Kako zaspati?: Filip Genda

April 3, 2018

Pjesme Filipa Gende bile su u konkurenciji su za ZiN nagrade. 

Filip Genda rođen je u Zadru, 28.o3.1990. godine, od majke Jerine. U Zadru je pohađao osnovnu školu, nakon nje završio je srednju Ekonomsku školu, također u rodnom gradu. U to vrijeme je oko 8 godina trenirao rukomet, između ostalih sportova u kojima se okušao.
S 18. godina Filip Genda se  preselio u Zagreb kako bi studirao na Agronomskom fakultetu. 
Nakon fakulteta radio je na različitim poslovima, a danas je nezaposlen.
Negdje u svojim srednjim dvadesetima, Filip Genda ponovno je otkrio jednu od svojih velikih ljubavi – poeziju. Poezijom se od tada bavi baš kao i trčanjem – amaterski.
Ponekad voli i čitati, ali jedan dio vremena posvetio je praćenju košarke. Član je ZaPis-a (udruga zadarskih pisaca).
Filipov cilj je da njegova pjesma ostavi nekakav utisak na čitatelja.

 

 

 

Predragu Matvejeviću

 

Nećeš se naljutiti
ako te smjestim 
ovdje kod nas.

 

Znam da si prevelik,
a opet malen
i nepoželjan da budeš naš.

 

Ne tražim da uniđeš
pod naše krovove,
ali neka živi
ono za što si se borio.

 

Jebiga, naš si.
Kužimo se.
Čovjek. Toliko čovječan
da te ne vole,
živa slika onoga 
što su mogli biti
da su malo bolji ljudi.

 

Ipak ću se potruditi 
da te se neko sjeti
ovdje kod nas.

 

Kako 'ko želi,
hrabar i hvaljen,
i jak i slab, i protjeran. 

 

Onda neka si čovječji,
možda je tako i najbolje.
Sada kad si vantjelesan
pa umjesto tebe govore
djela svjetovna,
pisma i zapisi,
akcije kojima se svijet čudi.

 

Od pisama i brevijara,
čovjek, duša Mediterana.
Snivaj, mirno!

 

 


Kako zaspati?

 

Bitne su mi druge percepcije,
odlasci s onu stranu, 
slušati više nego govoriti, 
čitati nepoznatu literaturu, 
da shvatim postupke, 
kušnju i borbu.
  
Pustit ću to sjeme neka proklije, 
tu ideju oduzeti strahu, 
nad njom ću bditi, 
analizirati do čestica,
stavljati u jednadžbe, 
mijenjati predznake da vidim rezultate.
  
A brinuli su me događaji 
za koje nisam odgovoran 
koje ne mogu promijenit 
za koje ni krivac njihov ne mari,
za koje nisam dužan niti moram 
gubit živce i sijedit.
  
I što sad?
Pitam se ujevićki, 
ja sam star i mlad, 
i imam nevinije ruke od mnogih.
  
Odlučio sam pustit svjetlo u svoj dan, 
pronaći se u sretnoj priči, 
biti jak i milosrdan, 
i moliti mirnije jer doći će dani bolji.

 

 

 

Strast

 

Bitno je da se stisneš
nogama o noge
da se privučeš,
da osjetiš toplinu ruke moje.

 

Da se lomiš
pod težinom moga tijela, 
da me moliš 
da stanem iako bi još htjela.

 

Da dahćem ti u vrat,
da ti se ježe dlake, 
da je doživljaj jak,
strasti sirove i prave.

 

Dok jezikom ti milujem kožu
da se topiš k'o ledenjak na suncu,
prstima mi prolaziš kroz kosu
dok jurimo k vrhuncu.

 

 

 

Pjesma kritike

 

Jedriličari mišljenja,
vagonaši duha
višepozicioniranog divljenja,
konzumenti svakidašnjeg kruha.

 

Azrin "sumrak ideja"
je postala noć,
na zidu tragovi spreja,
društvena nemoć.

 

Fantomi slobode, 
prodavači kruha i igara, 
tragikomični duhovni vođe,
neimaština srama.

 

Raskoš sebičnosti,
pohlepa kao prokletstvo, 
carstvo prostih,
ne bira se sredstvo.    

     

27.4.2015. Zadar, 16 h i 20 min

 

 

 

O ratovima

 

Nisam cvijet
ali upijam energiju.
Razumiješ li?
 
Ne učim iz povijesti,
ne znam nikoga
'ko je izvukao prave zaključke.
 
Povijest je oda tupilu,
razumiješ?
Tamo nikad nema mira.
Mir je u povijesti
samo razdoblje dosade,
godine koje se preskaču.
Prošle godine nije započet ni jedan rat.
Kužiš?
 
Bolje bi bilo da se vesele,
piju i plešu.
 
Tim ljudima koji su ratovali
neko je oduzeo samoću,
kreativnost, nježnost.
 
Oprosti, serem se na ratove.
Ti ljudi su zatrovani.
Kužiš?
Pun mi je više ….

 

2017., Cres

 


 

Share on Facebook
Share on Twitter
Please reload

ZiN Daily is published by ZVONA i NARI, Cultural Production Cooperative

Vrčevan 32, 52204 Ližnjan, Istria, Croatia

OIB 73342230946

ISSN 2459-9379

Editors: Natalija Grgorinić, Ljubomir Grgorinić Rađen & Ognjen Rađen

 

Copyright © 2017-2018, ZVONA i NARI, Cultural Production Cooperative

The rights to all content presented at www.zvonainari.hr belong to its respective authors.

Any further reproduction or dissemination of this content is prohibited without a written consent from its authors. 
All Rights Reserved.

The image of Quasimodo is by French artist Louis Steinheil, which appeared in  the 1844 edition of Victor Hugo's "Notre-Dame de Paris" published by Perrotin of Paris.

ZVONA i NARI

are supported by:

ZVONA i NARI - Library & Literary Retreat - Vrčevan 32, 52204 Ližnjan, Croatia - + 385 99 232 7926 - zvonainari@gmail.com - (c) 2011.-2018.