Weekly ZiNgers! The Dream that Didn't Die / The Yearning for Freedom

December 13, 2019

 
"Uhvaćeni smo u neizbježnu mrežu uzajamnosti, utkani u istu haljinu sudbine. Što god izravno utječe na jednoga, neizravno utječe na sve."


Prijelomna vremena u povijesti iznjedre velike ličnosti koje ponesu težinu trenutka na svojim ramenima te povedu cijele nacije kroz i iznad ograničenja vremena u kojem se nalaze. Reklo bi se da povijest stvara takve velike ličnosti jednako kao što i oni stvaraju povijest. Jedna od takvih ličnosti bio je i dr. Martin Luther King, nadareni govornik koji je iza sebe ostavio brojne mudrosti u pisanoj formi a koje su jednako relevantne danas kao i u vremenu u kojem su nastale. U ovotjednom ćemo ZiNgeru proučiti te bezvremenske mudrosti, ali i život dr. Martina Luthera Kinga koristeći se djelima The autobiography of Martin Luther King, Jr. / edited by Clayborne Carson ( King, M. L. (2001.) The autobiography of Martin Luther King, Jr. / edited by Clayborne Carson, New York ; Boston : Grand Central Publishing) i Knjiga mudrosti: citati iz govora, eseja i knjiga Martina Luthera Kinga, mlađeg / Martin Luther King; odabrala Coretta Scott King (King, M. L. (2002.) Knjiga mudrosti: citati iz govora, eseja i knjiga Martina Luthera Kinga, mlađeg / Martin Luther King; odabrala Coretta Scott King, prev. Z. Kastrapeli, Zagreb : Biovega).


Martin Luther King Junior (15. siječnja 1929. -  4. travnja 1968.) bio je američki baptistički svećenik, aktivist za građanska prava i jedan od najvećih vođa za prava američkog crnačkog stanovništva. King je najpoznatiji po promicanju građanskih prava kroz nenasilje i građansku neposlušnost za što je bio nadahnut svojim kršćanskim uvjerenjima i nenasilnim aktivizmom Mahatme Gandhija. Nakon njegova atentata odana mu je počast tako što je treći ponedjeljak u siječnju proglašen državnim praznikom tj. Danom Martina Luthera Kinga.

 

"Još kad sam bio premalen za školu, znao sam što je to diskriminacija. ... Svaki roditelj, prije ili kasnije, nađe se u situaciji kada mora svojem djetetu razjasniti životne činjenice. Jednako tako je neizbježan trenutak kada crni roditelj mora svom potomstvu objasniti pitanje rasne segregacije. Majka me stavila u krilo i svoje izlaganje započela pričom o ropstvu i kako je ono okončano Građanskim ratom. Pokušala mi je objasniti podijeljen sustav na Jugu - rasno odvojene škole, restorani, kazališta, kuće; oznake za bijelce i obojene na česmama, u čekaonicama, toaletima - koji je društveno uvjetovan, odnosno koji nije prirodan. Zatim je izgovorila riječi koje gotovo svaki crnac čuje i prije nego je u stanju razumjeti nepravdu koja nameće njihovu nužnost: "Ti si jednako dobar kao i drugi."


Martin Luther King Jr. rodio se na Jugu, u Atlanti u saveznoj državi Georgiji, u vremenu i okružju u kojem je rasna segregacija bila itekako stvarna i sveprisutna. Život na Jugu bio je surov i prečesto nehuman za većinu crnaca no King je imao relativno bezbrižno djetinjstvo i odrastanje i po njegovim riječima "prve dvadeset i četiri godine njegova života bile su prepune zadovoljstva" te ga "nisu mučili nikakvi veliki problemi ni tereti." No to ne znači da on i njegova obitelj nisu bili izloženi diskriminaciji, itekako jesu, no King i njegov brat i sestra odrastali su u sretnom kućanstvu te u zaštićenom i relativno sigurnom okruženju. Njegov otac, Martin Luther King, stariji bio je velečasni i Martin je od svog oca naučio da nikad ne prihvaća sistem takvim kakav jeste, a njegova majka, Alberta Christine Williams, bila je bivša učiteljica koja se trudila potaknuti i razviti osjećaj samopoštovanja kod svoje djece.


