Pjesma "Urbanistička" Pauline Lanceroti bila je u konkurenciji je za ZiN nagrade.
Paulina o sebi: "Rođena sam jedne februarske noći 1982. godine, svega deset minuta iza ponoći. U Kotoru, gdje kasnije završavam gimnaziju. Diplomirala sam na zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu. Minule 2017. godine, moja priča "Kraci" drugonagrađena je na natječaju CeKaPe-a i časopisa NEMA. Pjesme su mi uvrštene u zbirke "Erato '04" i "Od gnijezda do zvijezda" (knjiga poezije pjesnika manjinskih naroda Crne Gore) te na portal udruge Okvir. Pripremajući prvu zbirku poezije, a na inicijativu urednika, proteklog oktobra predstavila sam svoje literarne igrarije u formi književne večeri u galeriji ljetnikovca Buća, u Tivtu, gdje sam odrasla. Prebivam u Zagrebu."
O svom radu: "Pišem jer dišem. I dišem dok pišem."
URBANISTIČKA
Tiskaju se čežnja i um. Tijesno im... Raspisuju mi natječaj za izgradnju novog grada. Dobro znajući zatečeno stanje, slutim obim posla. Treba obezbijediti kompletnu infrastrukturu mira. Puno treba predvidjeti kako bi funkcionirala svakodnevica, kako bi se suživot u spokoju odvijao. Suživot između čežnje i uma.
Trasiram puteve - neminovan je dobar pristup, dobra povezanost... Raspoređujem sadržaje... Brinem da ne prifali čega. Sa zgradama ne idem preveć u visinu. Da ne bi ove na višim katovima oblaci zanijeli, odvukli ili zamantali. Bitan je, kažu, kontakt s tlom.
Ostavljam prostora i za zelene površine razbibrige. Da se čovjek može negdje odmoriti i nadisati zraka. Da cuceki požude imaju gdje obaviti svoje. Da im se ima gdje bacati gumena kost za kojom će trčati.
Da, mislim i na trgovinu i ugostiteljstvo. Na to smo odavno naviknuti – da se trguje i uslužuje. Nas, za nas ili s nama... Bitno da se para vrti, da se kreće... Biti u pokretu je in.
Gdje je trgovina, tu je i reklama - treba ostaviti dovoljno mjesta za billboard-e, da ima za sve... Za sve željne publike. Da ih se gleda i divi im se, ili pljuje... Al' da su tu i da se dobro prodaju.
Obrazovanju treba obezbijediti posebne uvjete. Znanje je naša budućnost – koliko znaš, toliko vrijediš. Hoću li ikada diplomirati bar sebe, Bože sveti?! Na kom li je jeziku ta diploma?! Tko je izdaje?
I gradim suvremene gradove koji uvažavaju stare vrijednosti. Treba misliti na godine što slijede. I gradim, gradim... Ušlo mi u praksu na svašta misliti. Zanat se možda ispeče, ali svaka zadaća je drugačija. Slične situacije nailaze, no nema dva identična rješenja.
Svaki se put moram iznova dovijati. Dok gradim u sebi gradove mireći čežnju s umom. I ne znam kako vi što u njima živite... Al', ja ni sa jednim svojim gradom nisam zadovoljna.
Nigdje mirnog suživota...! Suživota između mene i... Mene. Jer, bez obzira na lokaciju, svaki u zidine samoće stavljam, pa ih natkrivam nebom sna. Kuda u njih...? Kamo iz njih...?
