Weekly ZiNgers! Not So Tender Arrivals

October 4, 2019

 

"We could see anything we wanted to. Be anything we knew how to be. Build

anything we needed. Arrive anywhere we should have to go. But time is as stubborn

as space, and they compose us with definition, time place and 
condition."

 

Amiri Baraka bio je poznat po svojoj kontroverznoj poeziji i političkom aktivizmu, a stavovi koje je iznosio u svojim pjesmama bili su poprilično ekstremni; poput poziva na nasilje protiv odgovornih za stanje u društvu. Amiri je osim u svojoj poeziji i u privatnom životu bio sklon radikalnostima, a u ovotjednom ćemo ZiNgeru saznati koliko su snažna bila pjesnikova uvjerenja koja su utjecala na njegov život i stvaralaštvo koristeći se djelom Izabrane pjesme / Amiri Baraka (Baraka, A. (2016.) Izabrane pjesme / Amiri Baraka, prev. P. Opačić, Split: Naklada Bošković).


Amiri Baraka, rođen kao Everett LeRoi Jones (7. listopada 1934. -  9. siječnja 2014.) bio je Afroamerički pjesnik i dramatičar. Poznat je po svojoj provokativnoj poeziji koju je često koristio da opiše iskustva Afroamerikanaca u Americi. Tijekom pedesetogodišnje karijere napisao je brojne knjige, predavao na raznim sveučilištima i dobio mnoga priznanja za svoj rad.


"Želio sam razumjeti moju majku kad je sjedila/ tužno gledajući preko zemljišta kasnih dvadesetih/ u budućnost duše, svi anđeli bijahu/ razapeti iznad njene glave, prenosili su život naših/ pređa,/ znanje, i jaki crnački osjećaj..."


Rođen je u Newarku u New Jerseyu. Njegov otac, Colt Leverette Jones, radio je kao poštanski nadzornik, a njegova majka, Anna Lois, bila je socijalni radnik. Nakon pohađanja sveučilišta pridružio se US Air Forceu kao topnik i dobio čin narednika, no bio je "nečasno otpušten" iz vojske. Amiri je svoju odluku da se pridruži vojsci požalio no nešto je dobro ipak proizašlo iz tog naizgled negativnog vojnog iskustva. Naime, dok je bio stacioniran u Puertu Ricu imao je dosta vremena za čitanje jer je radio u knjižnici te je čitao beat pjesnike. Na kraju se i preselio u Greenwich Village, četvrt na Manhattanu u kojoj su u kasnim 50-ima živjeli i djelovali beat pjesnici i umjetnici.

 

"Postao sam pjesnik/ Jer svaka stvar/ Lijepa činila se/ "pjesničkom" za me./ Mislio sam da su postojale stvari/ koje nisam razumio.."


U početku je radio u skladištu glazbenih zapisa a u to se vrijeme također počeo zanimati za jazz i stupio u kontakt s pjesnicima Black Mountaina; grupom američkih progresivnih pjesnika, poznatih još i kao "projectivist poets", koji su djelovali sredinom dvadesetog stoljeća te su bili centrirani oko Black Mountain Collegea, jedne od najvažnijih i najutjecajnijih institucija u umjetničkom obrazovanju i praksi koja je lansirala velik broj umjetnika koji su predvodili avangardni pokret u Americi 60-ih godina dvadesetog stoljeća. Također se povezao s pjesnicima New York Schoolea; grupom američkih pjesnika, slikara, plesača i glazbenika aktivnih 1950-ih i 60-ih u New Yorku čija je vodeća figura bio pjesnik Frank O'Hara, poznat po svojoj zbirci Pjesme za ručak.

 

"Sve što ne razumijemo/ objašnjeno je/ u Umjetnosti/ Sunce/ kuca u nama/ Duh ulazi i izlazi iz nas"


1958. godine vjenčao se s Hettie Cohen i par je dobio dvije kćeri; Kellie Jones i Lisau Jones. Amiri i Hettie osnovali su Totem Press koji je, između ostalog, objavljivao i Jacka Kerouaca i Allena Ginsberga, ali i mnoge druge među kojima i Franka O' Haru. S Hettie je pokrenuo i časopis Yungen u kojem je također objavljivao uratke beat pjesnika. Bio je i urednik i kritičar u književnom časopisu Kulchner te je s pjesnikinjom Dianne di Prima uredio prvih dvadeset i pet brojeva časopisa The Floating Bear. Amiri je imao izvanbračnu aferu s Dianne te su 1962. godine dobili kćer Dominique di Prima.

 

Nakon posjeta Kubi 1960. godine i optužbi da je više fokusiran na izgradnju svog imidža nego na to da pokuša pomoći potlačenima, Amiri je počeo gorljivo podržavati crni nacionalizam; društveni i politički pokret kojem je cilj bio potaknuti osjećaj zajedništva među crncima te stvoriti odvojenu crnu naciju. Jedan od slogana bio je black power a s pokretom su bili povezani Malcolm X i organizacija Black Panthers koja se borila za prava crnaca. Amiri je također postao članom Umbra Poet Workshopa koji je omogućavao mladim crnim piscima da pokažu svoje talente isticanjem Afroameričke povijesti i iskustva. 1961. godine objavio je zbirku pjesama Preface to a Twenty Volume Suicide Note a 1962. godine članak Mit o Negro književnosti u kojem je progovorio o crnačkoj literaturi. Dvije godine kasnije objavio je prikaz razvoja crne glazbe Blues People:Negro Music in White America.