Martin je bio napredno dijete i već je s petnaest godina krenuo na ugledni koledž Morehouse u Atlanti, kojeg su pohađali i njegov otac i djed. King je završio svoje obrazovanje na koledžu 1948. godine a tri godine kasnije diplomirao je na teološkom sjemeništu Crozer u Chesteru u Pennsylvaniji. 1951. godine sa stipendijom stečenom u Crozeru, upisao se na Sveučilištu u Bostonu gdje je započeo doktorski studij sustavne teologije i doktorirao 1955 godine te je tako s dvadeset i šest godina Martin Luther King postao dr. Martin Luther King. U Bostonu je također upoznao svoju suprugu, Corettu Scott. Vjenčali su se u lipnju 1953. i imali su četvero djece, Yolandu, Martina Luthera Kinga III, Dextera Scotta i Bernice.


"Najviše od svih, zahvalnost dugujem supruzi Coretti, bez čije ljubavi, požrtvovnosti i odanosti ni moj život ni rad ne bi mi donijeli ispunjenje."

 

Godinu dana nakon vjenčanja Martin je postao pastor u crkvi u Aveniji Dexter u Montgomeryju u Alabami a u prosincu sljedeće godine, Rosa Parks je uhićena jer je odbila ustupiti svoje mjesto u autobusu bijelom putniku. Nakon njenog uhićenja započeo je bojkot autobusa u Montgomeryju, a Martin je igrao ključnu ulogu u bojkotu te je izabran za predsjednika Udruženja za poboljšanje uvjeta života u gradu. Bojkot je trajao 382 dana a segregacija u autobusima ukinuta je 21. prosinca 1956. godine. Za vrijeme bojkota King je bio uhićen, njegov dom bombardiran, bio je podvrgnut raznim zastrašivanjima i uznemiravanjima no uzdignuo se iznad svih poteškoća i postao jedan od vođa pokreta za građanska prava. 


Prije uhićenja Rose Parks, ubojstvo četrnaestogodišnjeg dječaka Emmeta Tilla potreslo je Afroameričku zajednicu te je Kingov gost u crkvi u Aveniji Dexter, jedan od vođa pokreta za građanska prava, T. R. M. Howard, govorio o Tillovom ubojstvu, a zanimljivo je kako je Rosa Parks tada bila u publici i rekla je kako joj je upravo Emmet Till bio na umu kad se odbila ustati. Pionirska Afroamerička pjesnikinja Gwendolyn Brooks opisala je Emmetovo ubojstvo u dvije pjesme, i to iz različitih perspektiva, a više o Brooks možete pročitati u Zingeru na: https://www.zvonainari.hr/single-post/2019/06/07/Weekly-ZiNgers-She-Thinks-of-Heaven.


   (after the murder,    

    after the burial)

 

Emmett's mother is a pretty-faced thing;
    the tint of pulled taffy.
She sits in a red room,
    drinking black coffee.
She kisses her killed boy.
    And she is sorry.
Chaos in windy grays
    through a red prairie.


