Image: Unsplash, downloaded (https://unsplash.com/photos/MGcQ3LuwyQs) 20.2.2022.
Nešto što smo zaboravili reći jedno drugome
Živim za trenutak kad ću ugledati njegove oči.
Živim za trenutak kad ću osjetiti njegov dodir.
Živim od trenutaka u kojima smo jedno.
I tako već danima.
Mjesecima.
Godinama.
Ne znam im točan broj.
Između tih trenutaka ne postojim.
Između tih trenutaka ne dišem, ne govorim, ne vidim.
Nisam više svoja.
Nisam ni njegova.
Nigdje sam i ničija sam.
Umirem iznutra.
Odlazim.
Dok je još imalo života u meni.
Ne rekoh mu.
Da ga volim.
On to meni nikad nije rekao.
Živio sam od trenutaka kad me nježno gledala svojim divljim očima.
Živio sam od trenutaka kad bi me dotaknula drhtavim prstima.
Živio sam od trenutaka u kojima smo bili jedno.
I tako danima.
Mjesecima.
Godinama.
Nisam nikad znao točan broj.
Između tih trenutaka nisam postojao.
Nisam znao disati, govoriti, gledati.
Nisam bio svoj.
Mislio sam da sam njen.
Takav sam mogao svugdje i sa svakim.
Bio sam živ iznutra.
Otišla je.
Umirem sad.
Gasne i zadnja iskra života u meni.
Možda sam joj trebao reći da je volim.
Oduvijek.
Ona to meni nikad nije rekla.
O autorici: Romana Grgić rođena je 06.10.1969 u Zagrebu. Živi u Ivanić Gradu, radi u Zagrebu.
Po zanimanju je magistar ekonomije i diplomirani inženjer zračnog prometa. Voli sport, kretanje i zdrav život, pa se stoga educirala za instruktora fitnesa uz glazbu, voditelja joge i pilatesa te za nutricionista. Sve to uz obaveze koje donosi redoviti posao i obitelj s troje djece.
Književnost, čitanje i pisanje su joj oduvijek bili posebna ljubav, pa sada kada su djeca odrasla i ima malo više vremena, riječi se izlijevaju na papir u vidu pjesama i kratkih priča, objavljenih na portalima i međunarodnim zbirkama više autora.
Iako je pisanje bilo u nekom vidu uvijek životna pratilja, potreba za objavljivanjem pojavila se tek nakon radionice kratke priče u Centru za kreativno pisanje u Zagrebu (CeKaPe) na kojoj je mudro rečeno da se krug stvaranja mora otvarati i teći, te da je objavljivanje, a na taj način davanje uvida i drugima u ono što stvaraš, u stvari kreiranje novog stvaralačkog prostora. U suprotnom, to oslobođenje se ne bi događalo i inspiracija bi bila zatomljena.
