Weekly ZiNgers! Ways of Not Seeing / A Painter of Our Time

November 15, 2019

 
"Istina se uvijek najprije otkriva na otvorenom prostoru."  

 

John Berger bio je svestrana osoba; umjetnički kritičar, romanopisac, pripovjedač, dramatičar, esejist, slikar, pjesnik, scenarist i prevoditelj. Ovaj engleski književnik bio je poznat po svom ustrajnom kritiziranju kapitalizma i umjetnosti u "kapitalističkom društvenom i političkom kontekstu, uvijek se jasno svrstavajući na stranu potlačenih." Berger je vrlo rano uvidio nepravednost kapitalističkog društva i nejednakosti koje ono proizvodi, dijeleći društvo na onu moćnu manjinu koja posjeduje i raspolaže većinom resursa ovog svijeta i veliku većinu koja posjeduje samo dugovanja istoj i snove o životu bez okova te je odlučio kroz svoju književnost ukazati na tu specifičnu problematiku modernog društva a njegovi su nepokolebljivi stavovi izazivali burne reakcije javnosti te je često bio meta osuda. U ovotjednom ćemo ZiNgeru vidjeti načine na koji je John Berger promatrao i prikazivao svijet i društvo koje ima mnogo načina neviđenja onih ugnjetavanih, koristeći se djelom Umjetnost i vlasništvo danas i drugi eseji (Berger, J. (2018.) Umjetnost i vlasništvo danas i drugi eseji, prev. V. Vuković, Zagreb: BLOK)


John Berger (5. studenoga 1926. - 2. siječnja 2017.) bio je engleski književnik, umjetnik i kritičar. Njegov roman G. osvojio je nagradu Booker a javnosti je poznat po serijalu Ways of Seeing koji je 1972. godine producirao BBC. Serija je bila kritika umjetničkom establishmentu no svejedno je kasnije postala, uz svoju knjišku verziju, "jedan od ključnih tekstova u području povijesti umjetnosti i kulturalnih studija".


Rođen je u gradu Stoke Newington u Londonu kao prvo od dvoje djece Miriam i Stanleya Bergera. Bergerov je djed bio iz Trsta a njegov je otac bio pješački časnik na Zapadnom frontu tijekom Prvog svjetskog rata. Berger se školovao u školi St Edward's u Oxfordu a služio je u britanskoj vojsci tijekom Drugog svjetskog rata. Formalno je obrazovanje stekao u umjetničkim školama, upisao je Chelsea School of Art i Central School of Art u Londonu. Izlagao je svoje radove u nizu londonskih galerija no vrlo je rano odlučio napustiti slikarstvo te svoj život posvetiti političkom angažmanu kroz pisanje i crtanje koje je i predavao na učiteljskom fakultetu St Mary's. Kasnije je postao umjetnički kritičar i objavio je mnoge eseje i kritike u magazinu New Statesman.

 
1958. godine objavio je svoju prvu knjigu A Painter of our Time. Uslijedili su romani The Foot of Clive i Corker's Freedom koji su prikazivali alijenaciju i turobnost engleskog urbanog života. 1962. godine Berger se preselio u Quincy u Haute-Savoie, u Francuskoj, jer je osjećao averziju prema životu u Britaniji. Deset godina nakon toga započelo je emitiranje serijala Ways of Seeing i njegov roman G. osvojio je nagradu Booker. Berger je donirao je polovicu novčane nagrade pokretu Crnih Pantera u Britaniji a s drugom je polovicom financirao svoj rad o migrantskim radnicima Europe. Vjenčavao se tri puta, imao je troje djece iz dva braka a preminuo je u svom domu u Francuskoj, 2. siječnja 2017. godine, u dobi od devedeset godina.


Berger je bio iznimno produktivan tijekom svoje književne karijere i njegov je opus bio povelik i raznovrstan; napisao je deset romana, četiri drame, tri zbirke poezije i 33 knjige koje su nesvrstljive u "stroge disciplinarne kategorije" a izravno su vezane za dvije glavne teme koje su ga preokupirale: umjetnost i iskustva ugnjetavanih. Berger je u svojim djelima kritizirao kapitalistički svijet i svijet umjetnosti jednako dosljedno, a umjetnost je vidio kao sredstvo pomoću kojeg se efikasno i jezgrovito može oslikati svijet i iskustva potlačenih, stoga su u njegovim djelima upravo oni glavni akteri.


U svom eseju Umjetnost i vlasništvo danas Berger ukazuje na to kako se umjetnost na kraju svodi na posjedništvo, i to na privatno vlasništvo te da je na neki način potpuno iskustvo doživljavanja umjetnosti i umjetničkog djela većini nedostupno jer je u posjedu imućnih pojedinaca ili muzeja u kojima jedini način da se neko djelo vidi jeste u prenapučenim uvjetima te se na taj način donekle isključuje iskonsko i potpuno doživljavanje i poimanje istog. Umjetnost zato postaje privilegija za odabrane, često pripadnike vladajuće klase za koje Berger tvrdi da osjećaju fiktivnu naklonost prema umjetnosti te im služi samo kao sredstvo iskazivanja svoje nadmoći kroz mogućnost posjedovanja takvih djela koja automatski postaju velika jer su u njihovom posjedu. Umjetnička djela moraju se promatrati kroz društvene i ekonomske uvjete u kojima su nastala te se ne smije zanemariti činjenica da će se prodavati i na privatnom tržištu što donekle utječe na njihovu tematiku. Problematika umjetnosti kao privatnog vlasništva odnosi se na činjenicu da kao takva zapravo ne može progovarati o problemima društva i društvenih podjela već postaje neka vrst dekorativne umjetnost koja prikriva stvarnost ili preusmjerava fokus s gorućih društvenih pitanja.


