Birdwatching: Marija Antić

March 6, 2018

 

Pjesme Marije Antić u konkurenciji su za ZiN nagrade.

 

 

Marija Antić, rođena 1980. godine u Zadru, živi u Zagrebu. Diplomirala povijest umjetnosti i komparativnu književnost na FFZG-u. Kratko vrijeme radila u Hrvatskom restauratorskom zavodu, a duži niz godina bavi se produkcijom zabavnih i dramskih projekata za komercijalne televizije kao casting direktor, production menager te izvršni producent. Kao pisac scenarija stvarala neke domaće televizijske serije. Dramaturgijom se bavi u okviru poetike „novog cirkusa“ gdje radi na predstavama Triko Cirkus Teatra, u kojem je i zaposlena na pola radnog vremena kao producent i manager. Do sad nije ništa objavljivala; jedna joj je priča nagrađena na natječaj za kratku priču Muzeja anđela 2015.

 

 

birdwatching

 

Promatram sebe kako promatram ptice
Zašto sam se uhvatila tih ptica?
Okrećem dalekozor prema sebi
Ne vidim ništa, sve je mutno i slojevito i isprepleteno u isti mah
Bacam dalekozor.
I ugledam pticu kako bulji u mene.
Gleda me podozrivo, smješka se kljunom, oko joj pametno i bistro
Vidim da me vidi.
Kako ja sebe ne vidim, kako se nikad neću moći vidjeti, ona me vidi.
To nije ptica, ispod tog perja skriva se čarobnjak ili neki drugi zao duh
Ne dopuštam da me tako gledaju! 
Saginjem se po kamen

 

 

 

zastoj

 

Moj sin urliče veznike
Drugačije ih ne može izgovoriti
Rečenica mu teče sve do nekog a, ali ili i 
Tada kreće propinjanje
Pete odvaja od zemlje, ruke stišće uz tijelo, diže bradu
Veznik neće iz glave, bori se ostati unutra, koči se u grlu
Zapinje na jeziku, kao da je on barijera a ne pista
Tijelo odbija zapovijed
Dijete viče, urliče, silom, silom da ga izbaci pa da poteče opet rečenica
Previše je toga unutra, previše nahrupljuje odjednom, stvara se čep na izlazu, nevini pogibaju, gaze ih, izlazi sve okrznuto, nepotpuno, potučeno, izgužvano, sve ono što nije tako bilo dok je bilo unutra, ono što se zgnječilo pokušavajući da izađe, i ostaje samo krik, samo krik, krik koji mi peče srce

 

 

 

preseljenje

 

U meni su zasijane jabuke. 
U meni je zemlja, i sve ono što zemlja može izroditi.
Rahle protočne u proljeće, zbijene zgusnute zimi. 
Puna sam zemlje. 
I kad se dogodi, kao danas, jučer, da se usred siječnja dogodi ožujak.
Kad se dogodi---kosti mi se rastvaraju, muti mi se pred očima, rađam djecu, nedonoščad, slabe krvi, koja neće preživjeti.   
U meni je zemlja, zemlja koja se mrvi pod prstima, zemlja koja se stišće u grudu.
I vidim, vidim sad,  osjećam, koža me svrbi, pucketa, probada me u zdjelici. 
Prva se pojavila na vjeđi, vidim jedna klija na podlaktici, pa u isto vrijeme dvije izbijaju uz kičmu. Zelene i nezaustavljive.
Puna sam zemlje pune raznog sjemenja.
Čekalo je u meni to sjeme svakojako. Čekalo je prikriveno, učahureno, golo.
I sad počinje klijati, ne znam što je bio triger.
Prsnulo je, raspuknulo se.
Na tjemenu već je izrasla zdrava mladica rane trešnje.
Kako ću sad, s tom trešnjom na glavi, kako ću sad i ikad više hodati ulicama pritvorenim fasadama.
Ne preostaje mi drugo nego da se popnem na brdo i da se zasadim na nekom od proplanaka. 
Puna sam zemlje pune raznog sjemenja. 
Jedino ću  gore preživjeti proljeće.

 

 


prepoznavanje

 

Naslućujem svjetlo iza tvojih vjeđa
Glas me tvoj vabi da ga posišem
I nosam te svuda sa sobom kao adresu ispisanu na papiriću 
Vraćam ti se kao da tvoje lice nosi odgovor mog poslanja
Više me nije strah, ne toliko koliko prije-
-Stojimo kao brat i sestra koje je rodio Bog
I kad oljuštimo sa sebe stvrdnuto blato zemlje
Naše će se ruke spojiti
Usta zalijepiti u poljubac
U međuvremenu, igrat ćemo tu obrednu igru, jedninu koju imamo 
Radit ćemo probe, pripreme, pokuse, bez žurbe, kao da smo već tamo u vječnosti
A kad jednom skočimo bit će to let koji ne zna za pad.

 


 

 

Share on Facebook
Share on Twitter
Please reload

ZiN Daily is published by ZVONA i NARI, Cultural Production Cooperative

Vrčevan 32, 52204 Ližnjan, Istria, Croatia

OIB 73342230946

ISSN 2459-9379

Editors: Natalija Grgorinić, Ljubomir Grgorinić Rađen & Ognjen Rađen

 

Copyright © 2017-2018, ZVONA i NARI, Cultural Production Cooperative

The rights to all content presented at www.zvonainari.hr belong to its respective authors.

Any further reproduction or dissemination of this content is prohibited without a written consent from its authors. 
All Rights Reserved.

The image of Quasimodo is by French artist Louis Steinheil, which appeared in  the 1844 edition of Victor Hugo's "Notre-Dame de Paris" published by Perrotin of Paris.

ZVONA i NARI

are supported by:

ZVONA i NARI - Library & Literary Retreat - Vrčevan 32, 52204 Ližnjan, Croatia - + 385 99 232 7926 - zvonainari@gmail.com - (c) 2011.-2018.