Jane Austen! Spectator in Silence/Curious Wallflower

"We live at home, quiet, confined, and our feelings prey upon us."

Kako je osoba koja je većinu života provela kao promatrač istog, mogla tako uvjerljivo pisati o duševnim previranjima i kompleksnim emocijama koje sa sobom donosi bogato životno iskustvo? Odgovor je jednostavan, premda je život Jane Austen često okarakterizran kao jednoličan i oskudan u događajima, nakon opsežnijeg proučavanja postaje jasno da je britanska spisateljica zapravo imala bogat unutrašnji život, oplemenjen njenom živahnom maštom ali, važno je naglasiti, u jednakoj mjeri i dramatičnim događanjima u njenoj okolini i svakodnevnici kojih neosporno nije manjkalo. U ovotjednom ćemo ZiNgeru zagrebati ispod površine i otkriti mnoge slojeve života proslavljene britanske književnice koristeći se djelom Carol Shields Jane Austen (Shields, C. (2001.) Jane Austen, London: Weidenfeld & Nicolson).

Jane Austen (16. prosinca 1775. - 18. srpnja 1817.) bila je britanska spisateljica. Austen je u svojim djelima prikazala život engleske srednje klase tijekom ranog 19. stoljeća a njeni najpoznatiji romani su Ponos i predrasude, Razum i osjećaji, Mansfield Park i Emma.

Rođena je u Steventonu, kao sedmo dijete i druga kći Georgea i Cassandre Austen. Jane i njena starija sestra Cassandra stekle su osnovno obrazovanje u Oxfordu a potom u Southamptonu ali nakon što su se sestre ozbiljno razboljele i Jane skoro preminula, poslane su kući. Jane je zatim obrazovana doma a od 1785. godine Cassandra i ona pohađale su Reading Abbey Girls' School koju su napustile 1786. godine. Time je završila formalna naobrazba tada jedanaestogodišnje Jane no njena edukacija nije stala na tome.

Jane je sudjelovala u obiteljskim kazališnim predstavama, njeni su članovi obitelj imali naviku čitanja knjiga jedni drugima a po svemu sudeći Austenin je otac dao svojoj kćeri potpunu slobodu da čita što želi iz njegove knjižnice. Obitelj Austen svakako je bila naklonjena književnosti, Janeina je majka pisala poeziju, kao i stariji brat James koji je pisao i eseje te je jedno vrijeme bio uređivao tjedni magazin The Loiterer, kojem je i njegov brat Henry doprinosio i za koji se cijela obitelj zanimala. Takvo literarno okruženje utjecalo je na Jane koja je od rane dobi iskazivala interes prema pisanoj riječi, a iskazivala je sklonost prema satiri. Njene rane pjesme i priče, sabrane u tri notesa, poznate su pod nazivom Juvenilia.

Ode To Pity

"1

Ever musing I delight to tread

The Paths of honour and the Myrtle Grove

Whilst the pale Moon her beams doth shed

On disappointed Love.

While Philomel on airy hawthorn

Bush Sings sweet and Melancholy,

And the thrush Converses with the Dove."

Život je tekao prirodnim putem u domaćinstvu Austen. Janeina su braća odrastala i napuštala dom, Cassandra se zaručila što je značilo da će i ona napustiti dom. Jane se posvetila pisanju što je rezultiralo epistolarnim romanom Lady Susan. 1795. godine započela je pisati roman u epistolarnom obliku koji je nazvala Elinor i Marianne, koji je nakon prerada izgubio svoju epistolarnu formu i postao Razum i osjećaji. Po završetku romana Elinor i Marianne dogodila se promjena u njenom životu; počela je gajiti romantične osjećaje prema mladiću. Tom Lefroy došao je iz Irske u posjet rodbini i Jane i on su se sreli nekoliko puta a Jane je čak svojoj sestri napisala: "I rather expect to receive an offer from my friend in the course of the evening. I shall refuse him, however, unless he promises to give away his white Coat.". No takvo što se nije dogodilo. Tomova je obitelj imala drugačije planove za njega i nije im odgovarala ta potencijalna bračna zajednica. Tom se vratio u Irsku i Jane ga više nikad nije vidjela.

“There is nothing like staying at home for real comfort.”

Jane se nakon toga vratila svom starom, uhodanom načinu života i posvetila se obiteljskim poslovima. Uskoro je do obitelji Austin stigla vijest da je Cassandrin zaručnik Tom preminuo. Cassandra je nakon toga živjela usidjeličkim životom a veza između dvije sestre je postala još snažnija. Jane je radila na djelu Prvi dojmovi, romanu koji je nakon prerada postao Ponos i predrasude i objavljen je 1813. godine. Janein je otac 1797. godine kontaktirao izdavača u vezi objave romana Prvi dojmovi no njegovo pismo ipak nije polučilo uspjeh. Jane je započela pisati treći roman, koji je isprva bio naslovljen Susan a kasnije je postao Opatija Northanger. Roman je dovršen 1799.godine, stavljen sa strane i revidiran od strane autorice 1803. godine a otkupljen je od stane izdavača (pod naslovom Susan) za deset funti no nije objavljen. 1809 godine izdavač joj je ponudio rukopis natrag za 10 funti no Jane ga nije otkupila sve do 1816. godine, nakon uspjeha Emme, i napokon je objavljen 1818. godine, zajedno s Uvjeravanjima, godinu dana nakon Janeine smrti.