"Pozovite sve crne ljude/ Pozovite sve crnce, muškarca ženu dijete/...dođite, gdje god se nalazili..."


Nakon ubojstva Malcolma X-a, 1965. godine, Amiri je ostavio svoju suprugu i kćeri. Godinama kasnije, u eseju Confessions of a Former Anti-Semite, kao razlog rastave od Hettie, koja je bila bjelkinja židovskog porijekla, napisao je da se nakon ubojstva Malcolma X-a kao crnac u braku s bijelom ženom, "počeo osjećati otuđenim od nje" te se zapitao "kako je netko mogao biti u braku s neprijateljem". Nakon što je napustio suprugu i djecu preselio u Harlem gdje je osnovao The Black Arts Repertory / Theater School.

 

"Osjećao sam da sam znao/ tko sam bio, ali morao sam se/ Boriti, nadoknaditi/ sa/ sobom."

 

Odvojio se od većinom bjelačkih beat pjesnika i postao kritičan prema pacifističkom i integracijskom pokretu za građanska prava. Njegova je poezija postala kontroverzna te je zagovarao nasilje da bi se "uspostavio Crni svijet." i kroz književnost izražavao svoje sve radikalnije stavove. Njegova pjesma Crna umjetnost postala je glavni pjesnički manifest umjetničkog pokreta Black Arts Movementa koji je kroz umjetnost i aktivizam nastojao prenijeti poruku crnog ponosa i čiji je osnivač bio sam Amiri.

 

"Beatnici, kao Bohemiansi, izlaze smireno iz stila."

 

1966. godine vjenčao se sa Sylvijom Robinson koja je kasnije uzela ime Amina Baraka te su skupa otvorili Spirit House kao neku vrstu kombinacije kazališta i rezidencije za umjetnike. 1967. godine je uhićen pod optužbom da je nosio oružje tijekom Newark Riots, nereda koji su bili potaknuti policijskom brutalnosti te da se opirao uhićenju zbog čega je osuđen na tri godine zatvora no kazna mu je na kraju ipak ukinuta. Krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih Amiri je pisao anti-židovske pjesme i članke a od sredine sedamdesetih počeo se odvajati od crnog nacionalizma kojeg je počeo smatrati ograničavajućim i Black Art Movementsa jer je smatrao da određeni crni pisci rade protiv pokreta koji je on stvorio. 1979. godine postao je profesor na State University of New York na Stony Brook's Africana Studies a u lipnju te iste godine uhićen je nakon prepirke sa suprugom. Kazna od devedeset dana zatvora preinačena je na 48 vikenda u ustanovi za pomoć osobama s poteškoćama ili kriminalnom prošlošću da se ponovno integriraju u društvo, a Amiri je za vrijeme odsluživanja kazne napisao svoju autobiografiju. 

 

"Ja sam stvaran, i ne mogu reći tko/ sam ja. Pitajte me znadem li, reći ću/ Da, mogao bih reći ne. Ipak pitajte."


Amiri je nastavio predavati, pisati i osvajati nagrade za svoj rad. 2002. godine postao je Poet Laureat New Jerseya, no zbog raznih kontroverzi, uključujući onu oko njegove pjesme Netko je raznio Ameriku, na kraju je uklonjen s te pozicije. Preminuo je 9. siječnja 2014. godine a kao razlog smrti su navedene komplikacije nakon nedavne operacije.


Amiri Baraka je umjesto pacifističkog pristupa i načina rješavanja društvenih problema, predlagao onaj ekstremniji, nasilniji način. Njegov pogled na svijet i društvo te stavovi koje je izražavao kroz svoja djela oblikovani su crnačkim iskustvom u Americi tj. godinama ugnjetavanja i diskriminacije. No, ono što je Amiri propustio vidjeti jeste da svojim radikalizmom ne doprinosi rješenju problema već samo produbljuje jaz koji je u određenim etapama povijesti djelovao nepremostivim i preko kojeg se trebao izgraditi most. Unatoč tome, Amiri je u svojim pjesmama uspio dočarati svojevrsni kolektivni krik crne nacije i potrebu da doplove na tu sudbinsku obalu po drugi put i to bez okova "sivih lanaca" već slobodni i ravnopravni te da kao takvi budu dio "novog svijeta", a to je krik koji se i danas čuje te odjekuje prostranstvima.

 

"Gori stvar/ unutar njega. I ta stvar/ vrišti."
 

 

Share on Facebook
Share on Twitter
Please reload

ZiN Daily is published by ZVONA i NARI, Cultural Production Cooperative

Vrčevan 32, 52204 Ližnjan, Istria, Croatia

OIB 73342230946

ISSN 2459-9379

Editors: Natalija Grgorinić, Ljubomir Grgorinić Rađen & Ognjen Rađen

 

Copyright © 2017-2018, ZVONA i NARI, Cultural Production Cooperative

The rights to all content presented at www.zvonainari.hr belong to its respective authors.

Any further reproduction or dissemination of this content is prohibited without a written consent from its authors. 
All Rights Reserved.

The image of Quasimodo is by French artist Louis Steinheil, which appeared in  the 1844 edition of Victor Hugo's "Notre-Dame de Paris" published by Perrotin of Paris.

ZVONA i NARI

are supported by:

ZVONA i NARI - Library & Literary Retreat - Vrčevan 32, 52204 Ližnjan, Croatia - + 385 99 232 7926 - zvonainari@gmail.com - (c) 2011.-2018.