- Ana Savković
John Milton! The Choice and The Fall/All is Not Lost
Updated: Feb 12, 2021

"I made him just and right, Sufficient to have stood, though free to fall. Such I created all th'Eternal Powers And Spirits, both them who stood and them who faild; Freely they stood who stood, and fell who fell. Not free, what proof could they have givn sincere Of true allegiance, constant Faith or Love, Where onely what they needs must do, appeard, Not what they would? what praise could they receive? What pleasure I from such obedience paid, When Will and Reason (Reason also is choice) Useless and vain, of freedom both despoil'd, Made passive both, had serv'd necessitie, Not mee."
Život slavnog engleskog pjesnika i autora Izgubljenog raja, Johna Miltona, bio je usko povezan s političkim prilikama u njegovoj zemlji. Milton je bio puritanac koji se suprotstavljao Engleskoj crkvi i monarhiji, vjerovao je u autoritet Biblije, podržavao je državnika Olivera Cromwella u engleskom građanskom ratu, a nakon restauracije monarhije, kad je na vlast došao Karlo II., sin pogubljenog kralja Karla I., Milton se, tada već slijep, u osami i bolesti posvetio svom pjesničkom stvaralaštvu. U ovotjednom ćemo ZiNgeru proučiti život i djelo znamenitog engleskog pjesnika koristeći se djelom Izgubljeni raj (Milton, J. (2013.) Izgubljeni raj, prev. M. Maras, Zagreb: Školska knjiga).
John Milton (9. prosinca 1608. - 8. studenoga 1674.) bio je engleski književnik. Njegovo središnje ostvarenje, herojski ep Izgubljeni raj, jedno je od "najvažnijih, najutjecajnijih i najznamenitijih djela svjetske književnosti". Milton je postigao međunarodni uspjeh tijekom života pišući na engleskom, latinskom, grčkom i talijanskom jeziku a njegovo je stvaralaštvo bilo isprepleteno s njegovim vlastitim životnim iskustvima i burnim vremenima u kojim je živio.
"I sung of Chaos and Eternal Night, Taught by the heav'nly Muse to venture down The dark descent, and up to reascend,.."
Rođen je u Londonu u imućnoj obitelji srednje klase, sin skladatelja Johna Miltona i njegove supruge Sarah Jeffrey. Troje njihove djece preživjelo je rano djetinjstvo: Anne, John i Christopher. Nakon privatnog podučavanja, Milton je pohađao školu St.Paul's u Londonu gdje je započeo studij grčkog i latinskog jezika i sveučilište Christ's College, Cambridge gdje je počeo pisati poeziju na latinskom, engleskom i talijanskom jeziku. U tom su razdoblju njegove edukacije nastala djela On the Death of a Fair Infant, Dying of the Cough i On the Morning of Christ's Nativity. 1632. godine stekao je magisterij nakon čega je šest godina živio sa svojom obitelji te se posvetio samostalnom studiju. Živio u domu svoje obitelji u Hammersmithu, a potom na njihovom seoskom imanju u Hortonu u Buckinghamshireu u Engleskoj. Nastavio je studije teologije, povijesti, filozofije, znanosti i književnosti.
"Inflamed with the study of learning and the admiration of virtue; stirred up with high hopes of living to be brave men and worthy patriots, dear to God, and famous to all ages."
1638. godine Milton je započeo turneju po Francuskoj i Italiji tijekom koje je upoznao mnoge važne intelektualce i utjecajne ljude. Namjeravao je otići i u Grčku, ali vijest o rastućoj političkoj i vjerskoj krizi u Engleskoj potakla ga je na povratak u London. U tom je periodu Milton podučavao i pisao prozne pamflete o aktualnim crkvenim kontroverzama. Sve se više zalagao za ideju da je crkvi potrebno „pročišćenje“ i da takva vrsta reforme ne može potjecati od crkve koja je tako usko povezana s kraljem. 1642. godine započeo je Engleski građanski rat. Kralju Karlu I., katoliku, usprotivio se veliki broj njegovih podanika, puritanskih protestanata. Te iste godine Milton je stupio u bračnu zajednicu s Mary Powell. Par se razdvojio na nekoliko godina za koje je vrijeme Milton napisao The Divorce Tracts u kojima se zalagao za dostupnost razvoda. 1645. godine Milton i Mary su ponovno počeli živjeti zajedno te su imali četvero djece prije nego je ona preminula 1652 godine. Kralj Karlo I. je poražen i pogubljen 1649. godine a Milton je objavio spis u kojem opravdava pogubljenje, nakon čega je imenovan tajnikom novoosnovanog državnog vijeća.
"All is not Lost; the unconquerable will,... And the courage never to submit or yeild.”
