Image: Unsplash, downloaded (https://unsplash.com/photos/XpkMgEfWT_8) 08.05.2022.
Iz neobjavljenog rukopisa Između urlika i oblika (2021):
O čuđenju
Sjećam se, davno je to bilo,
Majci sam jednog dana sjeo u krilo.
Njena haljina je bila crna,
I njen šešir i njene oči,
Kao plaha bespomoćna srna,
Suzama je stezala grlo koje koči.
U našoj kući toga dana,
Skupilo se cijelo selo,
A mama kao da je bila sama.
Rukovali su se s njom vrijeme cijelo
Mene tapšali po glavi,
I govorili da sam momak pravi.
Majka me čvrsto držala u naručju svome,
I tiho šapnula uhu mome.
“Milo moje,
sada smo samo nas dvoje,
gledaj ove boje,
sve je ovo tvoje,
sva buđenja,
tisuće tvojih čuđenja.”
,,Majko draga, mamice,”
Govorio sam dok sam gledao njene jamice,
,,Ja sam još jako mali da bih razumio,
sve što je ovaj svijet za mene naumio,
ali nešto me muči još od jutros,
molim te, ukaži mi svoju mudrost.”
,,Sve, sine moj, sve ću reći” rekla je naglo,
,,Majko, znaš onu raku,
u koju je tata posljednji put išao leći,”
trznula je rukom, a oči su joj postale staklo,
,,E pa dolje, duboko, u mraku,
nikako ne mogu shvatiti, mamice,
zemlja pušta crvene latice.
Majko, izlazi iz zemlje, vidio sam ružu!
Zašto tata i drugi ljudi u nju pužu?”
Dva brata
Oni dijele traumu,
I nešto je čudno u njihovom naumu,
Neizbježni, a vječno izbjegavani,
Tamo duboko vani, u tami, njegovani.
Oni ne kazuju isto, ali se kreću unutar istoga,
I nestaju kada se sunce pojavi s istoka.
Postupno iščezavaju u trzajima buke,
I u potrazi za lutajućom istinom pružaju ruke.
Površni užas, bez zraka zrak,
Nema sjene, samo gusti mrak,
Posađen u zemlju,
Udah, izdah i prah,
Krikovi, ledena tama, strah.
Do pola
Svi smo mi do pola, na pola,
Polovice,
Janus koji mijenja lice.
Atraktivno ružni,
Sretni, a opet tužni.
Neozbiljno depresivni,
Radosno kivni.
I promašeni smo,
Ali samo do pola.
Od pola pronađeni,
Zabrinuto sneni.
Glasno smo tihi,
I tiho smo glasni,
I hladni i strasni.
Snažno smo krhki,
I krhko smo snažni,
Nebitni i važni.
Često usamljeni u umnoženosti,
Izdržljivi u umorenosti.
Svi smo mi sumnjivi,
I svi smo sumnjičavi,
Duge noći i trzavi dani.
Svi smo mi do pola,
od pola,
polovice.
O autoru: Ermano Relja, rođen 1993. godine, završio srednju matematičko-prirodoslovnu gimnaziju te je prvostupnik Ekonomskog fakulteta u Splitu gdje je rođen i odrastao. Igrom slučaja promijenio životni smjer, prekvalificirao se za kuhara i trenutno radi u jednom kuharskom objektu. U slobodno vrijeme pokušava se baviti sportom, čitati, pisati i biti bolja osoba.
