" - Čujem glasove koji mi kažu što da radim. Oni dolaze od Boga.
- Oni dolaze iz tvoje mašte.
- Naravno. Tako Božje poruke dolaze do nas."
Posvećena vjernica koja je izgorjela na lomači kao krivovjerka, djevojka bez ikakvog ratnog iskustva koja je iskazala vještine ravne onima iskusnih generala, djevica u muškoj odjeći, ratnica koja po svojoj tvrdnji nikad nije počinila ubojstvo, vojskovođa, mučenica i na kraju svetica Ivana Orleanska (Jeanne d'Arc), djelujući pod božanskim nadahnućem, povela je francusku vojsku do pobjede nad Englezima tijekom Stogodišnjeg rata. Ivana je doista bila fascinantna povijesna ličnost te jedinstvena pojava ne samo u srednjem vijeku već u povijesti čovječanstva općenito. "The Maid of Orléans", kako joj je bio nadimak, s vremenom je postala jednim od najvećih simbola francuskog domoljublja te predmetom mnogih književnih, likovnih, filmskih, glazbenih i drugih djela, a njen kratak život i vrijeme djelovanja, usporedno s dalekosežnim utjecajem, testament su snazi duha, ustrajnosti i moći vjere. U ovotjednom ćemo ZiNgeru proučiti život i djelo francuske heroine Ivane Orleanske koristeći se djelima Ivana Orleanska (Cardini, F. (2019.) Ivana Orleanska, prev. M. Boršić, Zagreb: Irma & Irma), Drame (Shaw, G. B. (2005.) Drame, prev. M. Maras, I. Matković, T. Peičić, Zagreb: Alfa) i Ivana Orleanska (Twain, M. (2015.) Ivana Orleanska, prev. V. Balen-Heidl, Split: Verbum).
Ivana Orleanska (6. siječnja 1412. - 30. svibnja 1431.) francuska narodna junakinja i svetica rimokatoličke crkve. Povela je francusku vojsku do pobjede nad Englezima kod Orléansa 1429. godine te je imala presudan utjecaj na preokret u Stogodišnjem ratu. Nakon što je uhvaćena od strane pro-engleskih pristaša i osuđena, spaljena je na lomači kao krivovjerka i vještica. Rehabilitirana je prilikom revizije procesa 1456. godine, a Katolička crkva proglasila ju je sveticom 1920. godine.
"Putovi Božji su vrlo čudni."
Rođena je u skromnoj seljačkoj obitelji u mjestu Domrémyju, kao jedno od petero djece seoskog zemljoposjednika Jacquesa d'Arc i supruge Isabelle Romée. Nije znala čitati i pisati a vrijeme je provodila pomažući sa životinjama i u kućanskim poslovima, no ono po čemu se od početka isticala bila je njena posvećenost vjeri zbog koje se učestalo ispovijedala u crkvi. Oni koji su je poznavali opisali su je kao dobroćudnu i pobožnu osobu. Njena je priča poprimila nadnaravne značajke kad je s trinaest godina doživjela svoju prvu viziju u očevom vrtu, čula je glas popraćen sa svjetlosti. Ukazanja su se nastavila a Ivana je spoznala da joj se ukazuju arkanđel Mihael i svetice djevice i mučenice Katarina i Margareta. Objavljeno joj je da je njena misija da oslobodi Francusku od Engleza i okruni francuskog dauphina (prijestolonasljednika) Karla VII. za kralja. Ono što je potom uslijedilo je niz nevjerovatnih događaja kakve povijest ne pamti; odlučna i ratno neiskusna sedamnaestogodišnja Ivana, kojoj je povjereno vodstvo jednog vojnog odreda, oslobodila je opsjednuti Orléans (1429). Pobijedila je Engleze kod Pataya, a zatim povela Karla VII. na krunidbu u Reims. Kod Compiègnea je pala u ruke Burgundaca (pristaša engleskoga kralja) a kralj Karlo VII. nije uložio nikakav napor da je oslobodi te je Ivana izručena Englezima. Crkveni sud kojim je predsjedao pro-engleski biskup iz Beauvaisa, Pierre Cauchon, osudio ju je kao krivovjerku i vješticu.
