Pisati slobodu: književna večer sa Zoltanom Danyijem

U utorak 9. rujna 2025. u 19 sati u knjižnici ZVONA i NARI predstavili smo rad rujanskog gosta našeg svratišta, vojvođanskog književnika Zoltana Danyija.

Zoltan je rođen u Senti 1972., u tadašnjoj Jugoslaviji. Studirao je književnost u Novom Sadu i Szegedu. Doktorirao je na temi opusa mađarskog pisca Bele Hamvasa 2008. godine. "Odstranjivač leševa" njegov je prvi i nagrađivani roman iz 2015., a govori o ratnoj traumi iz razdoblja ranih 1990-ih. Njegov drugi, također nagrađivani, roman naslovljen "O ružama" objavljen je 2021. te je, baš kao i prvi Zoltanov roman, preveden na njemački jezik. Zoltan radi kao uzgajivač ruža na obiteljskom gospodarstvu u rodnoj Senti.

Kroz razgovor otvorili smo temu važnosti književnog djelovanja u vremenu i društvima koje ili marginaliziraju neovisan književno-umjetnički rad ili na njega nasrću političkim pritiscima. Zoltan je istaknuo kako umjetnost u sebi nosi duhovnu snagu koja može zacijeliti rane pojedinca i cijelog društva. Prava umjetnost nikad ne poziva na nasilje i na ugrozu bilo čijeg života, ali je, istovremeno, meta onih koje su spremni podložiti svijet vlastitom totalitarnom sljepilu.

Naš je vojvođanski gost prisutnima govorio o mukotrpnom putu pronalaženja autentičnog literarnog puta i autorskog glasa. To se traganje odvija u samozatajnosti i tišini te kroz svakodnevnu borbu – Zoltan godinama radi na svakom romanu. Također, ističe, važno je spisateljsko poštenje i iskrenost da slijediš određenu rečenicu iz koje se može razviti nešto veće, ali je isto tako potrebna i hrabrost jer, ako uvidiš, da te do tada napisano neće povući u slobodu kojoj stremiš, onda treba smoći snage napustiti napisano, a ne pod svaku cijenu, dakle cijenu kompromisa, ustrajati na dovršavanju nečega s čim nisi zadovoljan. Kad napuštaš rečenice koje nikamo ne vode, treba imati vjere da su se one, ispisivanjem, svojevrsnim lutanjem, ipak ugradile u konačan cilj, u nešto novo što će tek nastati.

Zoltan koji govori i piše na mađarskom jeziku u sredini u kojoj je službeni jezik srpski, ističe kako je jezik prostor slobode, jezik je poticaj da u njemu stvaramo svoj identitet, on je sredstvo kojim izražavamo nužnost pisanja, silu kojoj ne možemo odoljeti i koja nas nagoni na stvaralački izričaj. Jezik ne pripada naciji, već je poziv njegovim govornicima da se otvaraju jedni drugima, svojim susjedima i cijelom svijetu.

Zoltan je svesrdno podržao prosvjede studenata u Srbiji uvjeren da najavljuju novo vrijeme dubokih promjena.

„Volim more i zato često dolazim u Istru”, kaže Zoltan i dodaje kako u moru (s kojim završava njegov roman iz 2015.), gubimo vlastitu težinu i stapamo se s nečim što je puno veće od nas. More nas uči poniznosti i skromnosti, daje nam do znanja kako nismo najvažniji, i kad to prihvatimo, onda s neizmjernom zahvalnošću možemo prihvatiti činjenicu da se upravo tom svojom malenošću ugrađujemo u beskrajnu ljepotu ovog svijeta koji nam je darovan i koji je predokus ukupne, pa možemo reći, zastrašujuće ljepote svemira, svih njegovih dimenzija van prostora i vremena.

Večer su svojim stihovima uljepšali i prisutni pjesnici i pjesnikinje: Jelica Fiorido, Lili Jelenaca, Ana Marija Pavlović, Mladen Živković. Posebno zahvaljujemo članicama i članovima pulskog Sindikata umirovljenika na čelu s Dubravkom Karčić, našom dragom ližnjanskom učiteljicom koja usprkos umirovljenju i dalje svojim neumornim duhom spaja generacije.

Programe Knjižnice i književnog svratišta ZVONA i NARI financijski podržavaju Upravni odjel za kulturu i zavičajnost Istarske županije i Općina Ližnjan.