Goran Malešević: Student arheologije i kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, vodi književni klub u Klubu Studenata Filozofskog fakulteta (KSFF) te u slobodno vrijeme piše poeziju i prozu.
(Ne)ugodna tišina
1. Sjeli smo. Loptica praznog vakuuma stvara se iznad naših glava usisavajući sve naše neizrečene riječi. One riječi koje smo izrekli čine se poput vode koja se prolijeva u čaši s rupama
2. Sjeli smo. Sve naše riječi ne trebaju biti izgovorene, suvišne su, znamo se. Naša šutnja stvara nevidljivu vezu potpunog povjerenja, ona je poput slagalice koja savršeno odgovara.
Stolna lampa
Pao je mrak legao sam u odjeći u krevet i ostavio sam stolnu lampu upaljenu.
Nesvjesno sam se zagrlio rukama dok mi je svijetlo lampe obasjavalo lice.
Lampa je gorjela u mraku podsjećajući me na lijepi ljetni dan. Odspavao sam na klupici pokraj jezera.
Kada sam se probudio, bilo je dva sata nakon ponoći. Moje ruke bile su prazne.
Kamo sad?