Godine 1957. King, aktivist i jedan od vođa pokreta za građanska prava Ralph Abernathy i 60 ministara i aktivista za građanska prava osnovali su Southern Christian Leadership Conference (SCLC); organizaciju koja je formirana kako bi osigurala novo vodstvo rastućeg pokreta za građanska prava, a King je izabran za predsjednika. Ideale za ovu organizaciju preuzeo je iz kršćanstva a operativne tehnike od Gandhija. Martin Luther King tražio je da pjesnikinja Maya Angelou (više o pjesnikinji možete pročitati u Zingeru na: https://www.zvonainari.hr/single-post/2019/11/01/Weekly-ZiNgers-Naslje%C4%91e-bola-Pjesme-slobode) djeluje kao koordinator SCLC-a. Angelou je upoznala Kinga 1960. godine te nakon što je čula jedan od njegovih govora, odlučila je pomoći SCLC-u u prikupljanju sredstava organiziravši Cabaret for Freedom. King je preminuo na Angelouin četrdeseti rođendan a pjesnikinja godinama kasnije nije slavila rođendan te je preko trideset godina slala cvijeće Kingovoj udovici, sve do Corettine smrti 2006. godine.


“It is a great blessing to have lived in the time of Martin Luther King Jr., when forgiveness and generosity of spirit encouraged our citizenry to work for a better world for everybody.”

 

Na drugoj strani spektra borbe za jednaka prava nalazio se Malcolm X, s kojim je Angelou također surađivala i s čijim se metodama rješenja problema, duboko ukorijenjenog u društvu, King nije slagao no osjećao je naklonost prema Malcolmu. 


"He was an eloquent spokesman for his point of view and no one can honestly doubt that Malcolm had a great concern for the problems that we face as a race. While we did not always see eye to eye on methods to solve the race problems, I always had a deep affection for Malcolm and felt that he had the great ability to put his finger on the existence and root of the problem."

 

Malcolm X protivio se Kingovom miroljubivom pristupu te je bio najutjecajniji mislilac onoga što je postalo poznato kao Black Power movement, nastao iz pokreta za građanska prava. Black Power movement isticao je rasni ponos, ekonomsko osnaživanje i stvaranje političkih i kulturnih institucija za Afroamerikance u Sjedinjenim Državama. Malcolm je nadahnuo Hueya P. Newtona i Bobbyja Sealea koji su osnovali organizaciju Black Panther i Stokleyja Carmichaela, koji je popularizirao slogan "Black Power" i koji je osporavao filozofiju nenasilja, zamjenjujući slogan "Sloboda" s onim "Snaga crnaca", no King je imao svoje viđenje manjkavosti tog slogana, ali i retorike onih koji su stajali iza njega. 


 "U konačnoj analizi slabosti slogana "Snaga crnaca" vidi se u tome što ne uviđa da crni čovjek treba bijelog čovjeka i da bijeli čovjek treba crnog čovjeka."

 

Na drugoj strani spektra nalaze se i pjesnici poput Amirija Barake koji je bio poznat po svojoj kontroverznoj poeziji i političkom aktivizmu te je odabrao radikalniju stranu borbe za jednaka prava, onu koja se suprotstavlja Kingovoj filozofiji nenasilja te se priklanja onoj Black Power movementa i Malcolma X-a, čija je smrt imala značajan utjecaj na pjesnikov život. Naime, Amiri je ostavio svoju suprugu, koja je bila bjelkinja židovskog porijekla, i dijete jer se nakon ubojstva Malcolma X-a kao crnac u braku s bijelom ženom, "počeo osjećati otuđenim od nje" te se zapitao "kako je netko mogao biti u braku s neprijateljem". Premda radikalan u svakom pogledu, Amiri je u svojim pjesmama uspio dočarati bitan aspekt crnačkog iskustva u Americi, onaj koji uključuje godine ugnjetavanja i diskriminacije, a o pjesniku više možete pročitati u Zingeru na: https://www.zvonainari.hr/single-post/2019/10/04/Weekly-ZiNgers-Not-So-Tender-Arrivals.


Nakon što je završio svoju prvu knjigu i otputovao u Indiju, King se 1960. vratio u Sjedinjene Države kako bi sa svojim ocem obavljao pastorske dužnosti u Baptističkoj crkvi Ebenezer. Tri godine nakon toga predvodio je masovni prosvjed u Birminghamu u Alabami, koji je privukao pažnju cijelog svijeta i nadahnuo njegovo Pismo iz zatvora u Birminghamu koje je napisao dok je bio zatočen u samici i to na marginama istih novina u kojima je pročitao izjave osmorice svećenika iz Alabame koji su se protivili demonstracijama za građanska prava. Kingovo je pismo postalo manifest crnačke revolucije.