"Oživjela je posvuda."
Ivana Orleanska, djevojka kojoj su glasovi s neba rekli da oslobodi Francusku od Engleza i okruni kralja, učinila je što joj je rečeno i spaljena je živa na lomači 30. svibnja 1431.u Rouenu. Dok je umirala tražila je da stave križ pred nju i zazvala je Isusovo ime. Rehabilitirana je prigodom obnove procesa 1456.godine, a Katolička crkva (papa Benedikt XV.) proglasila ju je 16. svibnja 1920.godine sveticom. Druga nedjelja u svibnju posvećena je njezinoj uspomeni i slavi se u Francuskoj kao nacionalni praznik.
"Nosila je breme, zaslužila je tu čast."
Stogodišnji rat bio je rat između Francuske i Engleske zbog nasljedstva na francuskom prijestolju a trajao je od 1337. do 1453, s prekidima i previranjima, ukupno 116 godina. Nakon engleskih pobjeda kraj Crécyja (1346) i Poitiersa (1356) sklopljen je mir u Brétignyju 1360.godine. Uslijedila su nova previranja, situacija se promijenila u korist Francuske da bi iskrcavanjem Henrika V. u Francusku i pobjedom kraj Agincourta 1415. godine uslijedili novi engleski uspjesi. 1420. godine Henrik V. i Karlo VI. potpisali su sporazum iz Troyesa prema kojem se Henrik oženio kćerju francuskog kralja, Katarinom od Valoisa i postao nasljednik francuske krune (kao i njegovi nasljednici). Henrik je preminuo 1422. godine (kao i Karlo VI.), njegov je sin, Henrik VI. naslijedio poziciju a ratovanje se nastavilo. Presudan obrat nastupio je pojavom Ivane Orleanske i obranom Orléansa 1429. godine. Bila je to prva velika francuska pobjeda nakon poraza u bitci kod Agincourta 1415. godine. Opsada se dogodila na vrhuncu engleske moći a Orléans je imao strateški značaj za obje sukobljene strane. 1453. godine Englezi su poraženi u bitci kod Castillona i istjerani a ta je bitka označila kraj Stogodišnjeg rata.
"Ona nije bila poput ikoga drugoga..."
Ivana je imala samo sedamnaest godina kad je krenula u osloboditeljski pohod a devetnaest kad je spaljena na lomači, no u te je impresivne dvije godine djelovanja uspjela zauvijek upisati svoje ime u povijesne knjige. Njena je priča nevjerovatna i jedinstvena u povijesti; djevojka sa skromnim početcima, djelujući pod božanskim vodstvom, izmijenila je tijek ratnih događaja snagom svoje volje, dubinom vjere i nesalomljivosti svog duha. Za života, njena je pojava nadahnjivala one oko nje, kao što je i nakon smrti, njen lik nastavio biti izvor inspiracije. Ono što je vidljivo kad se proučava Ivanin život i djelo jeste sila koja ju je vodila i djelovala kroz nju, sila koja je njoj bila bjelodana a drugima nevidljiva. Kad je bila upitana zašto je Bog došao k njoj, a ne nekome drugom, odgovorila je da se Bogu svidjelo da to učini preko jednostavne djevojke ("simple maid"), da tako otjera kraljeve neprijatelje. Nakon njene smrti nastale su brojne legende a njen je lik nadahnuo mnoge književnike, među njima i Georgea Bernarda Shawa i Marka Twaina, čija su djela o Ivani, kao i vizija o osloboditeljici francuskog naroda bili ponešto drugačiji. .
"Znate, ta žena je nemoguća. Nije mi nemila, doista nije, ali što da čovjek radi s takvom osobom?"
