Image: Unsplash, downloaded (https://unsplash.com/photos/Rf7mZ_OIqPU) 13.03.2022.
Kiša
Nebo plače,
vene za zrakom sunca.
Kapi tihe pjesme šapću
dozivajući mir.
Vidim ti tugu u očima,
grana se poput rijeke.
Lom rastjeruje oblake
i polako otvara se svjetlost.
Ples
Malen,
pokraj vrela stoji.
Sav opčinjen,
velikim zelenim očima
promatra njihov let.
Lagano u visinama klize
poput božanskih stvorenja.
Tamna im krila nestaju u magli.
Dječak odlazi.
Korijenje
Lišće nemirno pada
Sjaji se na suncu,
kao zlato u tmini.
Kao duša iskopana duboko iz zemlje
Blistava poput bijelog bisera,
još mlada i nevina.
Gusta magla putuje zrakom
poput putnika koji nema odredište.
Žedan traži istinu u rijekama,
u dubinama.
Autorica o sebi: Zovem se Ana Kuhar i imam 17 godina. Dolazim iz Pule i trenutno pohađam Školu za turizam, ugostiteljstvo i trgovinu, treći sam razred. Upisala sam ovu školu jer jako volim strane jezike, a tu imam priliku učiti čak njih tri.
Pisanjem sam se počela ozbiljnije baviti u sedmom razredu osnovne škole, a svoju prvu pjesmu napisala sam sa 6 godina te se već tad dalo naslutiti da će pisanje postati moja velika ljubav. Kroz školovanje sam sudjelovala u brojnim literarnim natječajima i u nekima osvajala i nagrade. Uvijek mi je zadovoljstvo sudjelovati u projektima koji su povezani s literarnim izričajem jer kroz pisanje oslobađam svoje misli i najlakše izražavam osjećaje.
Moji uzori i književnici u čijim djelima pronalazim inspiraciju su: John Keats, Emily Dickinson, Charles Baudelaire, A.B. Šimić, Josip Pupačić te Luisa May Alcott, autorica moje najdraže knjige Male žene. Karakter jedne od sestara iz tog romana, Jo, jako nalikuje mojem te je ona jedna od mojih najdražih književnih junakinja.