"Oppressed people cannot remain oppressed forever. The yearning for freedom eventually manifests itself, and that is what has happened to the American Negro. Something within has reminded him of his birthright of freedom, and something without has reminded him that it can be gained. Consciously or unconsciously, he has been caught up by the Zeitgeist, and with his black brothers of Africa and his brown and yellow brothers of Asia, South America and the Caribbean, the United States Negro is moving with a sense of great urgency toward the promised land of racial justice." 


Sljedeća stanica u miroljubivom pohodu na slobodu bio je Marš na Washington za posao i slobodu, 28. kolovoza 1963. godine, a King je bio jedan od predvodnika i organizatora. Na tom je maršu izrekao svoj slavni govor pred 250 tisuća ljudi "I Have a Dream" a marš je bio važan faktor u donošenju paragrafa Akta o građanskim pravima iz 1964. kojim je zakonom zabranjena diskriminacija na osnovu rase, i okončana rasna segregacija u školama, na radnom mjestu i javnim mjestima i Akta o glasačkim pravima iz 1965. kojim je zabranjena rasna diskriminacija prilikom glasanja. Time je King zapravo pomogao završiti proces demokratizacije Sjedinjenih Američkih Država.


"I am happy to join with you today in what will go down in history as the greatest demonstration for freedom in the history of our nation.

 

Five score years ago, a great American, in whose symbolic shadow we stand today, signed the Emancipation Proclamation. This momentous decree came as a great beacon light of hope to millions of Negro slaves who had been seared in the flames of withering injustice. It came as a joyous daybreak to end the long night of their captivity.

 

But one hundred years later, the Negro still is not free. One hundred years later, the life of the Negro is still sadly crippled by the manacles of segregation and the chains of discrimination. One hundred years later, the Negro lives on a lonely island of poverty in the midst of a vast ocean of material prosperity. One hundred years later, the Negro is still languished in the corners of American society and finds himself an exile in his own land. ...


And so even though we face the difficulties of today and tomorrow, I still have a dream. It is a dream deeply rooted in the American dream.

 

I have a dream that one day this nation will rise up and live out the true meaning of its creed: "We hold these truths to be self-evident, that all men are created equal."

 

I have a dream that one day on the red hills of Georgia, the sons of former slaves and the sons of former slave owners will be able to sit down together at the table of brotherhood.

 

I have a dream that one day even the state of Mississippi, a state sweltering with the heat of injustice, sweltering with the heat of oppression, will be transformed into an oasis of freedom and justice.

 

I have a dream that my four little children will one day live in a nation where they will not be judged by the color of their skin but by the content of their character.

 

I have a dream today!"


Časopis Time odredio ga je za osobu godine 1963., imenovan je dobitnikom Nobelove nagrade za mir 1964. godine. U dobi od trideset pet godina, Martin Luther King, Jr. tada je bio najmlađi dobitnik Nobelove nagrade za mir od 1901. godine a novčanu je nagradu donirao pokretu za građanska prava. U Selmi u Alabami vodio je kampanju za registraciju birača koja je završila s maršom od Selme do Montgomeryja. King je nakon toga otišao u Chicago, gdje je pokrenuo programe rehabilitacije slamova i osiguranja smještaja. U razdoblju između 1957. i 1968. King je održao brojne govore, sudjelovao u brojnim protestima, bio uhićen više puta, napadnut četiri puta, napisao je pet knjiga kao i brojne članke, razgovarao s predsjednikom Johnom F. Kennedyjem, protivio se ratu u Vijetnamu... 


