• Vid Jeraj

Drago, ful drago: Vid Jeraj


Priča Drago, ful drago Vida Jeraja bila je u konkurenciji za ZiN nagrade.

Vid o sebi: "Vid Jeraj živi u raznim jezicima, uglavnom između sinkopa. Radi kao pisac i žurnalist, uz što i za dušu svira."

Drago, ful drago

Badnjak je bio pred vratima. Kitzbühel u zvjezdano prosinačko povečerje. Ori se vesela pjesma iz planinarskog hotela. „Moj očka ma, konjička dva, oba sta bela, šimelna/ Cing, cingl, Cing, cingl, Cing, cingl, cin-cin, Veselo je moje srce!“. Ni minutu nakon što je razdužio leptir-mašnicu i dovršio cigaretu na verandi, kažiprstom je prešao preko zaslona iPhonea i otkrio fotografije za skidanje. Austrijske su vijavice fijukale nadolje ka jezeru Schwarzsee, ovako je toplije. U omanjoj seriji, dovoljnoj da razbukta zeru mašte, ukazala se fotografija djevojke koja se rahlo prigrizla za kažiprst. U nastavku, s ekrana je pratio jednu intimnu ispovijest koja je tu završila nečijim prstom sudbine. Lijepa brineta srednje visine, koji kilogram više, manje, nije se razlikovala preveć od djevojaka koje susreće na putu s posla u autobusu ili na šanku Reisera ili za kasom u Sparu. Kad bi slučajno nosila kapu i sunčane naočale, lako bi je zamijenio za turisticu koja se nonšalantno sunča u usponu na sedežnici dok iza staklene stijene jedan njezin vršnjak možda pere tanjure.

„Dragi Berislav,

snimila sam tvoj oglas na stranici i rado bi se upoznala s tobom. Razvela sam se s 28 godina i moj privatni život utopio se u poslu. Stalno sam kod kuće jer, mislim da se gospođica kao ja ne bi trebala vucarati po birtijama. Što ti misliš? Ponekad posmislim, ovo nije svijet za nas, pa radije prijatelje pozovem do sebe doma jer sam takva osoba, ak razumiješ što mislim? Preferiram muškarce koji žele bolje i više...

Uglavnom, ne bi imala ništa protiv da budemo prijatelji s povlasticama, me kužiš? U prilogu možeš pronaći par mojih slika, a rado bi vidjela i neke tvoje... Jel mi možeš poslati? A kako su u zadnje vrijeme učestali napadi na djevojke u sličnoj situaciji poput mene, napravljen je sajt koji nam pruža barem minimalnu sigurnost. Ostavit ćeš svoje podatke, čisto u slučaju ako se nešto desi, da se zna gdje sam bila i s kim. Radiš to za moju sigurnost, ali i za svoju, nikad se ne zna, buahahaha. Adresa ti je www.adultbuddy.com/rebeccaww

Ajde, obavi to, pa ćemo se podružit... Izgledaš mi pametan dečko.

Voli te, Rebecca!“.

Na fotografijama koje će mu doplutati pred nos u sljedećih pola sata, predstavila se i Claire. I ona je uglavnom po doma, isto je razvedena a kaže da je kućni prijatelji vole zvati BabyCake, jer ne voli nositi previše odjeće na sebi. Pitao se o čemu će pričati s njom, dok je pokušavao smisliti lozinku za Adult buddy websajt, koračajući prema trgovačkom centru da se nađe s dečkima iz kuhinje. Jel ju više zanima opera ili u kojem klubu igraju Pletikosa i Modrić? Kad je dobio kôd za stvaranje profila, ustanovio je da treba ostaviti IBAN kartice. To što nije bilo Americana i Dinersa, već samo Master i Visa nije baš bila fora. Možda bismo mogli pričati o sapunicama, razmišljao je ulazeći u slastičarnicu na Karmelitergasse da ljubaznog starijeg gospodina priupita može li mu samljeti dvadeset deka kave. Sms-ao joj je gleda li Kardashians, ali je prpošna Claire prešla preko toga, dok mu je gospon, ekstremno ugodne vanjštine, izbrijanog lica koje se caklilo od crvenila, vedar i nasmijan, „Ovu marku kave, ne bih vam mogao samljeti“, odgovorio. „Moj aparat za kavu je, nažalost, preosjetljiv... Ali“, poželio mu je, „puno sreće!“.

