Programiranje ljubavi: Maja Škvorc

September 25, 2018

 

 

 

 

Maja je spisateljica, geek, ljubiteljica životinja i gamerica. Sjedeći za stolom i bacajući kockice proživjela je živote magusa, oraklice, gotičarke mrtvozornice, i Star Wars pobunjenika.

U stvarnosti, živi sa obitelji i dve mace uličarke, u Zagrebu. Pisanje i čitanje su joj strast, tako da ćete ju često naći kako tipka novu priču ili udubljenu u ekran njenog mobitela ili neke nove knjige.

Inače piše na engleskom, pod pseudonimom Maya Starling, te je objavila dva fantasy romana Dragon’s Treasure i Dragon's Prize.


 

 

 

Programiranje ljubavi


 

Imala sam šest godina kad se tata vratio kući promijenjen. Isti čovjek, ali drukčije tijelo.

„Bok, srećice.“ Toplina u njegovom glasu bila je poznata. „Sve je u redu. To sam i dalje ja.“ Nasmiješio se. Sreća je našla svoj odraz u njegovim očima i ubrazdila se na rubovima.

Bio je odjeven u bež kratke hlače i bijelu polo majicu. Razogačenih očiju, buljila sam u njegove nove noge i ruku. Nano-ugljične kibernetske noge. Bionička ruka. Jedva sam izgovarala te riječi, a kamoli ih razumjela. Ali... bila sam sretna što ih ima jer su značile da još uvijek imam tatu.

 

#

Imala sam dvanaest godina kad se tata vratio kući promijenjen. Isto tijelo, ali drukčiji čovjek u njemu.

„Bok, Lana. Što želiš za večeru?“ Glas je i dalje bio poznat, ali nedostajalo mu je ljubavi i topline. I odraza sreće u očima.

Mama je preminula mjesec prije i njegovo srce jednostavno je prestalo kucati. Sjetno sam promatrala ostatke svoga tate. Promijenili su ga iznutra. Neuromorfični procesor. Umjetno srce – koje nitko nije naučio voljeti. Ovoga puta, razumjela sam riječi, i obećala da ću naučiti njihovo značenje. Ponovo ću imati tatu.

#

 

Imala sam osamnaest godina kada sam napustila dom. Željna naučiti, odlučna uspjeti.

„Zbogom, Lana.“ Nije odao toplinu, niti su ga izdale suze. Dobila sam samo umjetan smiješak.

Zagrlila sam duh svoga oca i otišla naučiti kako da ga vratim.

 

#

Imala sam dvadeset i četiri godine kada sam se vratila kući. Uzbuđena, u iščekivanju.

„Dobrodošla, Lana.“ Sve je bilo isto; izmijenjeno tijelo i nedostatak topline. Ali tada sam mu promijenila um i re-programirala srce.

 

#

Imala sam trideset godina kada sam došla kući. Već odrasla žena, sa svojim djetetom.

„Bok, srećice.“ Tata je zagrlio moju kćer. Nasmijao se, i sreća je ponovo našla svoj odraz u njegovim očima.

 

 

Share on Facebook
Share on Twitter
Please reload

ZiN Daily is published by ZVONA i NARI, Cultural Production Cooperative

Vrčevan 32, 52204 Ližnjan, Istria, Croatia

OIB 73342230946

ISSN 2459-9379

Editors: Natalija Grgorinić, Ljubomir Grgorinić Rađen & Ognjen Rađen

 

Copyright © 2017-2018, ZVONA i NARI, Cultural Production Cooperative

The rights to all content presented at www.zvonainari.hr belong to its respective authors.

Any further reproduction or dissemination of this content is prohibited without a written consent from its authors. 
All Rights Reserved.

The image of Quasimodo is by French artist Louis Steinheil, which appeared in  the 1844 edition of Victor Hugo's "Notre-Dame de Paris" published by Perrotin of Paris.

ZVONA i NARI

are supported by:

ZVONA i NARI - Library & Literary Retreat - Vrčevan 32, 52204 Ližnjan, Croatia - + 385 99 232 7926 - zvonainari@gmail.com - (c) 2011.-2020.