epistolarnu ljubav s glumicom Ellen Terry, raskinuo poznanstvo s udanom socijalnom aktivisticom Annie Besant nakon što je ona predložila nekakvu vrstu života u zajednici, uselio se kod tek vjenčane May Morris, kćeri slavnog umjetnika i pisca Williama Morrisa čijem se radu divio i koji je imao snažan utjecaj na njegove estetske poglede, i njenog supruga te uzrokovao raspad njihova braka. Nije jasno je li Shaw zbog svojih postupaka osjećao krivicu niti koji su točno bili njegovi motivi i razlozi za takvo ponašanje. Poznato je da je imao izrazito negativne stavove o braku, no možda razlog njegovoj nemarnosti prema tuđim osjećajima i brakovima treba potražiti u dramatičarevom djetinjstvu, točnije u nedostatku (majčine) ljubavi i pažnje koju je možda zato tako uporno tražio kod drugih žena u svom životu.
Na kraju je, bez obzira na sve njegove radikalne stavove o bračnoj zajednici, ipak stupio u brak. Charlotte Payne-Townshend bila je imućna Irkinja s bogatim društvenim životom u Londonu, a smatra se da njihov brak nikad nije bio konzumiran. Njegovi stavovi o odnosima muškaraca i žena samo su neki od brojnih i raznovrsnih gledišta koje je pisac tijekom života zauzimao i za koje se zalagao kroz svoj rad. Bio je vegetarijanac i zagovarao prava životinja, izbjegavao je alkohol, čaj, kavu, preferirao nositi robu načinjenu od vune zbog higijenskih razloga. Nakon što je obolio od vodenih kozica koje su mu ostavile ožiljke po licu pustio je bradu, ali je i razvio animozitet prema doktorima i cjepivima koja ga nisu zaštitila od bolesti. No za neke od njegovih postupaka, kao što su promoviranje eugenike i podržavanje Staljina i Mussolinija, teško je pronaći razumno obrazloženje i opravdanje.
Shaw je doživio duboku starost, preminuo je u dobi od devedeset i četiri godine, a pisao je do zadnjeg trenutka. Charlotte i on živjeli su u malom selašcu Ayot St Lawrence, a slavni je dramatičar preminuo od zatajenja bubrega uzrokovanog ozljedama prilikom pada u vrtu. Nakon što je kremiran, njegov je pepeo pomiješan s Charlotteinim i posut po pješačkim stazama i oko kipa sv. Ivane u njihovom vrtu.
George Bernard Shaw doista je bio čovjek od sudbine, svoje sudbine. S ocem alkoholičarem, majkom ravnodušnom prema njegovim osjećajima i patnjama te lošom financijskom situacijom, njegova budućnost nije izgledala sjajno. No Shaw se nije prepustio samosažaljenju niti pokleknuo pod težinom svog nasljeđa već je pretvorio ono što bi mnogi smatrali otežavajućim okolnostima u svoje prednosti te iskoristio stvarne drame koje mu je život priredio da bi stvorio djela koja su nadživjela svog autora. Shaw se svojim talentom, hrabrosti i odlučnosti uzdigao iznad onog što je mogla biti najveća tragedija njegova života - ostanak u "kući slomljenih srca".
"You use a glass mirror to see your face; you use works of art to see your soul."
