Image: Unsplash, downloaded (https://unsplash.com/photos/as-if-these-words-could-signage-SPBY7XiHNO0) 3.4.2024.
Hvala.
I da odsiječete mi prste, rekla bih hvala
jer ispod mojih noktiju više ne bi bilo blata.
Oduzmite mi miris pepela
jer ja nisam jedna od onih koji gore.
Dajte da čuvaju me Serafini
jer sama gubim svaki dio Neba u meni.
Otrgnite glavu mog maslačka hladnokrvnim srcima,
ja ubrat ću vam još jedan.
Škarama. Odrežite moj papir škarama.
Nježnije vi ne znate.
Ali i dalje ću reći hvala
jer na tom papiru više neće biti blata.
Šutnja nije zlato
Jesi li pokušao, prijatelju,
da barem jednom ne šutiš?
Neću šutjeti pred tobom, pred vama,
a pogotovo ne pred sobom.
Progovorit ću, jer ja sam pred mojim Bogom,
On mi snagu daje, da ne šutim više.
Nemoj ni ti, izgovori sve, barem meni.
Oslobodi se, molim te.
Samo reci.
Autorica o sebi: Moje ime je Laura Lukanić. Završila sam Salezijansku klasičnu gimnaziju, a sada sam studentica prve godine kroatistike i filozofije na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Najveća mi je želja jednoga dana biti žena i majka mojoj meni savršenoj nezamjenjivoj obitelji, koja će uvijek biti toliko voljena.
Odrasla sam u selu pokraj velikoga grada, okružena seoskim ambijentom i pejzažom koji oduzima dah. Rekla bih da je upravo priroda, i sav tako čudesno stvoreni svijet, ono što mi daje jedan mali dio inspiracije u pisanju. Od malih nogu voljela sam otplivati u neki drugi svijet, samo meni poznat. U daleke obale dječje bujne mašte, tamo bila bih uistinu svoja. Kasnije, razmišljala sam kako sve te misli i sav taj svijet prenijeti u zbilju. I zaista, činilo se da je poezija ono što mi treba. Zaista mislim da ono što čovjek ne može objasniti nikome racionalnim razgovorom, zasigurno može iracionalnim stvaranjem čarobno posloženih versi.
Svojom poezijom želim pokazati ljubav onima koji mi znače puno. Želim potaknuti na to da se život živi ne samo plućima i mozgom, već dušom i srcem.
Nema ljepšeg dara od života, on je težak, ali on je i neponovljiv i samo jedan.