"They arrived at Bath."

1800. godine dogodila se značajna promjena u Janeinom životu. Obitelj je najavila selidbu u Bath. 1801. godine Jane je napustila voljeni Steventon i preselila se u Bath čija se prisutnost itekako osjetila u Janeinoj književnosti. Sljedeće je godine uslijedila prosidba od strane Harrisa Bigg-Withera, mladića kojeg je Jane poznavala od djetinjstva. Jane je isprva prihvatila ponudu no nakon podrobnijeg promišljanja sljedeći je dan ipak odbila. Brak bi Jane donio materijalnu sigurnost, no Austen očito nije težila braku iz koristi već je priželjkivala onaj nastao iz ljubavi.

"The long years of silence had to be filled somehow."

Jane je 1803. godine započela s pisanjem romana The Watsons, a te iste godine Henry je predao njen rukopis Opatija Northanger izdavaču. 1805. godine Janein je otac preminuo i obitelj se našla u financijskim problemima. 1806. godine Jane, njena sestra i majka preselile su se u Southampton kod brata Francisa i njegove supruge i tamo su živjeli sve do 1809. godine kad je njen imućni brat Edward, već godinu dana prije, ponudio obitelji da odaberu smještaj u Kentish village of Wye ili u Hampshire village of Chawton, a one su se odlučile za potonji.

"Our Chawton Home, how much we find

Already in it, to our mind;"

Kad se smjestila u Chawton, Jane se posvetila svom pisanju, revidirala je rukopise a prvi objavljeni roman bio je Razum i osjećaji, poslan izdavaču kojeg je njen brat Henry prethodno kontaktirao. 1810. godine saznala je da će roman biti objavljen a 1811.godine Razum i osjećaji su objavljeni, potpisani samo s "by a Lady".

O then, gentle lady! Continue to write,

And the sense of your reader t'amuse & delight.

1813. godine objavljen je roman Ponos i predrasude i bio je jako dobro prihvaćen među čitateljstvom. Godinu dana nakon toga objavljen je Mansfield Park no prijam nije bio jednako uspješan. Jane se posvetila sljedećem projektu, romanu Emma. Do 1815. godine Janeina je anonimnost iščezavala a popularnost rasla. Jane je imala sve više obožavatelja, uključujući i princa regenta koji je tražio Jane da mu posveti sljedeću knjigu, što je ona i napravila. 1816. godine objavljen je roman Emma s posvetom princu. Jane je započela rad na romanu nazvanom The Elliots, koji je postao Uvjeravanje. Uskoro je počela osjećati zdravstvene probleme. 1817. godine stanje joj se pogoršalo i otputovala je u Winchester gdje je umrla 18. srpnja 1817. godine u dobi od četrdeset i jedne godine. U prosincu iste godine objavljena su njena djela Opatija Northanger i Uvjeravanja, skupa s Henryjevim Biographical Notice of the Author u kojem je razotkrio Jane kao autoricu djela. 1869. godine Janein je nećak James Edward Austen-Leigh objavio A Memoir of the Life of Jane Austen i približio njen lik i djelo široj publici.

Jane Austen otkrila je da za pronaći inspiraciju ponekad nije potrebno otići na drugi kraj svijeta, ili kao što je bilo u njenom slučaju, dalje od praga svog doma. Nevidljiva svijetu u svojoj ulozi usidjelice, Austen je dobila slobodu koja je ostalim pripadnicima njenog staleža možda bila uskraćena; slobodu promatranja, mišljenja i stvaranja. Spisateljica britka uma i oštra oka, neprestano je promatrala i nadahnjivala se zbivanjima oko sebe. No usporedno tome i suprotno uvriježenim mišljenjima, u isto je vrijeme itekako proživljavala vlastite unutarnje drame i emocionalne prevrate, često potaknute dramatičnim previranjima u njenom životu. Spoj znatiželjna um i introvertirane prirode bili su pogodna kombinacija za Austen koja je svoj emocionalni život skrivala od okoline, ali razotkrivala na papiru. Austenin je zagonetni, unutrašnji svijet možda bio nevidljiv i nepoznat okolini, no ono što je proisteklo iz njega je itekako ostalo zapaženo, a upravo je taj uvid u ljudsku prirodu i stanja, koji mogu imati samo oni skloni tihoj opservaciji, njena djela učinio tako privlačnim širokom čitateljstvu. Austen je svojim primjerom pokazala kako se spoznaje o bitku najčešće ostvaruju promatranjem u tišini, a svijetu ih nerijetko razotkrivaju oni koji se skrivaju u pozadini, naizgled nevidljivi ali itekako sveprisutni.

“I was quiet, but I was not blind.”

---