Image: Unsplash, downloaded (https://unsplash.com/photos/Rb5uqq4RTTY) 08.07. 2023.
U moru slanih očiju
U moru ostajem tako dugo dok se
u njemu posve ne rastopim,
i dok sunčeve zrake ne probiju
kroz moje tijelo, prekriveno algama i
zrncima pijeska,
zamahujem polako da ne narušim
mir površine mora,
u kasno popodne, na Marjanu,
kada zrikavci postaju tiši
od valova i nemirnih pinija,
u satu kada se vrhovi crvenih planina
uranjaju u more,
u kojem sam rastopljen
slanih očiju.
Biljke u tvome stanu
Zalijevam biljke u tvome
stanu dok se ti utapaš na Jadranu,
kupaš se noću i piješ gin tonic
svake večeri, sâm,
i kažeš da je lijepo,
noću, u moru, sa stopalima u pijesku
gledati u mračnu daljinu, otoke i svjetla,
grliti tamno plavetnilo,
sve dok ga mjesec nehotice ne uništi.
Zalijevam biljke u tvome stanu,
i shvaćam da te fikus,
koji sam ti ostavio na čuvanje,
zavolio više nego što voli mene.
O autoru: Hrvoje Havaić (1985. Varaždin) studirao je u Zagrebu muzeologiju i poljski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu. Poeziju je objavljivao u Temi, Rukopisima 35, Zarezu, a dio radova nalazi se i u zbirkama studentske poezije „Moja tata plače u kinodvoranama“ (2010.) i „Tramvaj leti u nebo“ (2011.). Dobitnik je treće nagrade „Fran Galović“ za kratku priču „Kaleidoskop“(2012.) te nagrade „Ivan vitez Trnski“ za zbirku poezije „(erupcije gradova)“ objavljene 2013. godine. Trenutačno živi u Zagrebu.