"U našim europskim društvima kakva su ona danas, jedinstveno umjetničko djelo nedvojbeno je osuđeno na propast: ono ne može umaknuti tome da bude ritualni objekt vlasništva, a njegov sadržaj, ako nije u potpunosti samozadovoljan, ne može a da ne bude opresivan pokušaj da se ospori ta uloga, jer je u osnovi beznadan."


U eseju Političke upotrebe fotomontaže Berger prikazuje tehniku fotomontaže kao umjetničko sredstvo kojim se može prikazati svijet kakav zapravo jeste. Kao primjer toga, između ostaloga, analizira fotografiju njemačkog umjetnika Johna Hartfielda na kojoj je prikazan Hitler kako na masovnom mitingu (koji se ne vidi) uzvraća nacističkim pozdravom a iza njega je znatno veća, figura anonimnog čovjeka koji Hitleru dodaje svežanj novčanica. S tom karikaturom Hartfield poručuje da je Hitlera i njegov nacistički pokret zapravo financirala ona moćna manjina koja raspolaže većinom svjetskih resursa i kroji sudbinu čovječanstva dok se skriva iza zastora i lutkarskih figura kao što je bio Hitler. Berger analizom te fotografije ukazuje na važnost umjetnosti kao sredstva razotkrivanja skrivenih istina.


"Djela imaginacije mogu silno utjecati na politiku i društvo."


Okosnica eseja Slika imperijalizma je fotografija mrtvog tijela Che Guevare no fotografija koja je jednako efektivna u prikazu imperijalističkih struktura svijeta je ona na kojoj vidimo "uhićenu Vijetnamku kako je ispituje južnovijetnamski policijski službenik dok joj američki vojnik drži automatsku pušku na sljepoočnici". Izraz lica uhićene žene je onaj potpunog poraza postignutog godinama mučenja i opresija, življenja u strahu i na kraju neminovnog pokoravanja imperijalističkoj sili, slika je to cijelog čovječanstva i Berger to zna i upravo je zato analizira u svom eseju. 


"Svijet nije nepodnošljiv sve dok mogućnost njegove promjene postoji, ali se ne priznaje."


I što nam Berger na kraju poručuje s tom izjavom? Da je dovoljno da samo postoji ta mogućnost promjene, kao nada, kao sredstvo smirenja potlačene većine jer ako toj istoj bude oduzeta nada u promjenu, makar ona bila samo iluzorna, i to naočigled oduzeta, onda će doći do neželjenih reakcija. Ili da se jednostavno ne priznaje nepodnošljivost svijeta takvog kakav jest te da umjetnost ponekad nažalost sudjeluje u tim deluzijama jer prikazuje ono što oni koji će je na kraju imati u posjedu žele, zadovoljava potrebe onog malenog privatnog tržišta, potrebe one moćne manjine koja diktira pravila. Što jeste umjetnost u svojoj srži? Sredstvo izražavanja umjetnikova stanja te neposrednim putem i okolnosti njegova života u kojima je to djelo nastajalo ili sredstvo kojim taj isti umjetnik, namjenski ili ne, prikazuje stanje cijelog svijeta, sve one skrivene istine koje velikoj većini ostaju nevidljive, ali sada su na otvorenom no ipak opet vidljive samo oku onog promatrača koji zna što treba gledati ili ima prave uvjete za promatranje tog djela. Je li umjetnost ponekad sredstvo koje se koristi protiv ugnjetavanih, kad ih se dezinformira pomoću nje ili kad im se jednostavno uskraćuje iskustvo potpunog poimanja iste. Ili umjetnost može biti sredstvo koje radi u njihovu korist i okreće se protiv onih koji ga žele iskoristiti za svoje ciljeve te postaje bliješteće svijetlo koje rasvjetljava skrivenu tamu svijeta. John Berger život je posvetio političkom angažmanu na umjetničkom polju te je kroz svoja djela uporno nastojao ukazati, društvu koje ne želi ili ne može vidjeti, na razne nepravde i nejednakosti ali i istaknuti važnost transparentnosti istine te je zbog te svoje ustrajne bitke postao svojevrsnim "slikarom našeg vremena"


"Perspective is not a science but a hope."

 

 

Share on Facebook
Share on Twitter
Please reload

ZiN Daily is published by ZVONA i NARI, Cultural Production Cooperative

Vrčevan 32, 52204 Ližnjan, Istria, Croatia

OIB 73342230946

ISSN 2459-9379

Editors: Natalija Grgorinić, Ljubomir Grgorinić Rađen & Ognjen Rađen

 

Copyright © 2017-2018, ZVONA i NARI, Cultural Production Cooperative

The rights to all content presented at www.zvonainari.hr belong to its respective authors.

Any further reproduction or dissemination of this content is prohibited without a written consent from its authors. 
All Rights Reserved.

The image of Quasimodo is by French artist Louis Steinheil, which appeared in  the 1844 edition of Victor Hugo's "Notre-Dame de Paris" published by Perrotin of Paris.

ZVONA i NARI

are supported by:

ZVONA i NARI - Library & Literary Retreat - Vrčevan 32, 52204 Ližnjan, Croatia - + 385 99 232 7926 - zvonainari@gmail.com - (c) 2011.-2018.