Pjesme Marije Dejanović bile su u konkurenciji za ZiN nagrade.
Marija Dejanović u svojoj biografiji ističe: "Rođena 1992. Objavljivala je pjesme u raznim časopisima (Poezija, Forum, Republika, Zarez, Riječi itd.), zbornicima i na internetskim portalima u regiji. Za rukopis Bilješke za vodvilj o ozbiljnim odlascima (nož, sunce, tanjur) bila je među pohvaljenima na natječaju za nagradu Goran 2015. godine, a za rukopis Migrena u tlu 2017. godine. Dobitnica je Gorana za mlade pjesnike 2018. Osim poezije, ponekad piše i prozu, kritiku i dramu. S proznim rukopisom 2017. godine ušla je u uži izbor za nagradu Prozak, prva kritika izašla joj je iste godine u časopisu Riječi. Na Danima ogranka mladih HDDU izveden joj je prvi dramski tekst. Čitala je poeziju na nekoliko festivala i tribina u Hrvatskoj i Sloveniji. Studira komparativnu književnost i pedagogiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Iz ciklusa "Naukovanje kod čarobnice"
UGASITI HRAST
Nismo takve da propustimo
spomenuti uzore: djevojčica baca
sve osim pepela u šahtu. Ne znamo
što ćemo s tim
roletama od lisičjeg bijega
napetim između dva stakla.
Propustit ćemo sunce ili nećemo?
Počne li kiša,
propustit ćemo odlazak na pogreb
kao što su onog dana propustili
ugasiti stari hrast
jer se priroda može sama brinuti o sebi.
Postavit ću previše pitanja.
Nemoj mi čestitati rođendan,
ni tebi tvoja majka nije brojala zube
pa si ispala sasvim u redu, nisi li,
nije li ispalo sasvim u redu
brojati zrna graha
umjesto uzastopnih odlazaka sunca?
MIRAZ
Kad je čarobnica okrhnula zub
izgubila je dio kičme. Nije više sama otvarala orahe,
odustala je od šetnje po snijegu
i rekla je godine su donijele potrebu
da pronađeš ljude.
Jutrima se smije kao cvijet
mojim riječima o livadi, travnatoj kući,
veličanju života bez krova.
Promatram jedan okrnjen zub
i četiri crne plombe,
u tim se ustima sakuplja miraz,
svečana kralježnica za mene.
Za svaki zub koji ispadne iz nje,
moram čovjeku zatvoriti ranu.
Buduće godine učenice
posijane su u dva niza velikih kutnjaka
koji čine kičmu
zavijenu u tišinu.
TRI KREZUBE VJEŠTICE
Njezin je pogled nož zaboden u kruh.
Poželjela sam doći iza njezinih trepavica.
Stavila sam joj dva zlatnika na vjeđe
i rekla spavaj,
sigurno si umorna.
Jučer je ujutro okrhnula zub.
Spremila je krunu u kutiju i okopnila.
Godinama sam vjerovala da je ona šumska
da su njezini zubi klanci za lješnjake i orah
i možda su doista bili.
Od dana kad se izgubila viđam
kako na svakom od stolova stoji kruh
i u njemu nož.
U našoj je sobi previše kuća.
U svakoj je kući stol.
Na svakom stolu tri krezube vještice
grizu šiljasti kut.