Irski dramatičar George Bernard Shaw (više u ZiNgeru na: https://www.zvonainari.hr/post/2019/07/26/weekly-zingers-the-man-of-destinyheartbreak-house) napisao je djelo Sveta Ivana koje je objavljeno tri godine nakon što je Rimoktolička crkva kanonizrala Ivanu te se smatra jednim od njegovih najboljih uradaka. Shaw je proučio zapise s Ivanina suđenja i u slavnom djelu izrazio mišljenje da su učesnici u Ivaninom suđenju postupili prema onome što su smatrali ispravnim. Shaw je prikazao Ivanu kao ljudsko biće čija je tvrdoglavost i nepopustljivost u konačnici dovela do njenog pada. Slavni irski dramatičar smatrao je da je karakterizacija Ivane većinom bila romantična, kao u djelu Ivana Orleanska američkog književnika Marka Twaina spomenutog u predgovoru. Twain je bio fasciniran Ivaninim likom i djelom a piščevo je divljenje itekako vidljivo na stranicama njegovog posljednjeg dovršenog djela na koji je bio najponosniji i koji je smatrao svojim najboljim i najdražim uratkom. Narator memoara o francuskoj junakinji i mučenici je Twainov fiktivni lik Louis de Conte, koji je pratio Ivanu u svim ključnim trenutcima njezina života. Twain je napravio opsežno istraživanje prije nego je započeo rad na djelu a Twainov je prikaz Ivane možda sentimentalan no kad se proučavaju transkripti sa suđenja čini se da je američki književnik bio bliže istini sa svojim prikazom njenih pro-engleski nastrojenih sudaca, od irskog dramatičara i njegova nesentimentalnog i racionalističkog pristupa.
"Francuska je bila ruševina, ruina, pustoš... A onda se pojavila neuka djevojka iz zabitog sela i suočila se s tim ratom bez kraja i konca, tim razornim ratnim požarom koji je već tri naraštaja harao zemljom. Onda je započela najkraća i najzačudnija bitka ikada zabilježena u povijesti. Okončana je za svega sedam tjedana. U samo sedam tjedana ona je beznadno osakatila taj devedesetjednogodišnji gigantski rat. Kod Orléansa zadala mu je odlučan udarac, a na bojnom polju kod Patayja slomila mu kičmu. Zamislite samo! Da, čovjek to može, ali može li razumjeti?"
Shawova je britkost i humor učinila njegovu dramu bliskom modernom čitateljstvu kao i dopadljivom za prikaz na pozornici, Twainova je očaranost rezultirala smještanjem Ivane u ulogu nedokučive djeve vrijedne divljenja i štovanja. Talijanski povjesničar Franco Cardini u svom djelu Ivana Orleanska prikazuje Ivanu kao suvremen lik dok stavlja naglasak na proturječnost njena iskustva a dojam koji njegovo djelo ostavlja jeste da je to uradak autora koji se trudi i čitatelju i sebi objasniti tu neobičnu ličnosti koja jeste Ivana Orleanska. Čitanjem uradaka svih tih autora dolazi se do zaključka da su mnogi pokušali razjasniti zagonetku Ivane Orleanske, djevojke kojoj su glasovi s neba rekli da oslobodi Francusku i okruni kralja, no kao da je svima nekako izmakla bit Ivane jer su u procesu njena otkrivanja bili zaokupljeni svojim osobnim mišljenjima, nazorima i afinitetima.
"...Bog ne dopušta da se cijela istina kaže. Ne razumijete je kad vam je kažem."