3. travnja održao je svoj konačni i zapravo proročki govor „I’ve Been to the Mountaintop“, u kojem je pristalicama u Masonskom hramu u Memphisu, između ostalog, rekao:


"Well, I don't know what will happen now. We've got some difficult days ahead. But it really doesn't matter with me now, because I've been to the mountaintop.

 

And I don't mind.

 

Like anybody, I would like to live a long life. Longevity has its place. But I'm not concerned about that now. I just want to do God's will. And He's allowed me to go up to the mountain. And I've looked over. And I've seen the Promised Land. I may not get there with you. But I want you to know tonight, that we, as a people, will get to the promised land! 


4. travnja 1968.godine na Kinga je izvršen atentat na balkonu sobe hotela Lorraine u Memphisu, u saveznoj državi Tennessee. Imao je 39 godina. Njegovoj sahrani prisustvovalo je preko 100.000 ljudi a na nadgrobnoj mu ploči stoje riječi crnačke duhovne pjesme Free at last, s inačicom kojih je završio svoj govor "I Have a Dream":


"Free at last, free at last, thank God almighty I'm free at last."


Kronologija Martinova kratkog, ali plodonosnog života prikazuje sliku čovjeka koji je došao na zemlju s jasnom misijom, misijom da proširi poruku ljubavi i jednakosti među svojim sunarodnjacima, da osigura jednaka prava svima i doprinese okončanju raznih nepravdi u vidu segregacije, rasizma, diskriminacije, nepravedne raspodjele dobara te da pomogne svima kojima je pomoć potrebna. Dok je držao svoj drugi slavni govor, „I’ve Been to the Mountaintop“, kao da je bio svjestan da je njegovom vremenu na zemlji došao kraj i da se marš za slobodu, kojem je on postavio temelje, sad nastavlja bez njega. Svaki put kad je pred njim bio izbor između lakšeg i težeg puta on je uvijek odabrao onaj teži, uvjeren u ispravnost svog odabira i vođen ljubavlju u srcu za sva ljudska bića, premda mu je često uzvraćano upravo na suprotan način; na prosvjedima je napadan, vrijeđan, uhićivan a životi članova njegove obitelji i suradnika bili su ugroženi jednako kao i njegov. Od bojkota u Montgomeryju, do prosvjeda Birminghamu, marša od Selme do Montgomeryja pa sve do Marša na Washington i samog kraja, King je dostojanstveno, razumno i miroljubivo koračao trnovitim putem do slobode. Poruke ljubavi i riječi mudrosti koje je ostavio iza sebe prikazuju čovjeka svjesnog ograničenja svog vremena, ali s nadom u bolju budućnost. 

 

Zamke u koje čovječanstvo upada na svom putu do spoznaje, King je uvidio rano te je nastojao ukazati na neutemeljenost podjela i prevlasti jedne skupine.

 

"Mi doživljavamo ljude kao Židove ili ne-Židove, katolike ili protestante, Kineze ili Amerikance, crnce ili bijelce Ne mislimo o njima kao o braći, ljudskim bićima koja su stvorena od iste temeljne tvari kao i mi, oblikovana prema istom Božjem liku."


No unatoč nepravdama i ugnjetavanjima kojima je svakodnevno svjedočio i koje je iskusio na svojoj koži, King je i dalje vjerovao u dobro u čovjeku i transformirajuću snagu ljubavi.


"Uvjeren sam da svemirom upravlja svrhovita sila puna ljubavi i da u borbi za ispravnost čovjek i svemir sudjeluju zajednički. Iza grubog lica svijeta počiva dobrostiva snaga."


Njegova razmišljanja nisu bila samo metafizičke prirode, pristupao je razumno i logički problemima kao što su siromaštvo i nezaposlenost te pokušao pronaći način da se oni razriješe. Također je pokušao naglasiti koliko je važno da se društvo uključe i oni koji se nalaze na njegovim marginama.

 

"Kako će se riješiti problem siromaštva? Tako da ga se izravno ukine, i to mjerom o kojoj se danas nadugačko i naširoko raspravlja: zajamčenim dohotkom."