Iz slastičarnice je Bečo prešao u zanat preko puta, vedar, iako neobavljena posla. To je konobarski gard, moraš biti 'ne-pri-ko-sno-ven', sjećao se savjeta koji je dobio u kuhinji restorana na kupalištu Grdun kraj mlinice na obali Dobre. Tek je počinjao raditi kao konobar i njegov je zadatak bio počistiti kuhinju i kuharu olupiti povrće. Gledajući sad modni prilog Der Standarda, razmišljao je o vremenima kad je s mamom i tetom Katarinom u frizeraju „Nikol“ u Novom Mestu čitao Gloriju. Dok se pitao zna li Baby Cake tko je uopće Vreni Schneider, stigao je i sms od Rebecce koja je rekla da se ne mora gnjaviti s onim portalom, jer danas ima slobodan dan. No, upiše li sljedeće podatke na jedan drugi portal i ocijeni je, možda nađu način da se jednom vide.

Molim te, Berislav, možeš li unijeti moje CC detalje (4447962227752007, CVV 973, Rok travanj, 2019.)??? Samo uđeš u bazu i ostaviš ocjenu. Molila bih te da mi to napraviš.. http:// fwbtonight.club/boobyrain . Srce si, cmokić! R

Bečo je već došao na red i frizerka s Billy Idol blajhom i malim šiškicama ispod krijeste mu je oko vrata opasala bijelu pregaču za zaštitu od kose. Sa stvarno srdačnim osmijehom, pohvalila je njegovu tetovažu kineskog zmaja na podlaktici i pitala što to zmaj ima na krilima, zveckajući nesvjesno zrakom škarama zataknutima između kažiprsta i malog prsta. Dok joj je objašnjavao što je šahovnica, kao i iransko porijeklo Hrvata, posvetila se njegovoj ježek-frizuri. Pazeći da mu na ekran ne padne ni kap kose, djevojka sa škaricama pitala je Beču kako se zove. „Snijega ti u životu nisi vidla“, otpisao je Baby Cake, otprhnuvši dlačicu s ekrana, nasmiješivši se frizerki s blajhom. Odgovorio je na Rebeccin zahtjev, nažalost neuspješno, jer je direktorij i tu zatražio broj njegove kartice. Nasmiješio se i opustio, pomislivši na ljetne praznike u Ozlju gdje je išao kod bake. Plašila ga je pričama da će ga uloviti vještice bude li se približavao starom gradu. Jednog je ljeta s prijateljima ušao u rupu iz koje su vidjeli da izlijeću šišmiši. Otkrili su pećinu i otkrili stazu i mali prolaz koji je vodio u dvorište dvora Palas, na kojem su sjedili slavni Zrinski i Frankopan.

Gospođi Rebeki je pozlilo te joj je u društvu šefa i kolege dirigenta, Bečo pomogao da dođe do hotelske sobe. Trupa scene baleta Narodnog ljudskog gledališča iz Novog Mesta u Kitzbühelu će sutra dočekati Božić i ostati do Nove godine, a sudeći po ljubavi veselih Janeza prema dobroj kapljici neki od njih najvjerojatnije sutra neće izići na stazu. Gospođa Rebeka zamolila je društvo da ju ostavi nasamo, a kako je Bečo donio čašu vode, zamolila ga je može li ostati malo s njom u sobi. Šef, koji je još stajao u vratima kratko mu je naredio da pazi da sve bude kako treba, dok ju je dirigent držao za vrat. Ležala je već na trosjedu u apartmanu s infracrvenim kaminom, prekriženih nogu u svojim plesnim cipelicama crvenkaste boje.

Ste dobro?“, pitao je nakon što se pridigla da popije koju kap, čuvši kako starci pritvaraju vrata. Već je gugutala vodu, obrglivši čašu prstima kao da zamahuje sjekirom. Ne dočekavši odgovor, s iPhonea joj pusti ariju iz opere „Nikola Šubić Zrinjski“. Gospođa je podigla čašu u zrak oponašajući isukani mač velikog vojskovođe i pridigla se do prozora. „Res je lepo tuki... Ampak, drago“, zausti, naslonivši koljena u radijator. „Priden, odkod si pa? S Hrvaške?“, dobaci mu frisbee-pogled preko ramena. Bečo osjeti kako ga prolaze trnci, kao da ga je u tunelu ispod dvorca presreo kakav čagalj. Fino odležani seksepil, pomislio je. „Drago je, da... baš mi je drago, gospođo“, zbunio se Bečo. „Za te, Rebeka, mojstr... Rebeka“, namignu mu, dok joj je usta preuzimao osmijeh. „Nobenih, go-spo-đo, prosim! A bi rad s mano spil kako vino?“.

#VidJeraj

ZVONA i NARI - Library & Literary Retreat - Vrčevan 32, 52204 Ližnjan, Croatia - + 385 99 232 7926 - zvonainari@gmail.com - (c) 2011.-2020.