1652. godine Milton je izgubio suprugu, sina i vid, postao je potpuno slijep. Četiri godine kasnije vjenčao se s Katherine Woodcock koja je umrla 1658. godine. 1660. godine monarhija je ponovno uspostavljena s Karlom II. kao kraljem a Miltonove su knjige javno spaljene. Pjesnik se jedno vrijeme skrivao te je bio poslan u zatvor, no ubrzo je pušten. 1663. godine ponovno je stupio u bračnu zajednicu, ovaj put s Elizabeth Minsull. 1667.godine objavio je ep Izgubljeni raj u deset knjiga tj. dijelova. Izgubljeni raj Miltonovo je najbolje djelo te se smatra vrhuncem engleske književnosti. Nastao nakon uspostavljanja monarhije i urušavanja pjesnikovih ideala, Milton se u osami, siromaštvu i bolesti posvetio svom pjesništvu, usmjerivši se na motiv izgubljenog raja, tema koja je odražavala tadašnji stadij njegova života. Nakon što je oslijepio, diktirao je knjigu pomoćnicima i prijateljima a o svom stanju tj. sljepilu, progovorio je u svom slavnom djelu..
"Pohodim te pouzdano,
i ćutim tvoje višnje životno svjetlilo;
ali ne pohodiš ti ove oči, što se zalud prevrću
da nađu prodorni tvoj trak, a zoru ne nađu,
tako je gusta čist kap ugasila im jabučice,
il mutna sluz ih zastrla. ..
... i kadšto ne zaboravljam
ni drugu dvojicu, u kobi sa mnom jednaku
(da bar sam jednak s njima ja u slavi),
slijepog Tamira i slijepog Meonida,
pa Fineja, i Tiresiju, stare proroke. ...
S godinama se tako
vraćaju doba, ali ne vraća se meni dan....
već oblak me u zamjenu okružuje, i vječna
tama, odsječen sam od vedrih navada
ljudskih, i mjesto knjige divna znanja
meni je darovana sveopća bjelina
naravnih djela što su brisana i poništena...."
1671. godine Milton je objavio djelo Paradise Regained u kojem je opisano Isusovo nadilaženje Sotoninih iskušenja te Samson Agonistes. Prepravljena verzija Izgubljenog raja, u tradicionalnom obliku podjele u dvanaest knjiga tj. dijelova, objavljena je 1674. John Milton umro je 8. studenog 1674. godine a sahranjen je u crkvi St Giles-without-Cripplegate, Fore Street, London. Podignut mu je spomenik u Pjesničkom kutku u Westminsterskoj opatiji u Londonu.
"Into this wild Abyss
The womb of Nature, and perhaps her grave--
Of neither sea, nor shore, nor air, nor fire,
But all these in their pregnant causes mixed
Confusedly, and which thus must ever fight,
Unless the Almighty Maker them ordain
His dark materials to create more worlds,--
Into this wild Abyss the wary Fiend
Stood on the brink of Hell and looked a while,
Pondering his voyage; for no narrow frith
He had to cross. ”
John Milton bio je pod snažnim utjecajem političkih prilika razdoblja u kojem je živio i stvarao, a pjesnikova su politička i vjerska uvjerenja u velikoj mjeri oblikovala putanju njegova život te su se, posljedično tome, odrazila u njegovom stvaralaštvu. Njegov čuveni ep, Izgubljeni raj, kompleksno je djelo koje u sebi sadrži brojne elemente iz kršćanske, hebrejske i klasične mitologije, poganske motive a vidljiv je i utjecaj mitologije renesansnih epova. No zanimljivo je kako Miltonovo djelo u isto vrijeme na poprilično direktan način progovara o autorovom životu. Izbor koji je Milton napravio u svom javnom/političkom životu, doveo je do njegovog "pada" no dugoročno gledano, taj boravak na dnu rasvijetlio je tamu u kojoj se pjesnik pronašao te mu je "darovana sveopća bjelina" i jasnoća da stvara. Izgubljeni raj u svojoj osnovi govori o izboru prvih ljudi i slobodi koja im je darovana, dok u isto vrijeme zrcali život svog tvorca. Milton je, baš poput prvih ljudi, vjerovao u slobodu izbora i načinio svoj izbor te bio primoran živjeti s posljedicama. No one nisu nužno bile tragične jer njegov je izbor, premda ga je odveo na "samotnički put", rezultirao nastankom djela koje je postalo kamenom temeljcem svjetske književnosti. Što ukazuje na to da su u Miltonovom slučaju, ali moglo bi se reći i u slučaju samog čovječanstva, primjenjive pjesnikove riječi- sve nije izgubljeno.
"Gledajući natrag, istočnu svu stranu Raja
vidješe oni, svoje doskorašnje sretno sijelo,
pod treptajima one planine glavnje; vrata su
vrvjela strašnim licima i ognjenim oružjem.
Proliše nekoliko prirođenih suza, ali brzo
utrše njih: sav svijet je pred njima, da biraju
mjesto za počinak, Providnost im je vodič.
S rukom u ruci, lutajući sporim koracima,
kroz Eden oni krenu samotničkim putem."