"U našim zemljama siromašne smo isključili iz srca i istjerali iz žile kucavice naših društava, zato što smo dopustili da postanu nevidljivi."

 

Kad je vjera bila u pitanju, King je kao i uvijek bio sposoban sagledati širu sliku te je svoje viđenje problematike uspijevao predočiti na razumljiv i sažet način.


"Bog nije ni baptist, ni metodist, ni prezbiterijanac ni episkopalac. Bog je iznad naših vjerskih pripadnosti."


King je imao sposobnost sagledavanja šire slike, a slika koju je vidio u svojim snovima sačinjavala je cijelo čovječanstvo, združeno i ravnopravno, no nažalost slika koju je gledao svakodnevno bila je ona rascjepkanog svijeta i u vječnom ratovanju među sobom zbog svojih različitosti. Slika čovječanstva koje ne uviđa da upravo različitosti tj. različiti dijelovi ljudskog postojanja i iskustva, sačinjavaju istu sliku bitka. 

 

"Dopustite mi da podsjetim da ako želimo ostvariti mir na zemlji, najprije moramo biti odani ekumenizmu, a ne podvojenosti. Naša odanost mora nadilaziti našu rasu, naše pleme, našu klasu i naš narod, a to znači da moramo razviti mišljenje koje prihvaća cijeli svijet."

 

King je izjavio da su "uništeni snovi nepogrešiv znak prolaznosti našeg života", no jesu li njegovi snovi doista bili uništeni i je li mogućnost njihova ostvarenja iščezla s njegovom smrću. Ili su se ti isti snovi nastavili u srcima drugih koji su nastavili taj težak put do slobode, pravde i jednakosti. Ono što je King uviđao, a što je mnogim drugim izmicalo, jeste da su svi ljudi u jednakom omjeru značajni sudionici u tkanju sudbine svijeta te da ono što utječe na jednog, u konačnici utječe na sve. Tkanje je to koje čini sliku rascjepkanu na nebrojene dijelove, no san da će ta slika jednog dana ponovno postati cijela i dalje živi, on je neuništiv kao i uspomene na one koji su ga pokušali ostvariti.

 

"I guess one of the great agonies of life is that we are constantly trying to finish that which is unfinishable. We are commanded to do that. And so we, like David, find ourselves in so many instances having to face the fact that our dreams are not fulfilled. ...The struggle is always there. It gets discouraging sometimes. It gets very disenchanting sometimes. ..Well, that is the story of life. And the thing that makes me happy is that I can hear a voice crying trough the vista of time, saying: "It may not come today or it may not come tomorrow, but it is well that it is within thine heart. It's well that you are trying." You may not see it. The dream may not be fulfilled, but it's just good that you have a desire to bring it into reality. It's well that it's in thine heart."

 

 

Share on Facebook
Share on Twitter
Please reload

ZiN Daily is published by ZVONA i NARI, Cultural Production Cooperative

Vrčevan 32, 52204 Ližnjan, Istria, Croatia

OIB 73342230946

ISSN 2459-9379

Editors: Natalija Grgorinić, Ljubomir Grgorinić Rađen & Ognjen Rađen

 

Copyright © 2017-2018, ZVONA i NARI, Cultural Production Cooperative

The rights to all content presented at www.zvonainari.hr belong to its respective authors.

Any further reproduction or dissemination of this content is prohibited without a written consent from its authors. 
All Rights Reserved.

The image of Quasimodo is by French artist Louis Steinheil, which appeared in  the 1844 edition of Victor Hugo's "Notre-Dame de Paris" published by Perrotin of Paris.

ZVONA i NARI

are supported by:

ZVONA i NARI - Library & Literary Retreat - Vrčevan 32, 52204 Ližnjan, Croatia - + 385 99 232 7926 - zvonainari@gmail.com - (c) 2011.-2018.