Istina o Ivani, ili onoliko istine koliko je dopušteno na uvid, može se pronaći u transkriptima s njena suđenja i procesa rehabilitacije (https://sourcebooks.fordham.edu/basis/joanofarc-trial.asp , https://www.famous-trials.com/the-trial-of-joan-of-arc-1431/2373-joan-s-nullification-trial-links-to-documents). U njima upoznajemo Ivanu njenim vlastitim riječima, i u slučaju procesa rehabilitacije, riječima onih koji su je poznavali. Upoznajemo djevojku čija su snaga vjere i volje, kao i tvrdoglavost, legendarne. Bistru i inteligentnu osobu, elokventnu, brzu i vještu u humorističnim replikama ali i nevjerovatno hrabru kad pruža odgovore svojim sudcima, a hrabrost je to koja je proizlazila iz njena uvjerenja u ispravnost svog poslanja. Ivana nije uzmicala pred ovozemaljskim autoritetima no njena je sudbina bila zacrtana od onog trenutka kad je obukla mušku odjeću i uzjahala konja te nametnula svoj autoritet onima koje je, kao i sebe, smatrala ispod jednog i jedinog Boga. Svojom je pojavom onima u blizini ulijevala nadu i vjeru u višu svrhu te ih inspirirala da i sami poprime uzvišenije moralne kodekse no sa svakim je postupkom na bojištu i svakom izgovorenom riječju na suđenju postojala sve veća prijetnja onima koji su željeli zadržati moć u svojim rukama i status quo u poretku stvari.
"France will be lost by a woman and saved by a virgin from the oak forests of Lorraine."
Postojalo je proročanstvo, koje je i Mark Twain spomenuo u svojoj knjizi, o djevojci koja će oporaviti Francusku nakon što ona krivnjom druge žene bude poražena. Potonja žena bila je francuska kraljica Izabela Bavarska koja je igrala presudnu ulogu u sporazumu iz Troyesa kojim je Henriku V. dato baštinsko pravo na francusko prijestolje, a djevojka koja je oporavila Francusku bila je Ivana Orleanska. U vrijeme kad su svi znali svoje uloge, i nisu istupali iz njih, jedna djevojka skromnog podrijetla, uvjerena u više poslanje, krenula je vlastitim putem i ispisala povijest kakva dotad nije bila zamisliva a od tada se nije ponovila. Snagu je crpila iz svoje vjere, razgovora s onim glasovima s neba koji su je poslali na taj samotan osloboditeljski put. A snaga joj je itekako trebala kad je bila sama u tamnici, sama na suđenju, sama na lomači, i na kraju sama pred svojim Bogom. Suđenje Ivani bilo je suđenje osobi čija je sudbina bila čudesnija od ostalih te neshvatljiva onima koji su živjeli sputani dogmama svog vremena. No premda su joj stavljeni zemaljski okovi i potpaljena paklena lomača, Ivana je na kraju nadišla taj prizemni zatvor te postala veća od života, postala je simbol slobode.
"...ti su duša Francuske."
Zagonetka koja je Ivana Orleanska možda nikad neće biti u potpunosti razriješena jer, kao što je sama Ivana rekla nakon što su je pitali da li glas od kojeg traži savjet ima vid i oči - "You will not learn that yet.", popraćeno sa - "Men are sometimes hanged for telling the truth." Na kraju, istina o Ivani koju su mnogi pokušali pronaći, shvatiti i objasniti je zapravo nevjerovatnija i fantastičnija od ičega što su mogli zamisliti- a ta je istina jednostavna i čudesna u isto vrijeme - Ivana je bila inteligentna i ustrajna djevojka nadahnuta višim silama, odabrana "jer se Bogu tako svidjelo". Simultano je djelovala kao božja glasnica i nezavisna osoba snažnog duha, uzvišenih moralnih vrijednosti i velike upornosti, značajke zbog kojih je vjerovatno i odabrana, te ispunila proročanstvo i podarila Francuskoj i njenom narodu ono što im je najviše manjkalo - samosvijest. I premda je glasnica na kraju ušutkana, njena je poruka ostala. Poruka je to došla iz usta jednostavne, mlade nevine djevojke koja je bila "bubanj od koji je Bog udarao svoju poruku" - "Courage! Do not fall back."
